Godišnja inventura

Najbolji albumi 2010. godine

Slika nije dostupna
Ovog puta odlučili smo ne miješati kruške i jabuke. Svaki mainstream stil zastupaju njegovi najbolji predstavnici. Ovo je prilika da se o ukusima raspravlja.

Uistinu je nazahvalno na jednoj 'ultimativnoj' godišnjoj listi nekoga prozvati najboljim, iako se glazbeni stilovi u mnogočemu razlikuju. Stoga je ove godine najbolje od najboljeg po mišljenju novinara i glazbenih kritičara Dnevnik.hr.-a Marka Podruga i Zorana Stajčića lista izvođača složena po principu glazbenog dućana, odnosno odjela.

Iz svakog mainstream pravca navedeni su oni koji svakako zaslužuju pažnju slušatelja, a poredak unutar odjela nipošto nije relevantan u smislu da je prvi navedeni bolji od drugog. Oni jednako zaslužuju pažnju i bilo bi lijepo kad bi se po njima pamtila glazbena 2010.

ROCK ODJEL:

The Black Keys 'Brothers' – The Black Keys je jedan od onih bendova koji je kroz skoro deset godina medijski neeksponiranog rada izrastao u kičmu današnje nazavisne rock scene.

Ovaj duo iz Ohia, koji cijelu karijeru bezrazložno mnogi uspoređuju s The White Stripesima, iz jedinog razloga jer su jedini članovi bubnjar i gitarist, iznjedrio je još jedan čvrsti rock otkivak duboko ukorijenjen u zvuk bluesa, rocka i soula 60ih, ali opet dovoljno zanimljivo deriviran da bi i u novom tisućljeću bio intrigantan. Oni koji se 'zakvače' na 'Brothers 'slobodno se mogu istraživački oraspoložiti po pitanju ostatka diskografije ove grupe.

Kings Of Leon 'Come Around Sundown' – Najavljivan kao najiščekivaniji 'rock blockbuster' godine, album 'Come Around Sundown' američkog benda Kings Of Leon to uistinu jest. Osim što je riječ o bendu koji je sama perjanica današnje rock scene po nadahnuću i kvaliteti, Kings Of Leon je bend koji je to i u tiražama. Slava nije pomračila um Nathanu, Calebu, Jaredu i Matthewu Followillu i plodna faza se nastavila i na 'Come Around The Sundown'.

Album se u mnogočemu razlikuje od svojih prethodnika. bend igrao na sve, ili ništa. Bend je namjerno prišao jako blizu predvidljivom rock mainstreamu, a istovremeno je izgradio konceptualnu strukturu. Nemoguća misija je braći Followill pošla za rukom.

Klaxons 'Surfing the Void' - Po svemu sudeći, kakofonična magija koju su preko dva studijska albuma rasprostrli britanski nu-raveri Klaxons, neće biti duga vijeka. Tako nas uči povijest, no daj bože da se varamo. Simbioza revolucionarnih glazbenih ideja i 'sto na sat' životne filozofije, uglavnom urodi genijalnim ostvarenjima, koja samim autorima ostanu nedohvatljivima u nadolazećim, trijeznim godinama. Klaxonsi se zasad dobro drže, a ako im njihov drugi album 'Surfing the Void' nije vrhunac karijere, onda od trećeg možemo očekivati nedostižno remek-djelo. Indie psihodelija kroz koju se gotovo neprimjetno provlače pop melodije, nije nikakav novi izum, no Klaxonsi to izvode toliko prokleto nezainteresirano da su kritičari u tome uspjeli prepoznati sasvim novi rock pravac.

Paul Weller 'Wake Up the Nation' - Svojim 'budničkim' albumom legendarni osnivač The Jama pokazao je koliki je majstor zanata. Britanski kantautor s kultnim statusom na Otoku, ovih 16 stvari nije ni htio objaviti, snimio ih je iz dosade, za svoj gušt. Na kraju je ispalo da su britanski kritičari doživljavali višestruke orgazme preslušavajući 'Wake Up the Nation', album sazdan od slojevitih aranžmanskih zahvata, bijesnih poruka i 'pravovjerne' stamene produkcije. Weller je pjesmama prošarao po većini ostarjelih rock žanrova, od psihodelije do punka, dijeleći lekcije svakim novim akordom. A prema onome što se u stihovima dade prepoznati, vjerujemo da bi Paul Weller i Julian Assange bili jako dobri prijatelji.

ELEKTRO ODJEL:

LCD Soundsystem 'This Is Happening' – Projekt Jamesa Murphyja američkog glazbenika i producenta i dalje je na uzlaznoj putanji, a karijera je bez mrlje. 'This Is Happening' opet je uspio ugodno iznenaditi i podići letvicu očekivanja na viši nivo. Album 'This Is Happening' zvuči kao pakleni remiks duha i srži njujorške scene s početka 80-ih koje kao da su članovi LCD Soundystema aktivno proživjeli, a ne da su se u istoj priči zatekli post festum s nekoliko desetljeća zakašnjenja. Možda je James Murphy nepristupačan lik s dobrom dozom autizma, ali po pitanju glazbe je neprikosnoveni genij.

Röyksopp ' Senior' - Najdojmljiviji zaokret priredili su Torbjorn Bruntland i Svein Berge albumom 'Senior'. Isti je bio najavljivan još za kraj prošle godine kao završno poglavlje konceptualne 'Junior/Senior' vizije. Röyksopp ga je prolongirao, jer je izgleda trebalo vremena za sazrijevanje. Riječ je o decentnom instrumentalnom uratku koji se poigrava s elementima minimala. Poseban naglasak je stavljen na frekvencijski spektar unutar kojeg su snimljene pjesme s albuma. Glazbenici su se svojski potrudili napraviti uhu najugodniji plesni album. Njegov smirujući karakter je nevjerojatan, možda čak i terapeutski.

HIP HOP ODJEL:

Eminem 'Recovery' – Slim Shaddy i dalje igra prema svojim pravilima što ga je dovelo u poziciju da suvereno vlada vrhovima ljestvica u trenutku kad je diskografija na koljenima. Nije za to samo zaslužan hit singl 'Love The Way You Lie' u kojem je Rihanni dao pozlatu kakvu joj ni Jay-Z koji ju je izmislio nije mogao priskrbiti, a kad smo već kod sam pjesme, definitivno je riječ o hitu koji razvaljuje sve pred sobom. 'Recovery' je u 'špici' otkada se pojavio na tržištu, a novi kralj popa ne pleše moonwalk i ne nosi bijele čarape, već rešeta rime kao iz Uzija u aranžmanima koji zaslužuju naklon cijele scene.

K'Naan 'Troubadour' – Možda bi bilo pretjerano govoriti da je rođen novi Bob Marley, no K'Naan nije daleko od toga. On je trenutno istinski trubadur trećeg svijeta i što je najvažnije, Zapad ga izvrsno može razumijeti. 'Troubadour' je K'Naanov drugi studijski album koji je već u startu pripreman da bude hit ploča. To se iščitava iz gostiju koji su okupljeni. Damine Marley, Chubb Rock, Kirk Hammett iz Metallice, Adam Levine iz Maroon 5, Mos Def, will.i.am i David Guetta dali su svoj obol, ali ono što je najvažnije je da je K'Naanov potpis dovoljno jak i dubok, da se oni uistinu mogu smatrati gostima, a ne protezom preko koje je glazbenik odrastao na utjecajima Marleya, Kutija i Eminema došao do uglednog uratka.

Nas & Damian Marley 'Distant Relatives' - Jedan od onih albuma koji bi zbog jedne jedine pjesme trebao ostati u kolektivnom pamćenju. 'As We Enter' ubojiti je hitoidni križanac hip-hopa i reggea, što je podloga koja se prelijeva cijelim albumom. Američki reper Nas i Marleyjev najmlađi sin Damian dvije su godine radili na ovom politički angažiranom albumu i uspjeli su stvoriti uzbudljiv, rasplesan i snažan materijal, koji stalno balansira na granici srednjostrujaške komercijale, ali je baš nikad ne prelazi.

