Prošlo je točno godinu dana od kada je lepa varoš Samobor dobila novi revolucionarni način za razvrstavanje otpada.
Pročitajte i ovo
Fotoreporter Romeo Ibrišević za Dnevnik.hr
Ja se otrijeznim kad tad, ali političari opijeni vlašću su pijani do smrti
Od jutra do ponoći
Žestokim tempom živi samoborska Sraka ovih dana
"Radi se o prvom podzemnom sustavu kontejnera u Samoboru. U kontejnere će se odlagati miješani komunalni otpad, zeleni otpad, papir te plastična, drvena i metalna ambalaža. Dvije odvojene podzemne platforme brzo se i učinkovito spuštaju u zemlju i jednako se brzo podižu za vrijeme pražnjenja, ne narušavajući tako izgled novouređenog prostora tržnice i bez smetnje za promet. Iz Grada Samobora poručuju da će pravu vrijednost i svrsishodnost ovog sustava zbrinjavanja otpada građani koji žive u centru, kao i prodavači na tržnici i posjetitelji Samobora, osjetiti već za prvih toplijih dana, jer neće biti neugodnih mirisa", sve je to pisalo je u svim novinama s datumom: svibanj 2015.
A da nešto ipak smrdi osjetio sam jučer kada su me najmlađi članovi udruge Zelene stope pitali zašto oni moraju odvajati otpad ako sastojak svih inoks kanti skuplja jedan jedini kamion. Vidjeli su to vlastitim očicama. A da mladi ekolozi nemaju bujnu maštu, uvjerio sam se i vlastitim Olympus očima.
'Kanti sedam, kamion jedan'
Kao odgovorni član udruge išao sam osobno po stručni odgovor u gradsku upravu dogradonačelniku Željku Stanecu. On me je kulturno primio, objasnio problem: istina je da je kanti sedam, a kamion jedan, ali problem je složeniji nego izgleda.
Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj „Zelene stope“ ima za ciljeve očuvanje prirode i okoliša kao temeljnih vrijednosti života društva, te prihvatljivo gospodarenje prirodnim resursima primjenom odrednica održivog razvoja.
U Hrvatskoj, naime, ne postoji “burza otpada“ pa onda ne postoji sustav otkupa i zaokruženi sustav gospodarenja tim istim otpadom. Uglavnom, shvatio sam da je sedam sretan broj. Sedam je latica na ruži, ali i isto toliko smrtnih grijeha. Sedam je bilo gladnih godina, isto toliko je bilo mršavih krava pa i debelih je bilo sedam. Film sa sedam samuraja igrao je u kinu Samobor. Bilo je i sedam sekretara SKOJ-a, ali oni nisu bili u njegovoj stranci pa su im uklonjene biste ispred kasarne tj. vojarne. Djeca ministra zaštite okoliša još nemaju svoje biste, ali ima ih također sedam.
Uglavnom, gospodin Stanec je rođeni političar i nakon ovih odgovora ja sam bio u sedmom nebu, shvatio sam da po odgovor moram putovati iza sedam brda i isto toliko gora, pronaći Snjeguljicu i patuljke kojih ima naravno 7 i oni sigurno znaju kakav odgovor dati radoznaloj djeci. O ovom problemu gospodin Stanec mogao bi pričati još sedam dana. A djeca su nestrpljiva... I na svaki odgovor pitaju: "A zašto...?"
Ja sam im objasnio da je to zato što smo mi Samoborci poznati svjetski potrošači proizvoda od grožđa s povečanim postotkom alkohola pa onda to pijemo u raznim posudama i kombinacija. Neki piju dva u osam, neki škropec, neki piju čisto vinčeko iz kristalnih čašta. Neki pak piju vino z lonci, što je opjevano i u narodnim pjesmama, a onda naravno, ne znaju kaj delaju.
To se zove sedam u jedan. Ne kaže se badava da je u vinu istina i da su u laži kratke noge. Djeca su kimala glavom gore-dolje, otvorenih usta i i nisu imala više nikakvih pitanja. Bio sam zadovoljan jer sam im uspio objasniti dvije stvari: kako alkoholne pare utječu na ljudske moždane vijuge i kako su začudni putovi i bespuća hrvatske ekološke zbilje.