Strah je možda povezan s osjetilom mirisa i može se jednostavno isključiti blokiranjem nekih receptora u mozgu, tvrde japanski znanstvenici.


Znanstvenici su pokusnim miševima uklonili neke receptore za njuh u mozgu i stvorili vrstu neustrašivih glodavaca.

Vezani članci Mačke Noćni susret utjerao mu strah u kosti, nije mu bilo svejedno kad je vidio ovaj prizor Lice straha Strah ima tisuću lica, a neka od njih možete pogledati u kompilaciji

Da bi dokazali svoje tvrdnje, znanstvenici su pokazali slike miševa koji su se približili mački na nekoliko centimetara, onjušili se pa čak se i poigravali s njezinom ogrlicom.

"Oni osjećaju miris prirodnoga neprijatelja, ali ne pokazuju strah. Čak su i pokazali visok stupanj znatiželje, ali nisu mogli nanjušiti opasnost", rekao je Hitoshi Sakano s Odsjeka za biofiziku i biokemiju Sveučilišta u Tokiju.

"Ti su miševi jako sretni uz mačke. Igrali su se s njima. Ali prije slikanja smo ipak morali nahraniti mačku", rekao je Sakano.

Stručnjaci su dugo mislili da strah u životinja potiče njihov snažan osjet njuha. No sada su prvi put znanstvenici otkrili da za otkrivanje mirisa i njegovo "prevođenje" u strah nije odgovoran isti dio mozga.

"Kako naš mozak tumači te informacije? Otkrili smo da sisavci imaju urođeni sustav za otkrivanje mirisa i naučeni", rekao je Sakano.

Sakano i njegovi kolege stvorili su dvije "vrste" miševa: jedne bez receptora za povezivanje mirisa i opasnosti i druge koji uopće nisu imali osjetilo njuha. Zatim su ih izložili urinu grabežljivaca poput sniježnih leoparda i lisica.

"Prva skupina i dalje je osjećala njihov miris, ali nisu raspoznavali opasnost", rekao je Sakano dodajući da je druga skupina teško otkrivala miris, ali čim bi osjetili miris grabežljivca, ukočili bi se i pravili mrtvi."

Miševi imaju oko 1000 gena za receptore njuha, a ljudi samo 400 aktivnih i 800 neaktivnih.

"Naš osjećaj njuha je vrlo slab. Mi ne možemo razlikovati ovogodišnje vino od prošlogodišnjega", zaključio je.