The Beat Fleet 'Perpetuum Fritule - TBF Unplugged', Ocjena 10/10
(Dallas Records, 2010)
Ziheraški je, reći ćete, ocijeniti album splitskog TBF-a s deset od deset. Ali nije ovaj kritičar kriv što su nakon dvadeset godina TBF-ovci bolji nego ikad, što svakim novim albumom doživljavaju kreativni vrhunac, pune najveće dvorane i predvode našu nejaku urbanu scenu, što su istaknuti aktivisti protiv estradnog taloga, konzumerističkih navika i kapitalističkih hulja, što bi njihova hip-hop poezija mogla ući i u školsku lektiru, što su uspješno redefinirali ping-pong, što su uglavnom svima lansirali odjeb, što su u rimama precizno dijagnosticirali sve tumore ovoga društva...
I što imaju odličan koncertni album. 'Perpetuum Fritule' snimljen je lani na rođendanu Močvare, gdje je TBF-ovcima uskraćena struja, a na dispoziciji su im bili samo harmonika, akustara, bubanj i mikrofoni. Tako je nastao jedan od onih live albuma zbog kojega vam žao što niste bili na licu mjesta, već gradivo nadoknađujete preko CD-playera. No, ništa zato, prvi koncertni album The Beat Fleeta prenijet će u vašu sobu prilično vjernu zvučnu sliku s euforičnog koncerta na kojemu su i bend i publika bili iznimno raspoloženi i na visini zadatka.
Album dolazi u jednostrukom i dvostrukom izdanju, a uskoro bi se trebao pojaviti i kao box-set. Nama je u ruke došao onaj dupli s ukupno 21 pjesmom, svim bitnijim trenutcima karijere benda koji već najavljuje i novi 'normalni' album. Udarne stvari TBF-a okupljene ovako na jednom mjestu najbolje ilustriraju njihovo umijeće slaganja rima, detaljnu razradu tekstova i talent za storytelling, po čemu su TBF-ovci, a ponajprije Saša Antić, bez premca na ovim prostorima. Njihovim riječima, bolji su od voćne salate, kroštula i rožate zajedno.
A da je riječ o standardima postavljenima visoko od samih početaka, pokazuju 'Ye'n, dva', 'Malo san maka', '3-logija jada' i ostale pjesme s legendarnog prvog albuma, koje u koliziji s onima koje su nastale kasnije nimalo ne 'štekaju', razlika u godinama se ne vidi, pa ova kompilacija, kao malo koja, u cijelosti predstavlja funkcionalnu harmoniju zvuka i teksta. TBF je 'Perpetuum Fritule' stavio u isti okvir kao i svoj prvijenac 'Ping-pong (Umjetnost zdravog đira)'; oba albuma, naime, počinju 'Slobodnim stilom', a završavaju 'ST stanjem uma'.
Teško je izdvojiti što je između toga vrhunac koncerta u Močvari, budući da praznog hoda gotovo da i nema. Sami odlučite jesu li to oni hitovi koje nosi publika, poput 'Fantastične', 'Date' i 'Alles Gut' ili angažiranih 'Heroyix', ' Odjeb je lansiran' i 'Bog i Zemljani', na koju bi i sam David Icke bio iznimno ponosan. Te večeri u klubu uz savski nasip jednostavno nijedna stvar nije mogla 'pasti u vodu', štoviše, pjesme poput 'Šareni artikal', 'Guzice i sise' i 'Papilova' u akustičnom su izdanju postale moćnije i izravnije.
Valja spomenuti i odlično likovno rješenje albuma Luke Duplančića, koji je na unutarnjim stranicama skrio i recept za fritule. Time je zaokružen ovaj glazbeni paket koji gotovo da i nema mane. Skoro nam dođe da Mladenu Badovincu oprostimo sve one reklame za pivo... No, za to će ipak, uz nekoliko Zdravo Marija i Očenaša, biti potreban barem još jedan ovakav album.
