Neka barem mjesec dana budemo sretni

I znam, znam, prokleto smo mi muško krdo, zavaljeno u kauče, dok dugih mjesec dana cuclamo pive i niti pola posto ne doživljavamo rođene supruge, niti nervoznog šefa koji nema baš razumijevanja za kašnjenja na posao, kašnjenja uzrokovana nezgodnom vremenskom razlikom na potezu Bahia – Greenwich i Olinom golčinom u rašlje koja se, ostat će upisano u knjigama, dogodila u dva sata poslije ponoći.

Pročitajte i ovo Kolumna Hrvoja Šalkovića Treba li facebook-prijateljevati s partnerom ili bračnim drugom? Kolumna Hrvoja Šalkovića PMS je PMS je PMS, to je tako kako je, drži gaće kada krene, i nema heroja koji tu može išta napraviti

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova Nepojmljivo Strahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"

Znam, znam, nije sve to skupa dobro za brakove, još manje za posrnulu ekonomiju, ali pomozite dobri duhovi Iguazu slapova, tako vam đavoljeg grla na onom središnjem vodopadu.

Znam, znam, sve je to princip – kruha i igara – sve je to zaluđivanje širokih masa, koje slijepe od kockaste euforije ne vide da nam vlastodržački poltroni sustavno sjebavaju živote. Sve je to kolektivno obmanjivanje siromašnih, koji skaču dva metra u zrak kada Srna puca korner, plaču ili urlaju od sreće, ovisno o rezultatu, a ne shvaćaju da je riječ o 23 igrača plus stožer, koji će podijeliti paprene premije. Znam sve to, ali daj da Srna izvede taj korner, i da ga Mandžo uvali glavom, pa da ostane zapisano, negdje u knjigama.

Pomozite nam, dobri bogovi Belema, svetog mi mister Noa i njegovog propelerca.

Znam, znam, dogodila nam se sportifikacija, već dva dobra desetljeća prepoznajemo se isključivo po sportašima, i po malo čemu drugome. Volio bih da je sustav drugačije nasađen, pa da nas u svijetu prepoznaju po filmašima, piscima, po nevjerojatno dobrim bendovima koji pune svjetske stadione. Ali u početku smo pogrešno nasadili sustav, i nikada ga više nismo nasadili kako treba. I sada nas u svijetu uglavnom prepoznaju po onoj sredini prvog poluvremena, kada Rakitić kao na ringišpilu okrene trojicu meksičkih veznjaka, pojuri prema šesnaestercu, pa sa trideset metara opali po golu i pošalje loptu tamo gdje joj je oduvijek bilo mjesto.

Kolumne Hrvoja Šalkovića

Pomozite nam dobri bogovi favela Manausa da se to dogodi, da Raketa pošalje loptu gdje joj je oduvijek bilo mjesto, i da to ostane zapisano u knjigama.

Jer sve će to ubrzo završiti, baš kao što sve na ovom svijetu brzo prođe. Odigrat će se finale, svi ćemo se kolektivno otrijezniti, rođene supruge će nam oprostiti mjesec dana dugo mentalno izbivanje, smirit će se i onaj nervozni šef na poslu. Ponovo će nas žuljati minusi na tekućim računima, ponovo će nas poltroni silovati svojim nebulozama iz TV prajm tajma, ponovo će se većini život činiti kao kazna.

Ali pomozite nam dobri bogovi Itaparice da nam barem ovih mjesec dana bude dobro, da osjećamo da smo važni, da pobjeđujemo. Pa da se to i sto puta zove kolektivna kockasta obmana.

Neka barem mjesec dana budemo sretni.

I neka to ostane upisano makar u nekim našim intimnim knjigama.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook