Ispovijest pilota JNA-a: 'Vidim svjetla, kao kod aviona! Kontrola leta: Nema tu ni jednog aviona!

Portal Tango Six donosi jednu od najzanimljivijih priča jedne izuzetne letačke karijere pilota Ratnog zrakoplovstva i Protuzračne odbrane Jugoslovenske narodne armije u kojoj se pilot Suad Hadžić prisjeća susreta s neidentificiranim letećim objektima.

Prvi susret

Njegova priča ide ovako. Kada je u proljeće 1972. poletio na rutinski let, zajedno sa zamjenikom svoje izviđačke eskadrile, iskusnim pilotom i kapetanom klase Dušanom Stipićem, po prelasku kontrole letanja koja im je zadala kurs prema sjeverozapadu i visini od 10.000 metara, s punim rezervoarom na oko 6.000 metara i ono malo oblačnosti što je ostalo pod njima kada su postizali zadanu visinu negde iznad Plaškog, ispod sebe su na velikoj visini ugledali vrlo blještavo osvetljen predmet poput velike zvijezde srebrenastog sjaja.

Preko interfona je rekao kolegi Stipiću koji je potvrdio kako i on vidi isti svjetleći objekt. Javili su to i kontroloru leta uz upit o visini na kojoj se nalazi taj objekt: 'Nemam podatak o visini. Možete li produžiti penjanje?', čulo se s druge strane linije.

Pitanje kontrolora leta bilo je profesionalno, jer je Janda, koji se tog dana nalazio s druge strane linije znao da su poletjeli po zadatku izviđanja vremena, dakle bez plana da lete preko 11.000 metara ili brže od Mah 1,6 kada je to neophodno. 'Bili smo toga svjesni, veoma svjesni, i Stipe i ja', rekao je Hadžić.

'Hoćemo li Stipe?', upitao je Hadžić kolegu. 'Idemo Hamzo', čuo se  Stipičev odgovor s druge strane. 'Produžujemo prema objektu, jasno ga vidimo, približavamo se. Ovo kao da lebdi', javio je Hadžić preko radio stanice.

'I zaista, blještavi objekt kao da je lebdio, stajao na mjestu ali još uvijek visoko, mnogo više od nas. Avion je, na punom forsažu, u blagom uglu penjanja već bio prešao u nadzvučni let brzinom oko 1,1 Mah i popeo na preko 11.000 metara negdje iznad Ogulina', nastavlja sa svojom pričom Hadžić te dodao kako su skrenuli udesno za oko 20-ak stupnjeva te su usmjerili nos aviona ravno prema objektu koji mi je sada bio u vrhu i na sredini prednjeg vjetrobranskog stakla kabine.

Ipak nije tako misteriozan i tajnovit: Snimljen čepinski 'NLO'

'Djelovao je mnogo veći, blještaviji i kao da sam nazirao njegov obli oblik ali mu udaljenost i visinu nisam mogao ni približno odrediti jer nisam imao nikakvog orjentira, repera, koji bi mi pomogao u određivanju dimenzija na vedrom tamnoplavom nebu. NL-12 nije bio opremljen radarom koji bi mi pomogao razrješiti dilemu, a i Janda se ušutio, očigledno zato što nam ni njegova oprema više nije mogla pomoći', prisjeća se Hadžić te nastavlja priču.

'Prolazimo visinu od 13.000 metara, mahmetar pokazuje 1,4. Približavamo se objektu koji je još uvijek znatno iznad nas, na 17, 19, možda 22 ili 24.000 metara!? Ali sve smo mu bliže, sve je veći. U trenutku taj je objekt krenuo u suprotnom pravcu, prema zapadu, smanjivao se, intenzitet blještavila se smanjio, ugasila i u sekundi je objekt nestao iz vidokruga!

Ono što me impresioniralo je što je krečući se brzinom od 4, 5 ili 6000 km, tu brzinu postigao trenutno! Iz mjesta kako bi to rekli u žargonu. Ne, on nije ubrzavao. Taj je objekt krenuo i nestao tom brzinom! Stipe koji je iz zadnje kabine virio između zaglavnika mog katapultnog sjedišta i rama kabine vidio je to isto isto te je u kasnijem razgovoru, dok smo sređivali dojmove, to potvrdio'. Rekao je 'ovaj nestade, u trenutku, ka zapadu', javih kontroloru leta kako je i meni nestao s ekrana. Vaša pozicija je oko 20 km istično od Delnica', čulo se glas iz interfona.

'Brzina se približavala 1,6 Mah, visinomjer pokazivao nešto iznad 14.000 metara. Isključih forsaž i povukoh ručicu gasa još unazad, ispustih zračne kočnice prevodeći avion u poniranje da se što prije, onako 'goli', bez adekvatne opreme za letenje u tim uslovima, vratimo u zonu sigurnog leta koju smo bili napustili jednoglasnom odlukom da produžimo neplanirano presretanje nepoznatog objekta', prisjeća se Hadžić.