JAZZ ODJEL:

Dee Dee Bridgewater 'Eleanora Fagan (1915-1959) To Billie With Love From Dee Dee Bridgewater' – Najveći ovogodišnji koncertni gubitak za domaću publiku bilo je otkazivanje petog po redu ženskog jazz festivala Jazzarella zbog prizemljenja avionskog prijevoza uslijed erupcije islandskog vulkana u travnju.

Na spomenutom je Između ostalih trebala nastupiti Dee Dee Bridgewater, jedna od najboljih jazz pjevačica današnjice. S 'Eleanora Fagan (1915-1959) To Billie With Love From Dee Dee Bridgewater' glazbenica se okrenula samim korijenima jazza, odnosno kako i sam naslov ukazuje na rad legendarne Billie Holiday.

Riječ je o filozofsko-glazbenom putovanju, a ne o pukom obrađivanju hitova. Album koji i slušatelje nesklone jazzu može preobratiti na prvo slušanje.

ODJEL POKOJNIKA S NOVIM ALBUMIMA:

Jimi Hendrix ‘Valleys Of Neptune’ – Originalne snimke nastale su u sastavu grupe The Jimi Hendrix Experience, odnosno kada je Jimi po prvi put zasvirao s basistom Williamom ‘Billyjem’ Coxom. Radi se o periodu prije izdavanja albuma ‘Electric Ladyland’, a zanimljivo je da je sessione snimao sam Hendrix.

Desetljeća nakupljanja paučine i prašine na ovim snimkama učinile su ih nevjerojatno svježima. Jimi Hendrix je i iz groba u stanju održati lekciju iz rock n’ rolla. Najveća vrijednost 'Valleys Of Neptune' je što plastično dočarava definiciju da je nesputanost duše prvo načelo svake genijalnosti, a potom i virtuoznosti.

Johnny Cash 'American VI: Ain't No Grave' – Posljednje poglavlje diskografskog opusa koji je Johnny Cash snimio za American Recordings s producentom Rickom Rubinom, impresivno je unatoč kratkoj minutaži. Po izboru pjesama radi se o jednom od najboljih oproštaja glazbenika, ne samo od publike, već od svijeta. Ain't No Grave' zvuči kao duga ispovijest u kojoj se Cash kroz poeziju drugih autora uspjeva u potpunosti izraziti. Minimalistički pristup u svemu ustvari je gigantski znak njegove veličine. Album je izdan tri dana prije Cashovog 78. rođendana, da ga je kojim slučajem doživio.

LIVE ODJEL:

Tom Waits 'Glitter And Doom Live' – Kralj autsajdera, pjesnik propasti, ljudskih nevolja i ljudske gluposti. Umjetnik koji je u stanju u jednom trenutku otpjevati najtopliju baladu na svijetu, u drugom biti brutalan i okrutan kao smrt, u sljedećem hladan kao grobar.

Tom Waits je neponovljiv karakter, ne samo u proteklim dekadama nego u glazbi općenito. Britkost njegovog intelekta s godinama ne otupljuje. Intigantnost je njegovo drugo ja. Pjesnik, zabavljač, glumac, glazbenik, narator, stand up komičar... Odavno je ušao u srž show biznisa, a u isto vrijeme prezire njegov mainstream. Kako je to moguće? Svi odgovori leže na kompilacijskom koncertnom zapisu s njegove 'Glitter & Doom' turneje po Sjevernoj Americi i Europi iz 2008. godine, koji se konzumira u jednom dahu.

The White Stripes 'Under Great White Northern Lights' – Kroz izdanje kao što je 'Under Great White Northern Lights' se najbolje osjeti koliko The White Stripes nedostaje na sceni. Pored toga što je Jack White aktivan u bendovima The Raconteurs i The Dead Weather ipak je duo s kojim su on i Meg White spasili rock još uvijek njegova najsvjetlija točka. Under Great White Northern Sky' je live album i istoimeni film redatelja Emmetta Malloya snimljeni tijekom kanadske turneje 2007. godine i promocije posljednjeg studijskog albuma grupe 'Icky Thump'. Turneja je u startu bila osmišljena kao jedinstvena. Meg i Jack su htjeli mapirati najsjeverniju državu Sjevernoameričkog kontinenta i svirati u zabitima u koja ne zalaze zvijezde njihovog formata. Rezultat je odličan koncertni uradak i dokumentarni film. Vrijeme će pokazati je li ovo uvertira za ponovnu suradnju.

