Muško žensko prijateljstvo postoji u teoriji, kao i Dinamovo proljeće u Europi

Sve su to mitovi koji možda i postoje, ali samo kao iznimke koje potvrđuju tezu da su neke stvari veoma teško izvedive.

Pročitajte i ovo Kolumna Hrvoja Šalkovića Sve mi je manje antipatična Željka Markić, a sve sam više ljut na revolucionare Shalovanje Treći svjetski rat nam je pred vratima...

Naime, stara je istina da našim razmišljanjima i postupcima upravljaju hormoni, a oni nisu tu bez vraga, oni nas tjeraju na one krajnje egzistencijalne stvari, kao što je produženje vrste. Jednom riječju, bude u nama nagone. Jer svi se mi volimo baviti svojim profesijama i hobijima, svi mi volimo plesati, smijati se, čitati, pisati, pentrati se na Sljeme ili Marjan, svi volimo putovati, svi volimo fino papati, ali ipak, na planeti postojimo, manje ili više, samo zbog jedne stvari – da produžimo vrstu.

Zvuči surovo, ali je tako. Prvi sam ja taj koji se svim silama trudi boriti protiv prirode, i smisao života tražim u nekim drugim stvarima, koje smatram dubljima i važnijima. Ali ne možeš protiv majčice prirode, kako nam je na to fino ukazao striček Darwin, davnih dana. Ne mogu ja, niti može bilo tko drugi.

Muško žensko prijateljstvo postoji u teoriji. Ma vraga, postoji ono i u praksi, ali koliko dugo? Koliko prijateljskih kava dvoje ljudi može popiti, prije nego li se aktiviraju hormoni, prije nego li se u mozgu aktiviraju nagonski procesi?

Imam li ženskih prijateljica? Naravno, barem desetak njih, s kojima pijem kave na tjednoj, mjesečnoj ili godišnjoj bazi, kako već obveze i gospon život dozvole. Neke od njih će vjerojatno pročitati ovaj tekst, i možda će se slatko nasmijati, ali u tih deset, ili pedeset, ili pet stotina zajedničkih kava, barem me je nekoliko puta, dok sam gluho zurio u njih, uopće ne obraćajući pažnju na to o čemu pričaju, barem me je nekoliko puta, nejasno, poput sablasti, proganjala ideja da skočim preko tog stola i zgrabim ih za mjesta za koja ih ne bih trebao zgrabiti.

KOLUMNE HRVOJA ŠALKOVIĆA

Samo se vi smijete, drage moje frendice.

Muško žensko prijateljstvo postoji u teoriji, kao što postoji i Dinamovo proljeće u Europi, ili kao vazda trijezni pisci, ili kao muzičari koji uvijek stižu na vrijeme.

Postoji u teoriji, samo što je jako teško izvesti i dokazati.

Iza sebe imam pet ili šest ljubavnih veza, i isto toliko ljubavnih brodoloma. Sa polovicom dotičnih dama sam ostao u dobrim odnosima, i jedni druge smatramo prijateljima, znamo popiti kavu ili otići na ručak. Ali interesantno, sve te tri dame su još uvijek slobodne, kao i ja, i zanima me kuda će ta situacija otploviti u trenu kada se stvari na terenu promijene. Pije li mi se kava s njima i sluša kako su sretne u ljubavi? Pa i ne baš.

Sve u svemu, drage moje dame, ako mislite da imate muške prijatelje za koje bi stavile ruku u vatru da vas gledaju isključivo kao prijateljice, u debeloj ste zabludi.

Ili su imali određene ideje, pa su ih uspjeli zatomiti… samo na koliko dugo?

Ili nikada nisu imali određene ideje, ali će ih kad-tad imati.

Ili nemaju hrabrosti iznijeti kako stvari stoje.

Ili su, jednostavno, gay.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook