Negdje sam pročitao da se varanje žene u današnje vrijeme uglavnom smatra kućnim pokretom otpora. Ne bih znao puno o tome. Ženu nemam, a pokret otpora uglavnom dižem sam protiv sebe.
Pročitajte i ovo
Kažu isto tako da žene varaju glavom, a muškarci spolnim organom. Ne znam što bi tu trebalo biti opravdavajuće ili utješno. Prevara je prevara je prevara. I točka.
Premda, nekako niti sam ne vjerujem u monogamiju. Pogotovo ne za mladce koji u odnos uđu u dvadesetima, ili ranim tridesetima. Ako im se veza dogodi u nekoj poodmakloj fazi života, u kasnim tridesetima ili kasnije, onda se vjernost čini čak i izvedivom. Čovjek jednostavno nije stvoren da bude monogamno biće, to se protivi njegovim nagonima i hormonima. Nije stvoren za vjernost, bez obzira na sve te divne stvari koje pišu u Bibliji, i bez obzira na sve ono čemu nas uči Hollywood. Šipak, nema tu kruha.
Žene vole pristojne frajere. Ne papke, već barabe sa stilom
Vjernost je odluka. Moraš odlučiti da nećeš varati partnera, moraš se micati dalje od vatre, jer prilika čini lopova, i ako se mičeš, onda postoje velike šanse da se nećeš poskliznuti. Kažu da prava, istinska i duboka ljubav ubija bilo kakav nagon ka varanju. Možda. Ali nagone i hormone nikada do kraja ne možemo neutralizirati, koliko god bili ispunjeni u vezi s partnerom.
Vjernost je odluka.
Isto tako, vjernost je komocija i lijenost.
S obzirom da sam već skoro pa srednjevječni prdonja koji ulazi u ovu kategoriju kojima je vjernost izgledna opcija (ako mi se posreći da u vezu uopće uđem), pretpostavka je da ću moći obuzdavati hormone. Usto, previše sam komotan i previše sam lijen. Ne da mi se brisati sms poruke, ne da mi se skrivati mobitel, ne da mi se izmišljati alibije, provjeravati ima li ruža na kragni moje košulje, ili kakvih dugačkih vlasi kose na mojoj jakni.
Ne da mi se. Poznajem se toliko. Možda me nagoni i vuku, ali previše sam komotan. Pa onda potencijalne svađe kada žena počne sumnjati, pa urlanja, bacanja čaša u zid… ma tko će to… Život je prelijep da ga trošim na svađe i katastrofe.
Muško žensko prijateljstvo postoji u teoriji, kao i Dinamovo proljeće u Europi
Varanje nema opravdanja, ljigav je to sport. Ipak, i tu postoje određene gradacije ljigavosti. Postoje ljudi kojima se 'to dogodi', koji se poskliznu na nekom službenom putu, u nekom tupom stanju krize. A postoje i ljudi koji vrte paralelne živote, s jednom ili više ljubavnica. Takvi mi tek nikada nisu bili jasni. Pa kada dođu blagdani, dok ti svima čestitaš, pa svakoj kupiš po poklon, pa obiđeš svaku, pa ti to nahrani, podoji… ajme… čovječe, pa kako ti se da?!
I ljigavost ima svoju gradaciju.
Možda varanje i je svojevrsni kućni pokret otpora. Ali onda se treba držati starog oprobanog recepta, kojeg sam negdje pročitao:
Ženu je najbolje varati s osobom koju nikada ranije niste vidjeli, na nepoznatom mjestu, u nepoznato vrijeme, s time da se osoba do tog nepoznatog mjesta dovuče kroz kanalizacijske cijevi, a vi preko krovova kuća.
I onda ste donekle sigurni.
Barem od okoline.
Ali od savjesti, teško.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