Nakon toga su sletjeli, još su malo popričali, a kolege nisu htjeli zamarati s pričom o tome čemu su svjedočili, što su vidjeli i doživjeli. Nitko od nadležnih ih o tomm događaju nije ništa pitao, ni tada, a ni kasnije, ispričao je Hadžić u intervjuu.

Drugi susret

'Nekoliko mjeseci kasnije. Napravio sam jedan let u prvom izlazu i čekao da napravim još jedan u trećem. Kao i svi koji nemaju šta raditi na stajanci aerodroma Bihać, sa koje smo taj dan leteli, sjedio sam na sklepanim drvenim klupama.

Dangubio sam s još nekoliko vojnika naše 352. izviđačke eskadrile. Ležao na jednoj od tih uskih klupa, gledao u vedro svetloplavao podnevno nebo iznad aerodroma, te ugledao srebrenasti balon nešto veći od jednog metra koji svaki dan točno u podne meteorolozi s našeg aerodroma negdje s pozicije južno od sredine piste broj 1 puštaju, prate instrumentima i mjere pravce vetra i karakteristike zračnih strujanja.

Bio je na visini oko 600, možda 700 metara. Pogledao sam na sat. Još 15-ak minuta pa podne. Meteorolozi malo uoranili, nestrpljivi valjda ili je nekome netočan sat. Ustadoh s klupe. Gledam. Nešto mi čudno. Meteorološki balon se ne smanjuje povečavajući visinu kao obično?

VIDEO Zašto je ova snimka tako posebna?

Evo ga NLO. Izgovorio sam ne znajući šta drugo da kažem, a da i drugima skrenem pažnju na taj balon koji mi se nekako neuobičajeno ponaša. Koji stoji na mjestu, ne penje se, ne smanjuje se do iščezavanja iz vidokruga kada se popne na preko 3 000, 4000 metara ili uroni u neki oblak. Skoro svi pogledaše u nebo.

Počne zezanje i komentari poput: NLO, vanzemaljci, mali zeleni ali i najčešća konstatacija da je u pitanju meteorološki balon. Većina se nakon kratkotrajnog gledanja vrati svojim temama razgovora, novinama, šahu, drijemanju ili blejanju, a nas nekoliko nastavi gledati u taj svijetli srebrnasti predmet okruglog oblika koji je i dalje lebdio iznad sredine piste broj 1.' Bio je to drugi put da je u par mjeseci pilot Hadžić svjedočio neobičnoj pojavi na nebu.

'Odjednom, vidjeh potpuno isto što sam vidio iznad Delnica nekoliko mjeseci ranije iz kabine MIG-a! Nepoznati objekt ubrzavši trenutno, bešumno, opet u pravcu zapada, Plitvičkih jezera, u sekundi nestade iz vidokruga! Nas nekoliko koji smo tog trenutka gledali u taj objekt samo smo se pogledali. Nismo čak ni komentirali. Nismo imali što i o čemu da komentaramo. A nekoliko minuta kasnije s onog položaja aerodromske meteo stanice južno od centra piste počeo se uzdizati meteo balon. Točno u podne!', svjedoči Hadžić.

Treći susret

Bilo je to krajem 1973. ili početkom 1974. godine, prisjeća se Hadžić koji je letio svoj drugi noćni na visini oko 5000 metara. 'I bila bi to jedna od onih noći kada kasno dođeš kući i sutradan ti nije ni do čega jer si se probudio u podne ili samo jedan od rutinskih letova da s kanala kontrole letenja nije rukovodio Janda, isti onaj kapetan koji me nekoliko godina ranije već navodio na NLO. Kontrolor kojeg nikada prije niti nikada kasnije nisam osobno sreo, već sam ga godinama slušao na kanalu kontrole leta i surađivo s njime', rekao je Hadžić.

'Vidra 12 imate li goriva za nekoliko minuta više?', upitao ga je Janda dok se na visini oko 5.000 metara iz pravca istoka približavao Karlovcu. Hadžić je tada pogledao stanje goriva, kojeg je bilo i više nego dovoljno, potvrdio je informaciju kontroloru u trenutku kada je ugledao svjetla Karlovca, djelimično pokrivenog oblacima na desetak kilometara ispred sebe.

VIDEO Što je to snimio rover Curiosity na Marsu?

'Nad sjevernom periferijom Karlovca postigao sam zadanu visinu kada mi Janda naredi zaokret ka jugu u smjeru prema Dugoj Resi. Upravo po preletu tog mjesta leteći između oblaka koje sam više osjećao nego vidio, ugledao sam ispred sebe, na daljini od nekoliko kilometara, na mojoj visini, niz svjetala kojima sam se brzo približavao. Ispustih zračne kočnice ne mjenjajući snagu motora.'

'Vidim svjetla. Kao kod putničkog aviona. – javio sam kontroli leta. Nema tu ni jednog civila. – čuo sam odgovor kontrolora koji je sigurno znao što radi, što se događa u zračnom prostoru jer je tada kontrola letenja u Zagrebu, među prvima na jugu Europe već imala najmoderniji švedski radarski sistem AS-70, koji je osiguravao potpun nadzor nad zračnim prostorom i koordinaciju rada vojnih i civilnih struktura kontrole letenja.

Ne skidajući pogled sa svjetlećeg objekta pokušavao sam utvrditi o čemu se radi. Približavajući se objektu ostavih ga namjerno malo sa lijeve strane moje putanje leta da bih ga što bolje promotrio. Bio sam sve uvereniji kako taj objekt nema nikakvu brzinu jer ne mjenja svoj položaj, ne udaljava se, ne približava se velikom brzinom, ne mjenja se rakurs, izuzev što mu se ja približavam.

Na trenutak sam pogledao u kabinu. Vidio sam da letim sa nešto malo iznad 500 km/č pa sam uvukao zračne kočnice ne mjenjajući snagu motora. Približavam se svjetlima koja sada vidim jasno. U liniji su, imam dojam u malo povijenoj liniji, ali jarka, prejaka za civilni avion čak i da su svi putnici držali podignute roletnice na prozorima.

Bliski susret na 10.000 metara: NLO veličine lopte proletio svega metar od zrakoplova

Čini mi se da svjetla lagano, sporo, mjenjaju nijansu, boju između svjetlo zelene, žute i blago ljubičaste. Avion okrenem desno od svjetala objekta čiju dimenziju i udaljenost ni prbližno ne mogu odrediti. Tek kada mi je glava bila okrenuta pod 90 stupnjeva u lijevo znao sam da prolazim pored tih svjetala ali pojma nisam imao kako daleko od njega 100, 200 ili 300 metra. Nisam imao predodžbu kojih dimenzija je taj objekt, niti koliko je duga ta linija čudnih svjetala.' 

'Krećem u lijevi nagib, u zaokret, zavrćem glavu unazad da još jednom pogledam taj objekt ali ulijećem u oblak. Radio kompas prebacujem na 5. kanal “RA” – Rakovica koji će me dovesti na tzv. ulazna vrata mog aerodroma na koji sljećemnekoliko minuta kasnije. Niti sam kome pričao, a niti me tko pitao što sam vidio i doživio na tom letu.' Prisjeća se Hadžić.

Četvrti susret

'To i nije bio susret već promatranje čudnog, jakog svetla koje je nekoliko minuta stajalo negdje iznad Petrinje ili Siska, oko ponoći u proljeće 1975. godine. Nas 4 ili 5 pilota gledalo je to čudno svjetlo sa različitih pozicija i visina sa udaljenosti od 50 do 150 kilometara pokušavajući da mu odredimo poziciju i visinu. Tu noć leteli smo po zadatcima RTI (Radio tehničkog izviđanja).

Vraćao sam se na visini oko 8000 metara iz djela južnog Jadrana, približavajući se Bosanskom Petrovcu kada na sjeveru daleko, vrlo daleko, na visini većoj od moje primjetih jarko svjetlo koje je stajalo. Netko od kolega javi da vidi neobično, jako svjetlo. Javi se drugi, pa treći kolega. Javih se i ja priopčivši svoje viđenje o poziciji i visini tog objekta, izvora te svjetlosti.

Pozicija mu je bila negdje između Siska i Petrinje. I baš kada smo se dogovarali oko pozicije, nakon nekoliko minuta svjetlo nestade. Te noći na kontroli leta radio je neki kontrolor kojeg naša konverzacija, koja se u cjelini odvijala na njegovom, petom kanalu, nije zanimala.'

Napokon objašnjeno viđenje misterioznih svjetala prije velikih potresa

U svojem svjedočanstvu Hadžić je naveo još jednu pojavu koja se dogodila za vrijeme njegove letačke karijere.

Zvjezde padalice

'Ljeti u mojoj kućici kod Kotora kada sam u njoj sam ili kada se obitelj ili društvo raziđe, imam običaj da se zavalim u stolicu i meditiram najčešće gledajući u vedro zvezdano nebo. Ono što vam želim ispričati ja da sam u dva navrata prvi put u ljeto 2008., pa ponovo 2011. vidio neuobičajenu pojavu na nebu prelijepog Bokakotorskog zaljeva.

U oba slučaja sam se iznenadno vidjevši izuzetno blještavo svjetlo, snažnog intenziteta, nekako hladno rekao bih, nestvarno snažno i hladno. Trajalo je oko 2 sekunde i opet se gasilo. U tom trenutku obasjalo bi intenzivnom hladnom svjetlošću moj cijeli vidokrug. Sutradan i narednih dana bih osluškivao da li će itko od susjeda, turista ili bilo kojih medija spomenuti tu pojavu. Nikada je nitko nije spomenuo. Kao da se to i nije dogodilo', svjedoči Hadžić.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook