Kako uvesti školsku odjeću, a da taj proces bude prirodan? Kako nagovoriti roditelje, učenike, javnost? Kako sve to financirati? Na ta i još mnoštvo drugih pitanja trebaju odgovoriti škole u Hrvatskoj koje razmišljaju o uvođenju obavezne školske odjeće, ali i neke koje su tek počele tu praksu i provoditi.
No, OŠ Antuna Mihanovića iz Osijeka, godinama je ispred svih. Oni su 2012. počeli s uvođenjem školske odjeće, a tome je prethodilo opsežno anketiranje roditelja u trajanju od tri godine. Dnevnik.hr razgovarao je s ravnateljem te škole, Josipom Mandurićem, a on nam je otkrio, da je njihov uspjeh zapravo "tražena roba" kod drugih škola u Hrvatskoj, ali i kod roditelja iz drugih županija. Osim toga, hvalevrijedan je i odnos na relaciji škola-roditelji, koji je i više nego uzoran te krajnje konstruktivan i aktivan.
Još 2015. godine razgovarali smo s istim ravnateljem oko iste teme, a sad, s obzirom na aktualnost teme, smatrali smo da je potrebno ponovno naglasiti uspješnost projekta te osječke osnovne škole. Evo kako izgleda njihov projekt petu godinu od uvođenja.
Prvi koraci su mali
Roditelji su puno senzibiliniji u nižim razredima, pogotovo prvom. U tom smislu možemo lakše dobiti njihov pristanak i uspjeli smo u tome "Mi smo krenuli postepeno. Nismo išli, kao što imam informacije da škole idu, prema svim učenicima. To naravno nailazi na veći otpor, posebno radi toga što su učenici viših razreda već slobodniji, samosvjesniji i ozbiljniji. Mi smo krenuli samo s prvim razredom. Prije toga smo tri godine provodili anketu među roditeljima i ispitivali što oni o tome misle i te godine (2012.) smo dobili povratnu informaciju da su roditelji 100 posto zainteresirani za to i da im se ideja sviđa", istaknuo je ravnatelj Mandurić.
Ravnatelj Mandurić pojašnjava kako je tad odlučeno da se krene s uvođenjem školske odjeće u obliku polo majice s logom škole za djevojčice i dječake posebno. "Nismo inzistirali na posebnosti donjeg dijela, ali smo sugerirali da to budu ili tamnoplave traperice ili tamnoplava suknjica", dodaje Mandurić.
Prirodnim putem do generacije koja sluša predmetnu nastavu
Generacija prvašića, koju spominje ravnatelj Mandurić, danas su učenici petog razreda OŠ Antuna Mihanovića i oni poznaju isključivo školsku odjeću kao "dress code" u samoj školi. "Mi smo iz godine u godinu zadržavali generaciju koja je počela prva sa školskom odjećom, svaka je nova iza te počela isto tako nositi školsku odjeću, a sa spomenutom prvom došli smo trenutno do predmetne nastave", kaže ravnatelj.
"Oni su se sa školskom odjećom srodili i njima je sasvim normalno da u školu idu u školskoj odjeći", dodaje ravnatelj.
Idealan model
Mora se priznati da je zapravo model po kojem je OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku počeo uvoditi školsku odjeću, zapravo možda čak i idealan, jer ako uvedete školsku odjeću djeci u prvom, a ne primjerice i odjednom, u recimo četvrtom, petom ili šestom razredu, to onda zapravo i nije prava promjena, jer u prvom razredu, djeci je sve novo, od nastave, vršnjaka, učitelja, učionice pa tako i do nove odjeće. Učenicima petog razreda, uvođenje školske odjeće bila bi daleko veća promjena nego prvašićima i s tim se slaže i ravnatelj Mandurić. Zato je škola odlučila, u dogovoru s roditeljima, promjenu uvesti postupno i prirodnim tijekom.
"Na vijeću roditelja prošle su me godine molili da to ugradimo u kućni red škole, tako da je na prijedlog vijeća roditelja Školski odbor donio izmjene i dopune kućnog reda u kojem stoji da učenici od prvog do četvrtog razreda dolaze u školu u školskoj odjeći", ističe Mandurić.
Ciklus kompletiran do 2020. godine
Nama je bitno da roditelji i učenici to prepoznaju kao nešto dobro. Mi želimo razviti jedan novi segment kulture školovanja, dakle da škola bude prepoznatljiva i po tome Generacija koja je počela nositi školsku odjeću 2012. godine, bit će 2020. u osmom razredu i u tom trenutku, OŠ Antuna Mihanovića će prirodnim putem uvesti "dress code" u sve razrede škole. Svaka generacija iza ove prve, u tom će trenutku isto tako poznavati samo školsku odjeću pa će time biti i zaršen proces uvođenja školskih uniformi odozdo na gore, uz punu podršku roditelja ali i samih učenika.
Razmišljalo se u toj školi i o uvođenju čitave školske odjeće, dakle i hlače i obuće, ali ravnatelj Mandurić odustao je trenutno od tog, jer želi da prva generacija učenika prođe čitav školski ciklus od prvog do osmog razreda. Što se obuće tiče, problem je bio više zdravstvene naravi nego bilo čega drugog. Ravnatelj Mandurić pojašnjava i zašto.
"Odustao sam od obuće iz jednog vrlo praktičnog razloga, zato što imamo učenika koji imaju poteškoća sa stopalima i koji nose ortopedska pomagala i sa startasicama, koje smo planirali kao školsku obuću to nije bilo moguće realizirati. Ono što na neki način želimo jest da kad učenici dođu do osmog razreda, da onda to bude nešto što je normalno. Nakon toga bi dalje dorađivali školsku odjeću i obuću kompletno za cijelu školu", kaže Mandurić.
Učenici petog razreda sami tražili nošenje identične odjeće u jednoj boji
Isto tako, škola je dala mogućnost učenicima petog razreda, dakle prvoj generaciji sa školskim odorama, da svi nose majice sa školskim logom u istoj boji - tirkizno plavoj. Ravnatelj Mandurić naglašava da su tako htjeli upravo sami učenici. Ravnatelj je dozvolio i iznimku, a ta je da ako nekom paše majica iz prethodnog razreda, da je može zadržati sve dok je ne preraste.
Ravnatelj isto tako dogovara s Vijećem roditelja u školi da se majice koje učenici prerastu, prenose na mlađe generacije te da se na taj način napravi i dodatna ušteda za roditelje. "Jako dobro surađujem s Vijećem roditelja, konstruktivni su, vrijedni i zainteresirani", kaže Mandurić.
Interes drugih škola i roditelja za njihov uspjeh - ogroman
Oni su se sa školskom odjećom srodili i njima je sasvim normalno da u školu idu u školskoj odjeći Možda i najvažnija stvar, s obzirom na njihovo višegodišnje iskustvo sa školskim uniformama, jest pitanje je li bilo kontakata iz drugih škola, lokalnih vlasti i drugih županija prema OŠ Antuna Mihanovića. Ravnatelj Mandurić odgovara vrlo brzo i jasno - jest, i to puno.
"Jako puno upita imamo od strane drugih škola, od strane ravnatelja, ali i od strane roditelja. Iz naše županije, ali i iz Zagreba te ostatka Hrvatske", kaže ravnatelj Mandurić.
Što su prepoznale druge škole, vlastima je, čini se, promaknulo. Mandurić ističe da su upiti dolazili samo iz drugih škola, koje su brzo uvidjele dobar model uvođenja školske odjeće, potkrijepljen i višegodišnjom anketom te uzornom suradnjom škole i roditelja.
Model koji roditelji financiraju vlastitom voljom
Baš kao što je bio slučaj i od samog početka, i dan-danas roditelji financiraju nabavu školske odjeće, inzistiraju na tome i ravnatelj Mandurić kaže da će to tako i ostati. "Taj dio će i dalje roditelji financirati, jer mislim da nema potrebe da to financira netko drugi. Roditelji su ti koji u tome prepoznaju uštedu i praktičnost", kaže ravnatelj.
Generalno gledano i prema povratnim informacijama koje ima od roditelja, Mandurić kaže da prosječan učenik može izgurati godinu sa svega četiri majice - dvije kratkih i dvije dugih rukava. Kako je cijena one dužih rukava 60 kuna, a one kraćih nešto jeftinija, čitava priča roditelje godišnje košta oko 200-tinjak kuna te eliminira glavobolje oko toga što da dijete obuče u školu barem djelomice te na taj način radi i uštede na kućnom budžetu.
Vjerni istoj tvrtki već pet godina
Na vijeću roditelja su me prošle godine molili da to ugradimo u kućni red škole, tako da je na prijedlog vijeća roditelja, Školski odbor donio izmjene i dopune kućnog reda u kojem stoji da učenici od prvog do četvrtog razreda dolaze u školu u školskoj odjeći Tvrtka s kojom su počeli surađivati oko majica za školsku odjeću i dalje proizvodi tu odjeću za navedenu osječku školu, a riječ je o tvrtki iz Sesvetskog Kraljevca. Oni majice šalju lokalnom distributeru u Osijek, odakle ih roditelji mogu kupovati po volji, količinski gledano.
Rezultati su u OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku itekako vidljivi, ističe ravnatelj te škole, a vide se kako na učenicima, tako i kod roditelja. "Učenici kao prednost ističu prvenstveno to da su svi isti. Oni osjećaju da među njima postoje razlike, a osjećaju to i roditelji", kaže ravnatelj. Osim što je to za roditelje jeftinije i smanjuje brige oko oblačenja za školu, to je umanjilo i izraženost društvenih razlika među učenicima, kaže Mandurić.
"Mi želimo razviti jedan novi segment kulture školovanja"
Na naš upit što je s profesorima, ravnatelj kaže da su i oni u planu, ali nakon što prva generacija prođe ciklus od prvog do osmog razreda. "Oni su nam u planu", kaže Mandurić i dodaje da učitelji žele nositi istu odjeću kao i učenici. "Ja sam to stopirao dok ova prva generacija ne završi ciklus", naglašava ravnatelj.
Iako se o njihovom dugogodišnjem iskustvu ne piše previše po medijima, a vlasti očito ne uče na pozitivnim primjerima pretjerano, ravnatelj Mandurić kaže da to njegovoj školi zapravo nije niti bitno. "Nama je bitno da roditelji i učenici to prepoznaju kao nešto dobro. Mi želimo razviti jedan novi segment kulture školovanja, dakle da škola bude prepoznatljiva i po tome", ističe Mandurić.
Savjet za kraj
Ima i savjet za druge škole oko uvođenja školske odjeće. "Predlažem im da idu na naš način, jer onda je uspjeh tog projekta puno izgledniji", kaže.
Ravnatelju je ideja za realizaciju došla sama, kaže, bez vanjskih utjecaja. "Roditelji su puno senzibiliniji u nižim razredima, pogotovo prvom. U tom smislu možemo lakše dobiti njihov pristanak i uspjeli smo u tome", kaže Mandurić.
