Egipat je zemlja velikih suprotnosti. Turistički raj za strance, kolijevka civilizacije, ali nažalost i zemlja s milijunima ljudi na rubu egzistencije. 'Ovdje ima takvog siromaštva koje se ne može zamisliti, koje se ne može opisati, to se zbilja mora vidjeti', rekla je za Provjereno Riječanka Acia Pomazan, koja se u Kairo s obitelji doselila prije četiri godine. Egipat je također država koja donosi zakone i uređuje život prema islamskoj vjeri. 'Žene bi trebale biti djevice do prve bračne noći, to je naša tradicija i islam to podržava', kaže Abdul Nayed.
Kairo je jedan od najvećih gradova na svijetu, broji preko 20 milijuna stanovnika, ali poražavajuće je što je rekorder u još jednoj kategoriji, jedan je od najzagađenijih gradova na svijetu, kažu, ako provedete jedan dan u Kairu, to je kao da ste popušili 30 cigareta. 'Živimo u gradu koji ima više od 20 milijuna ljudi, 15 milijuna automobila, neke tvornice još uvijek rade u središtu grada, ali vlada ih je odlučila sljedeće godine preseliti u industrijsku zonu. Korak po korak pokušavamo se riješiti ove zagađenosti', ističe Abdul.
Vedro nebo gotovo nepoznanica
Zbog zagađenosti se rijetko vidi vedro nebo. Ceste su među najopasnijima na svijetu. Prosječan broj smrtnih slučajeva je četrdeset puta veći od europskog prosjeka. Autoškole su preskupe, mnogi voze bez vozačke dozvole pa je policijska kontrola pojačana. Cijeli grad izgleda kao veliko propalo gradilište, međutim to nije slučajno, ljudi tu doista žive. Abdul je povjesničar i rođen je u Kairu. On i Acia kažu kako se standard ljudi sporo popravlja. Svake se godine dosele deseci tisuća ljudi u potrazi za poslom, a stotine tisuća trenutačno su nezaposlene. Oni koji rade vrlo malo zarađuju.
'Što se tiče policajaca nekih 600 kuna , što se tiče učitelja, profesora isto tako, osoba u administrativnim poslovima mislim da bi moglo varirat tu negdje od 400 kuna do 5000, 6000 kuna', kaže Acia. U Kairu živi oko 40 Hrvata, većina radi za veleposlanstvo, ili za Inu, koja uvozi naftu i plin iz Egipta, a vrlo mali broj, poput Acijinog muža, radi za razne strane kompanije koje tamo posluju. Osim razlike u prehrani, tvrdi Acia, velikog kulturološkog šoka kaže nije bilo, ali odmah su je upozorili na što treba pripaziti, primjerice da se žene kod upoznavanja ne rukuju s muškarcima.
Sedam posto obradive zemlje
'Sugerirano nam je da ne budemo previše otvoreno obučeni ipak smo na neki način limitirani ne, ne kao što u Hrvatskoj bude vrlo liberalan stil oblačenja', pojasnila je. Kairo je dom posljednjih preživjelih prapovijesnih čuda svijeta. Najpoznatije su naravno piramide. Da UNESCO nije tražio od vlade da zabrani širenje grada prema piramidama, sada bi se nalazile posred stambenog naselja. Piramide u Egiptu građene su prije otprilike 5000 godina, a gradnja svake trajala je otprilike 20 godina, za vrijeme faraonovog života. Kad to usporedimo s današnjim modernim infrastrukturama, poput Dinamovog stadiona u Zagrebu, možemo reći da će se takve građevine graditi možda i duplo više.
Egipćani su tradicionalno živjeli od poljoprivrede, što je problem jer imaju samo 7 posto obradive zemlje, to je područje uz rijeku Nil, dok je čak 97 posto površine pustinja. U modernim vremenima žive od turizma zbog svjetski popularnog povijesnog naslijeđa, a posljednjih 30 godina razvija se elitni turizam zbog prelijepih plaža na istočnoj obali sinajskog poluotoka. Osim Kaira posjetili smo Dahab, uz Shar mal Sheik, jedno od najpopularnijih novonastalih turističkih središta. Ona su strogo čuvana naoružanom policijom, jer je svuda uokolo siromašno stanovništvo.
Bez struje, vode i kanalizacije
Samo nekoliko stotina metara udaljenosti od luksuznih hotela, nalazi se prava slika života Egipćana ovdje, velika neimaština i siromaštvo, velika većina živu u nedostatci struje i vode, bez kanalizacije. Većina stanovništva Dahaba su beduini, oni su prije samo desetak godina živjeli u pustinji. Zbog mogućnosti boljeg života spustili su se u grad čije je naseljavanje potpomogla država. Sve je veći i broj Egipćana koji dolaze iz cijele zemlje u potrazi za poslom u hotelskim naseljima. Muhamed je taksist. Naravno bez službenih taxi obilježja ili taximetra, čak automobil nije njegov, nego vlasništvo lokalnog bogataša kojem daje postotak zarađenog novca. Sa ženom i četvero djece živi u tipičnom domu u Dahabu.
Uz morsku vodu, beduini skupljaju i piju kišnicu i sami uzgajaju pustinjsko voće. 'Voće, vrlo ukusno voće. Beduinsko voće. Ukusno je', kaže Muhamed. Muhamed je engleski naučio tek dovoljno da može komunicirati s turistima koje vozi. Njegov ručak je skroman, ali ga je rado podijelio s nama. Većinom nemaju novca za meso. Uz rižu, najčešće jedu ribu, za stolom se nije smjela pridružiti njegova žena, jer islamska vjera to ne dopušta. 'Muškarci smiju sjediti za stolom. Shvaćate? Prijatelji i obitelj, žene ne, ona je u kuhinji ili može ići u sobu. Prijatelji i obitelj sjede za stolom, jedan, dva, tri prijatelja, žena može sjesti u dvorištu, u sobi', objašnjava Muhamed.
Sretni beduini
Muhamed nam je otkrio kako u mjesec dana može zaraditi do 1100 egipatskih funti. Djeca idu u školu, znaju pisati i čitati, a Muhamed ih tjera da redovito obavljaju svoje školske zadatke. Njegov san o boljem životu je jednostavan, jednoga dana voziti vlastiti taxi. Još oko 50.000 beduina živi u pustinji po cijelom Egiptu. Oni su nomadi, sele se u potrazi za vodom. Kad izvor presuši, traže sljedeći. Kako bismo provjerili kako oni žive, morali smo prijeći dalek put, a velik dio i jašući na njihovom najsigurnijem pustinjskom prijevoznom sredstvu, devama. Egipćani kažu da je dobra deva u pustinji kao Ferrari, a koliko cijene svoje žene pokazuje da za dobru ženu može se dobiti 40 deva.
Deve mogu bez vode izdržati do dva tjedna. Cijene im se kreću od 7000 kuna, do 15.000 kuna, najskuplje su one deve koje daju mlijeko pa tako mogu i nahraniti beduinsku obitelj. Nakon sat vremena vožnje džipovima i nakon još sat i pol jahanja na devama došli smo u jedno malo beduinsko selo. Oni žive većinom u kućama od trstike, hrane se s ribom, a voda im je udaljena čak 12 kilometara. Oko 45 ljudi živi u tom selu, sedam obitelji. Žive skromno u svojim šatorima od trstike. 'Prije su djed i baka živjeli u planinama na tom mjestu gdje je voda, Bir Logda, puno ljudi ide tamo na devi', priča nam Sami Fithi Ayed. Cijelo selo spustilo se uz obalu zbog obilja ribe. S obzirom na razvoj Dahaba sada na devama povremeno odlaze u grad ako nestane hrane, ili kako bi potražili pomoć doktora, ako se netko teže razboli.
'Lijepo je, ljeti su beduini sretni što mogu spavati na plaži', istaknuo je Ayed. Piramide, sfinga, tisuće godina stare džamije svjedoče o zemlji velike povijesti s građevinama za koje se još uvijek pokušava odgonetnuti kako su napravljene. S druge strane, tisuće i tisuće kilometara pustinjskog prostranstva i nevjerojatno siromaštvo ljudi. Egipat je zemlja velikog kontrasta koja ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
nastavak drame
Kampanja službeno počela
"Moramo se pripremiti"
