Plesna elektronska glazba ušla je u period zrelosti. Osvježena kvalitetnim pristupima autora, u ovom slučaju DJ-a, dobila je novi vjetar u leđa. Za to u ovom slučaju nije zaslužna eventualna svježa krv iz post rave perioda, već upravo veterani koji su se hrabro uhvatili u koštac s novim izazovima i iz toga izašli kao pobjednici. Ta tvrdnja se odnosi na intrigantnost i kvalitetu koju donose novi albumi The Chemical Brothersa, Röyksoppa i LCD Soundsystema.
Pročitajte i ovo
Svi navedeni su već ušli u period rada i postojanja kad stvari okoštavaju u rutinu i kad je najveći izazov izbor taktike za održanje branda unutar postojećeg mainstreama. The Chemical Brothers su posljednji veći iskorak učinili 2005. s albumom 'Push The Button', koji je tada iznjedrio i njihov posljednji veliki (istoimeni) hit. Sljedeći 'We Are The Night' iako je bio dobro prihvaćen na domaćem britanskom tržištu bio je ipak samo zanatsko betoniranje još jedne etape puta na polaganom sutonu nekadašnjih divova plesne scene.
Norveški DJ duo Röyksopp je prošle godine kao nikad u svojoj karijeri posegnuo za ženskim vokalima na albumu 'Junior'. 'Junior' je bio kvalitetan, ali se nije moglo oteti dojmu da Torbjorn Bruntland i Svein Berge ciljaju na populaciju koja se popalila na Lady Gagu. No i The Chemical Brothers i Röyksopp su iznjedrili nova izdanja koja ih vraćaju u epicentar zbivanja.
Jedini koji je u ovoj priči i dalje na uzlaznoj putanji i karijeri bez mrlje je LCD SoundSystem – projekt američkog glazbenika i producenta Jamesa Murphyja, koji je s 'This Is Happening' opet uspio ugodno iznenaditi i podići letvicu očekivanja na viši nivo.
LCD Soundsystem 'This Is Happening' - Ocjena: 10/10
(Parlophone / Dallas Records, 2010.)
Hrvatska publika je ove godine imala priliku svjedočiti izvrsnoj formi Murphyjevog benda na zagrebačkom InMusic Festivalu. tada je Murphy u istoj maniri albuma 'This Is Happening' primijenio već pomalo zaboravljeni glazbeni trik prezentiranja izrazito tihog vokala u pjesmi, kako bi ritam došao do većeg izražaja. Spomenuti trik je bio specijalnost The Rolling Stonesa krajem 60ih godina, kojim se težilo postići da slušatelji što glasnije slušaju glazbu u nastojanju da razaznaju o čemu pjeva Mick Jagger.
U Murphyjevom slučaju, umjesto gitara, naglasak je na izrazito glasnom synthu u odnosu na njegov vokal u uvodnoj 'Dance Yrself Clean'. No LCD Soundsystem je stilski hrabro zagazio i u najkvalitetnije razbolje njujorško-londonske rock i pop scene, odnosno period sedamdesetih i osamdesetih. Osjeti se 'blizina' Lou Reeda, Talking Headsa, Iggyja Popa, Patti Smith i inih aktera već u drugoj po redu 'Drunk Girls'. Utjecaj Davida Bowieja također je neizbježan. Pogotovo 'All I Want' bezobrazno vuče na 'Heroes' zbog neprekinutog gitarskog sustaina koji je davne 1977. proslavio Roberta Frippa iz King Crimsona.
Kroz prizmu pulsirajuće tvrde i suhe elektronike nalijepljene na zvučnik nazire se i minimalizam Eurythmicsa u pjesmi 'I Can Change'. No da ne bi bilo pogrešnog tumačenja, Murphy je i dalje frik koji bukvalno ne šljivi slušatelja, već je unesen u vlastiti film u kojem kao istinski glazbeni obožavatelj uživa, kao i svatko tko se nađe na njegovoj valnoj duljini.
Taj stav se plastično iščitava u 'You Wanted A Hit'. Spomenuta pjesma je rađena kao anti hit, ali lucidni Murphy je od nje napravio itekako ljepljivo tkivo za ušne bubnjiće.
Album 'This Is Happening' zvuči kao pakleni remiks duha i srži jednog vremena koje kao da su članovi LCD Soundystema aktivno proživjeli, a ne da su se u istoj priči zatekli post festum s nekoliko desetljeća zakašnjenja. Možda je James Murphy nepristupačan lik s dobrom dozom autizma, ali po pitanju glazbe je neprikosnoveni genij.
