Roditelji još uvijek dogovaraju brakove, i drže do bolnog običaja obrezivanja djevojčica. Ali igraju biljar i voze motocikle. Reporterka Provjerenog Ana Blažević, producentica Rujana Ljubić i snimatelj Mišo Maoduš u jednom od mnogih sela Masaija u Africi bili su prava atrakcija. Tamo ih je odveo hrvatski misionar don Nikola Sarić jedini bijelac kojeg su masajska djeca iz tog sela ikad vidjela.
Pročitajte i ovo
Zato su najmlađi počeli plakati u strahu od naše ekipe, dok su oni malo stariji pohrlili dodirivati im kožu i kosu. Žene plemena Masai briju glave, pa su djeca prvi put vidjela dugu, svijetlu kosu. Don Nikola tu živi 40 godina, i s pripadnicima plemena ima jako dobar odnos. Svake nedjelje služi svetu misu u kolibi od drva i lišća palme, koja tijekom tjedna služi kao škola u kojoj djeca svih uzrasta uče čitati i pisati.
Obrazovanje je nešto na čemu don Nikola inzistira, i muku muči s roditeljima te djece koja bi ih radije poslala na čuvanje krava, nego u školske klupe. Cilj mu nije samo školovanje najmlađih zbog lakšeg života, već i zbog iskorjenjivanja poganskih običaja koji znače veliku bol, ali i uključuju ubojstva. 'Neke stvari su me frapirale, skoro da sam plakao', priznaje hrvatski misionar rodom iz Trilja. Tako nam je jedna majka iz plemena pričala o obrezivanju djevojčica.
'Obrezivanje boli, ali mi to prihvaćamo'
'Jedna moja kći je obrezana, druga nije. Drugu ćemo obrezati prije nego što se uda. To stvarno boli, ali tako je u našoj tradiciji i mi to prihvaćamo. Boli, ali tako mora biti' , kaže majka koja je i sama kao mala prošla to iskustvo. Obrezivanje djevojčica nezakonito je u Tanzaniji. Ali Masai i dalje vjeruju da pomaže djevojkama da ne požele druge muškarce. Pa to i dalje rade, a država se ne miješa.
No, to nije najgore što je don Nikola čuo od Masaija o njihovim običajima. 'Djeci koja su rođena hendikepirana začepe nos i usta i jednostavno to dijete uguše da nitko ne zna. Jednostavno kažu: umrlo je po noći. To učini ili sama majka ili netko od rodbine, to je istina. Oni su osjećali da je to teret njihovoj obitelji, da je to prokletstvo od Boga i to znači da Bog želi da se to dijete ubije', šokirano priča don Nikola.
Obitelj je najsretnija kad se rodi sin da nastavi lozu, ali curice donose bogatstvo obitelji
Obitelj je najsretnija kad se rodi sin da nastavi lozu, ali curice donose bogatstvo obitelji. Jer svaka kći znači više krava nakon udaje! Brakovi se dogovaraju dok su djeca mala, a najvažniji uvjet je broj krava koji će dobiti njezina obitelj. Prosjek je, kažu, 12 do 15 komada. 'Htio sam se oženiti, ali nisam mogao jer nemam dovoljno krava', rekao je reporterki Provjerenog Ani Blažević 22-godišnji Sangaini. A Kopilato je imao dovoljno krava za čak četiri žene.
'Treba imati više žena da bi se pleme širilo'
Poligamija je uobičajena za pleme Masai, i muškarci obično imaju četiri do pet supruga. A rastava kod njih nije opcija. 'Drugu ili treću ženu uzima se da bi se netko mogao brinuti o kravama, kozama i djeci', kaže Kopilato. Njegova treća supruga ekipu Provjerenog pustila je u svoj dom, zemljanu građevinu koja se sastoji samo od hodnika i dvije sobe, ima vrata malo veća od rupice, a pogled na krevet otkriva samo drvo, sijeno i prekrivač o kravlje kože. Na pitanje o tome kako je biti treća od četiri supruge jednog muškarca, Kopilatova supruga Sabati kaže da za njih Masaije 'nije dobro da je samo jedna žena. Treba ih biti više da bi se pleme širilo'.
16-godišnji Paul, sin druge od 3 žene svog oca, objasnio je kako naziva članice te velike obitelji: 'Očeva prva žena je 'velika majka', a treća žena je 'mlada majka'. Muž je taj koji određuje gdje će se novac trošiti i kada će biti kod koje žene. I koliko god to čudno zvučalo, svećenici se u ovim krajevima bore za prava žena. 'Te žene se apsolutno ništa ne pita, one su podređene muškarcima. Što roditelji odrede, tako to dijete mora slijediti. Znači ako mora ići kao prva, druga, treća ili četvrta žena, nju se ne pita. Ona jednostavno kaže mi smo primili stoku, primili smo krave, ti sad pripadaš tom i tom čovjeku', priča don Nikola.
Sanja punu potporu roditelja Masaija u obrazovanju njihove djece kako bi vremenom okrutni dio njihove tradicije nestao. Istovremeno čuva i poštuje dio naslijeđa koji ne ugrožava ljudsko dostojanstvo, prava pa čak i život. Jer on vrijedi više od svega, a djeca Masaija to moraju naučiti.
