''Nacionalno-konzervativna revolucija'' koju u Mađarskoj od povratka na vlast prije više od desetljeća provodi Fidezs kao vladajuća stranka premijera Viktora Orbana dobila je još jedno poglavlje u vidu izvještaja pod naslovom ''Fenomen ‘ružičastog' obrazovanja’ u Mađarskoj?!''
Nekoliko mađarskih političara i stručnjaka za ljudska prava kritiziralo je navode iz izvještaja, koji je objavljen još 1. srpnja, no u široj javnosti je postao aktualan tek posljednjih tjedana nakon što ga je krajem prošloga mjeseca objavio mađarski list Nepszava, a potom prenijeli i međunarodni mediji.
Žene su previše zastupljene u mađarskom visokom obrazovanju, a povećanje broja diplomiranih žena moglo bi smanjiti vjerojatnost da će se udati i imati djecu, navodi se u izvještaju. Tvrdi se i da će "ako obrazovanje favorizira ženske osobine” poput “emocionalne i društvene zrelosti" te "provocira preveliku zastupljenost žena na sveučilištima, jednakost spolova biti znatno oslabljena".
Upozorava se i da će dječaci biti izloženi riziku od "mentalnih problema i problema u ponašanju" ako im se ne dopusti nesputan razvoj, a to će loše utjecati na gospodarstvo. Mađarska ekonomija bit će ugrožena ako se podcijene ''muške osobine'' – ''kreativnost i inovativnost'' odnosno preuzimanje rizika i poduzetništvo, kojemu su dječaci skloniji.
Riječ je o još jednom udarcu rodnoj ravnopravnosti i pravima žena u Mađarskoj, upozorila je Lydia Gall iz Human Rights Watcha, a mađarski oporbeni političar Endre Toth poručio je da je vrijeme da se skinu naočale iz prošlog stoljeća te je podsjetio da je razlikovanje takozvanih ženskih i muških osobina potpuni znanstveni apsurd.
Činjenica je da učiteljskom profesijom u Mađarskoj dominiraju žene - one čine 82 posto učitelja u zemlji, no slična je situacija i u mnogim drugim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. No, pogrešno je tvrditi da određeni obrazovni sustav može ''štetiti'' dječacima zbog toga što većinu nastavničkog kadra čine žene ili da su emocionalna i socijalna zrelost pretežno ''ženske osobine'', a kreativnost i inovativnost ''muške osobine''.
''Takav pristup promašuje bit problema'', smatra pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj Helenca Pirnat Dragičević, a psihologinja i izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja (FSO) Ana Munivrana upozorila je za DNEVNIK.HR da teze iznesene u izvješću ''zvuče kao produkt pristranog i pogrešnog promišljanja o rodnim stereotipima i odraz su konzervativnih stavova u određenim upravljačkim strukturama mađarskog društva''.
Za početak, ističe Munivrana, rješenje problema tzv. ''feminizacije obrazovanja'' upravo je suprotno: ''Potrebno je da dječaci i muškarci, ali i sve građanke i građani puno više razvijaju emocionalnu i društvenu zrelost te da shvate ravnopravnu ulogu žena, kao i poštovanje prema obrazovanju, poučavanju i učenju. Uz to potrebno je da društvo u cjelini - a to obično znači i pretežno muškarci na rukovodećim položajima, shvati ulogu i važnost odgoja i obrazovanja te odluči više uložiti u ove struke, što zatim znači veće plaće učitelja i odgajatelja i bolju selekciju kadrova, veću kvalitetu u upravljanju, veći društveni status struke te kvalitetnije uvjete njihovog rada, kako bi i ishodi njihova rada bili bolji i usklađeniji''.
Muškarci od rane dobi uče potiskivati i skrivati emocije
''Navoditi danas da su dječaci skloniji inovaciji i riziku, a djevojke emocijama i društvenosti ne samo da je znanstveno pogrešno, već i u startu ograničava razvojni potencijal mladih osoba koje izgrađuju svoj identitet. Naime, ne postoje u tom smislu ''muške'' i ''ženske'' osobine već se modeli ponašanja pretežno usvajaju kroz socijalizaciju i odgoj te promicanje patrijarhalnih normi i vrijednosti koji dalje prenose stereotipe. Problemi mentalnog zdravlja i problemi u ponašanju (uvelike) nastaju i zbog odgoja kroz koji se dječacima ne otvara prostor za izražavanje emocija te se ne uče kako se s njima nositi jer ih se uči da emocije ne pokazuju ili da pokazuju samo one koje odražavaju maskulino ponašanje'', istaknula je Munivrana.
''Ako želimo ostvariti cilj da svako dijete ima pravo na jednaki pristup kvalitetnom odgoju i obrazovanju u skladu sa svojim sposobnostima – što je obveza država koja proizlazi iz UN-ove Konvencije o pravima djeteta, sustav obrazovanja mora temeljiti odgojno-obrazovni proces na znanstvenim spoznajama i mora se kontinuirano razvijati i unaprjeđivati u skladu s potrebama i razvojnim kapacitetima svakog djeteta, neovisno o spolu. Ako se u sustavu odgoja i obrazovanja nedovoljno uvažavaju djetetove individualne mogućnosti i razlike u načinu učenja, ako se ne pridaje pozornost djetetovim osjećajima i razvoju emocionalne zrelosti i odgovornosti, ako se ne osposobljava djecu za kritičko mišljenje i kreativno rješavanje problema, ako se ne poštuje različitost i suzbija kreativnost djece – takav sustav jednako može štetiti i dječacima i djevojčicama'', objasnila je za DNEVNIK.hr pravobraniteljica za djecu u Hrvatskoj Helenca Pirnat Dragičević.
Napominje kako je nedvojbeno da djetetov život u školi i odnosi s vršnjacima i odraslima u školi imaju vrlo važnu ulogu i u cjelokupnom djetetovom psihofizičkom zdravlju i da škola treba voditi računa o djetetovoj mentalnoj dobrobiti, ali ''škola, tj. odgojno-obrazovni sustav, jednaku odgovornost u tome ima i u odnosu na dječake i na djevojčice'': ''Za aspekt cjelovite zaštite prava djece u području odgoja i obrazovanja prioritetne su stručno pedagoške kompetencije odgojno-obrazovnih radnika, a ne njihov spol''.
O čemu (ne) govorimo kada govorimo o ''višku žena'' u obrazovanju
Dječja pravobraniteljica ističe i da je potpuno neprihvatljivo govoriti o velikoj zastupljenosti žena u visokom obrazovanju kao o negativnoj pojavi i podsjeća: ''Kad je riječ o tome da žene dominiraju u pedagoškim profesijama, valja napomenuti da sveučilišta nemaju zapreka za upis muškaraca na pedagoške fakultete, a na natječaje za posao u školama mogu se javiti osobe oba spola prema Zakonu o ravnopravnosti spolova. Ipak, svakako ima mjesta za širu raspravu o tome zašto ove profesije manje privlače muškarce''.
''Rečenice iz izvještaja mađarskog Ureda, barem ovako izvučene iz konteksta, svakako zvuče kao da se inzistira na podjeli na muške i ženske kvalitete, odnosno podržavaju se rodni stereotipi čak i u odgoju i obrazovanju, što tako ne bi smjelo biti. Naravno, za proces poučavanja potrebni su zrelost i strpljivost, pedagoške i psihološke vještine te niz drugih kompetencija. Ako ih u nekom društvu pretežno posjeduju žene, a muškarci se vide kao ''poduzetnici'' koji ''riskiraju'' i ''inoviraju'', pa žele ići u ''profitabilnija i poduzetnija'' zanimanja, naravno da će ih biti premalo u obrazovanju. I naravno da će zbog toga biti uskraćeni na neki način i djevojčice i dječaci u sustavu obrazovanja'', upozorila je za DNEVNIK.hr psihologinja Ana Munivrana, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, koji trenutno provodi program “Kutija promjena - učenice i učenici promiču rodnu ravnopravnost”.
Ove razlike posebno su vidljive kod učenika i učenica u polju tehničkih i zanimanja iz polja informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT). Rezultati PISA testiranja u Hrvatskoj iz 2018. pokazali su kako 11 posto dječaka i samo jedan posto djevojčica u Hrvatskoj očekuje da će imati neko od zanimanja u području IKT-a. Munivrana ističe da je to posebno zabrinjavajuće ako kao zemlja imamo bilo kakvu ambiciju da se razvijamo kao zemlja novih tehnologija i inovacija.
Kada govorimo o zaštiti prava djece jedno od ključnih načela jest nediskriminacija – po bilo kojoj osnovi, a u tom smislu sva prava moraju biti jednako dostupna svakom djetetu bez obzira na spol, ističe Pirnat Dragičević: ''Država mora uložiti napore da osigura jednaku dostupnost svih prava, pa tako i obrazovanja, i djevojčicama i dječacima, što podrazumijeva i poticanje djevojčica da nastave školovanje na srednjoj i visokoškolskoj razini, pogotovo u socijalno depriviranim i marginaliziranim skupinama''.