DOMAĆI ODJEL:

Elemental 'Vertigo' - Možda je TBF ove godine sebe ustoličio na pijedestal naše urbane scene, možda Hladno pivo vreba iz potaje i sprema veliki povratak, no 2010. je godina Elementala. Na 'Vertigu' su Remi i Shot dokazali sebi i drugima da su vrhunski autori, storytelleri, a na albumu je i pozadinski bend preuzeo ozbiljniju ulogu. Danas Elemental zvuči poput klasičnog rock sastava, čiji su koncerti energetske bombe. Malo tko je mogao predvidjeti da se nekoliko godina nakon albuma 'Male stvari', apsolutni hit 'Romantika' neće brojati niti u pet najboljih pjesama Elementala. 'Priroda i društvo', 'Vertigo', 'Reži me', 'Malena', da nabrojimo samo neke trenutke aktualnog CD-a, nadmašuju sve što su dosad napravili. Elemental još uvijek nemaju masovnu podršku publike, no zanimljivo je da među onih nekoliko stotina koji su se okupili na nedavnom zagrebačkom koncertu, ima dosta utjelovljenih likova iz njihovih pjesama. Nije valjda da Elemental uspijeva glazbom mijenjati ljude? Ako da, onda su među prvima na svijetu…

The Beat Fleet 'Perpetuum Fritule - TBF Unplugged' - TBF jesu prepunili zagrebački Dom sportova, no zabilježena snimka s nastupa u Močvari kudikamo je prirodniji ambijent za ekipu koju je splitsko stanje uma odvelo u visine kojima se malo tko nadao. Zbroj njihovih hitova na jednom mjestu ukazuje na zavidnu količinu stihoklepačkog talenta, koji od dana prvog nije imao prevelikih odstupanja. Daleko od toga da TBF u diskografskoj prošlosti imaju sve sama remek-djela, no best of koncepcija njihovog akustičnog live albuma s pravom sugerira da ovog trenutka Hrvati bolju grupu nemaju. 'Perpetuum Fritule' je, da skratimo, čista uživancija, tolika da na trenutak čak i zaboravimo razdraganu facu Mladena Badovinca dok reklamira pivo.

Dubioza kolektiv '5 do 12' - Ako je netko prodrmao regionalnu scenu u zadnjih godinu onda je šaroliki dub-reggae-rock kolektiv iz BiH. Dubioza kolektiv ne bira riječi, političare udaraju ispod pojasa, brutalno su iskreni, i zato ih raja voli. Zbog sve što zastupaju i stavova za koje se bore, Dubiozu bi možda trebalo smatrati više aktivistima nego glazbenicima. Album '5 do 12' poziva na borbu za bolje sutra, kao i njegov prethodnik 'Firma ilegal', a sve skupa uronjeno je u dim marihuane i zdravu zajebanciju. Poklik 'Vratit će se Walter' danas već ima status omiljene buntovničke sintagme, a stihovi poput: 'zbog svjetske krize, nemam za rizle', već su postali dio svakodnevnog slenga. Svi su elementi tu da Dubioza kolektiv postane jedan od najvećih bendova Balkana.

Markiz 'Savršeni svijet' - Odlični glazbenici, vrhunska pjevačica i znalački posložena finalna rock and roll isporuka, učinili su nastupni album zagrebačkog Markiza iznenađenjem sezone. Na 'Savršenog svijetu' nema mnogo mudrovanja, njegova snaga leži u poštenom odnosu prema vlastitom autorskom radu, stavovima koji su jasno izrečeni, a i producentu Denykenu najbolje leže bendovi koji njeguju čisti gitaristički riff kao osnovu rada. Album će, ako ni po čemu drugom, ostati upamćen po 'Autobiografiji', jednom od ponajboljih singlova u novijoj hrvatskoj diskografskoj povijesti.

Povezane teme