Röyksopp ' Senior' - Ocjena: 10/10
(Dog Triumph / Wall Of Sound / Menart, 2010.)
Najdojmljiviji zaokret priredili su Torbjorn Bruntland i Svein Berge albumom 'Senior'. Isti je bio najavljivan još za kraj prošle godine kao završno poglavlje konceptualne 'Junior/Senior' vizije. Röyksopp ga je prolongirao, jer je izgleda trebalo vremena za sazrijevanje. Za razliku od prpošno raspjevanog i šarmantno infantilnog 'Juniora', na 'Senioru' nema mjesta vokalnim dionicama.
Riječ je o decentnom instrumentalnom uratku koji se poigrava s elementima minimala. Poseban naglasak je stavljen na frekvencijski spektar unutar kojeg su snimljene pjesme s albuma. Bruntland i Berge su se svojski potrudili napraviti uhu najugodniji plesni album. Njegov smirujući karakter je nevjerojatan, možda čak i terapeutski.
'Senior' je obojan izrazito zagasitim tonovima. Ne posjeduje manijakalnu eksplozivnosti, a opet nije u potpunosti chill out album. Ne samo da kroz instrumentalne zahvate poput akvarela ocrtava zrelu dob čovjeka, već je skoro u potpunosti i namijenjen seniorima plesnog pokreta kod kojih bi kroz čulnu ugodu trebao pobuditi i određenu nostalgiju na 'stara dobra vremena'.
'Senior' slikovito predstavlja točku u kojoj se susreće plesna elektronika i ozračje Pink Floyda. Meditativnost je imperativ ovog albuma koji je nevjerojano prilagodljiv različitim prilikama, bilo da je riječ o čavrljanju u ugodnom društvu, plesu, ili pak osami u kišnu večer.
Ako je 'Junior' rađen tijekom norveškog ljetnog dnevnog perioda, 'Senior' je proizvod duge mračne zime tijekom koje ugodno pucketa kao vatra u kaminu dok vani bjesni oluja. Pravi izbor za seniore i one koji se tako osjećaju.
The Chemical Brothers 'Further' - Ocjena: 9/10
(Parlophone / Dallas Records, 2010.)
Tom Rowlands i Ed Simons su se konačno ponovno odvažili i izašli iz kukuljice prosječnosti u koju su upali i kad se već činilo da im je plafon izdavanje best of kompilacije, objavili su 'Further'. Kako i dolikuje dinosaurima, na albumu se nalazi svega osam pjesama, ali vrijednih pažnje.
Ujedno radi se o prvom albumu na kojem Chemicalsi nisu ugostili niti jednog pjevača, ili pjevačicu, iako vokala ima, što sampleova, što vokala Toma Rowlandsa koji je sebe pronašao u novoj ulozi. I što je najvažnije Tomu ta uloga androginog falseta dobro pristaje.
Uvodna 'Snow' je ujedno i najduži intro u potpuni tehno raspašoj koji su 'Chemical Brothers' ikad priredili u svojoj diskografskoj povijesti. Uglavnom nakon nje slijedi 'Escape Velocity' – dvanaestminutni stilski složenac koji počinje tvrdim i brzim ritmom u najboljoj maniri dvojca, da bi nakon toga opet otišao chill maniru, te ponovno pumpanje atmosfere u potpuno neočekivanom smjeru.
Prigušena 'Another World' je chill out zona nakon prijašnjeg 'ispaljivanja u orbitu', dok je naredna 'Disolve' odličan elektro-distorzirani plesni-rock uradak i svojevrsni podsjetnik na genijalni 'Dig Your Own Hole' period, u kojem je i naredna 'Horse Power' ali uz opasku da se radi o neobičnom stilskom križancu Chemicala i Prodigyja.
Atmosferična 'Swoorn' usporava puls i time priprema teren za krešendo koji slijedi u 'K+D+B' i himničnu 'Wonders Of The Deep' koja ujedno i zatvara ovaj izuzetno skladan i pametno dozirani album koji ne pati od stilskih razmetanja i bespotrebnog natrpavanja zvukova i ritmova. 'Futher' doslovce diše. Tko je ovo ljeto bio u Novalji, osjetio je to i uživo.
Prijašnje recenzije: Maroon 5, 3OH!3 i Diane Birch.