U Hrvatskoj, iako nije izuzetak, to još nije dovršena, već trajna zadaća. Naime, pogledamo li statističke podatke, omjer učenica i učenika u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj za prošlu je godinu bio 49 posto djevojčica i 51 posto dječaka, no u pojedinim županijama udio učenica je manji od 48 posto.
''Te trendove svakako treba pratiti i analizirati s ciljem da se svakom djetetu osigura pristup pravu na obrazovanje, uključujući podršku i pomoć kad su potrebne, ovisno o djetetovim potrebama i uvjetima u kojima živi'', zaključuje dječja pravobraniteljica.
Duboko ukorijenjene obrasce djelovanja pogotovo kada idu na štetu najmlađih, i djevojčica i dječaka, od malih nogu i predstavljaju opasnost za društvo u cjelini moguće je iskorijeniti jedino odgojem i obrazovanjem, stalnim osvještavanjem i osobnim razvojem onih koji poučavaju, ali i kampanjama u društvu te vlastitim primjerom kojeg bi trebali postavljati uzori i vodeće osobe.
''Uloga nacionalne politike, ali i obrazovne jest upravo promovirati vrijednosti rodne ravnopravnost i jednakih mogućnosti za sve bez obzira na bilo koje karakteristike kako individualne tako i one okolinske. Potrebno je raditi sustavno sa svim uključenima u zajednicu - majkama, očevima, školskim sustavom, sustavima socijalne i zdravstvene skrbi, djecom i mladima. Usvajanjem znanja i promjenom stavova moguće su i dugoročnije promjene'', istaknula je Munivrana.
U Hrvatskoj vlada nesrazmjer sličan onome u Mađarskoj. ''Oko 80 posto kadra su učiteljice u osnovnim i oko 70 posto nastavnice u srednjim školama dok je među ravnateljima drugačiji omjer, i to u ''korist'' muškaraca'', napominje Munivrana i upozorava: ''Osobe koje donose odluke i čitav sustav dovoljno ne razumije ulogu i važnost obrazovanja te sukladno tome se znatno više ulaže u neke druge sektore. S manjim ulaganjima u struci ostaju češće žene što je kombinacija tradicionalnih vrijednosti i osobina koje se pripisuju učiteljicama i njihovoj ulozi - ''briga o djeci'', strpljivost, rad koji je manje plaćen, koji je ''siguran'' i omogućuje dovoljno ''slobodnog vremena'' za ''obiteljske obaveze'', koje su u tradicionalnim društvima ponovo pretežno na ženama i slično''.
Istraživanje o političkoj pismenosti maturanata u Hrvatskoj iz 2021. koju je provela GOOD inicijativa u suradnji s Institutom za društvena istraživanja Zagreb (IDIZ) pokazalo je kako su stavovi učenika i učenica završnih razreda srednjih škola nešto malo progresivniji na polju rodne ravnopravnosti u odnosu na prethodne generacije.
No, i dalje se oko 20 posto sudionika i sudionica slaže s tim da je ''muškarac taj koji mora zarađivati kako bi prehranio obitelj''. Manje od 50 posto njih odbacuje ideju da su ''žene biološki predodređene za poslove s ljudima, kao što su učiteljice i njegovateljice, nego za bavljenje tehnikom i informatikom''.
''Činjenica da otprilike četvrtina ispitanih na tu temu zauzima neodlučnu poziciju, dok četvrtina smatra da odabir i uspjeh u poslu jesu biološka datost govori o ukorijenjenosti rodnih stereotipa čije se posljedice mogu manifestirati u budućim odlukama i ponašanjima učenika i učenica'', upozorava psihologinja i izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, organizacije koja se uz CESI, Status M, Žensku sobu, SOS Rijeku, Vox Feminae… stručno bavi ovom tematikom te provodi edukacije i kampanje.
No, začarani krug je moguće ublažiti odnosno prekinuti višestrukim procesima koji bi, kako ističe, Munivrana, trebali uključivati ''istinsku brigu i posvećenost društva prema kvaliteti obrazovanja i brige o djeci i mladima, a što se vidi kroz budžet za obrazovanje, uspostavljanje kriterija kvalitete i podizanje kompetencija u sustavu, kao i razvojem društva u smislu oslobođenja od rodnih stereotipa te omogućavanja osnovnih prava i sloboda te poštovanja ženskim i muškim osobama''.