Iako statistički gledano ne bismo trebali biti sami u svemiru, izvanzemaljci nas, barem koliko je službeno poznato, još uvijek nisu kontaktirali, odnosno mi njih nismo uspjeli pronaći u svemirskim prostranstvima. Jedan švicarski znanstvenik sad nudi novi odgovor na pitanje zašto još uvijek nismo uspjeli pronaći izvanzemaljce.
Pročitajte i ovo
Nova predstava u Kongresu
Zastupnici tri sata u čudu gledali mumificirana stvorenja, samoprozvani stručnjak šokirao: "Ovo je nova vrsta"
Istina je vani
Nesvakidašnje saslušanje u Kongresu ujedinilo zastupnike: Poznat odgovor na pitanje jesu li tijela pronađena u NLO-ima - ljudska?
Rat na Bliskom istoku
VIDEO Hrvati se vraćaju iz ugroženih zemalja. Izvedeni novi udari na Teheran, oglasio se Trump: "Gotovo sve je uništeno"
DRAMA U KUVAJTU
VIDEO Snimljen napeti trenutak nakon obaranja američkog zrakoplova: Muškarac na pilota nasrnuo šipkom
Ključni razgovori usred rata
Evo koga je Trump zvao da mu pomogne u ratu s Iranom: "Izaći će iz sjene"
Claudio Grimaldi, biofizičar iz Laboratorija za statističku biofiziku na École Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL) u Švicarskoj, došao je do još jednog objašnjenja za radiotišinu izvanzemaljskih civilizacija, a njegovo objašnjenje inspirirano je skromnom spužvom. Studija vezana za to objavljena je u znanstvenom časopisu The Astronomical Journal.
Zemlja u mjehuru lišenom signala s tehnopotpisima?
Pročitajte i ovo
Otkriveno i dokle dopiru
Zanimljivo istraživanje otkriva da bi izvanzemaljci mogli napraviti kartu Zemlje koristeći signale tornjeva mobilnih operatera
Tražili smo samo 60 godina. Zemlja bi jednostavno mogla biti u mjehuru koji je slučajno lišen radiovalova koje emitira izvanzemaljski život, ističe Grimaldi.
Jednostavnije rečeno, ima previše prostora za skeniranje, a izvanzemaljski signali najvjerojatnije neće prohujati dovoljno blizu nas da ih otkrijemo, odnosno barem dosad nisu. Grimaldi svoje objašnjenje temelji na statističkom modelu koji se prethodno koristio za proučavanje poroznih materijala poput spužvi, samo što je umjesto pora unutar materijala model korišten za procjenu distribucije izvanzemaljskih emitera signala koji mogu, ali i ne moraju biti u svemirskom prostranstvu.
Strpljenje je ključ, ali koliko strpljivi moramo biti?
Glavna poruka koja se može izvući iz Grimaldijeva objašnjenja jest da ostanemo strpljivi. Skeniranje tragova izvanzemaljskih komunikacija u svemiru zahtijeva vrijeme, trud i novac, a postoji i rasprava o tome je li potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) zapravo vrijedna našeg truda.
Spomenuti znanstveni model počinje s pretpostavkom da u bilo kojem trenutku postoji barem jedan elektromagnetski signal tehnološkog podrijetla u Mliječnoj stazi i da je Zemlja u mirnom mjehuru (ili ekvivalentu pore u spužvi) najmanje šest desetljeća, ako ne i više. Ako je to slučaj, onda statistički postoji manje od jedne do pet elektromagnetskih emisija po stoljeću, bilo gdje u našoj galaksiji. Drugačije rečeno, izvanzemaljske elektromagnetske emisije česte su otprilike koliko i supernove u Mliječnoj stazi. Dakle, uopće nisu česte.
Dva scenarija
U procjenama poput navedene, koje uključuju vjerojatnosti, često postoje pretpostavke koje se mogu izbjeći. Moguće je prilagoditi čimbenike da budu malo optimističniji (ili pesimističniji), prilagođavajući vjerojatnost hvatanja signala u budućnosti.
Idući prema najoptimističnijem scenariju, s gore navedenim uvjetima, Grimaldi kaže da bi moglo proći najmanje 60 godina prije nego što naletimo na izvanzemaljski prijenos. U najmanje optimističnom scenariju čekamo više od 2000 godina. Bez obzira na to o kojem je od dva scenarija riječ, trebali bismo isto tako imati radioteleskop usmjeren u pravom smjeru.
Nismo (dosad) imali sreće?
Pročitajte i ovo
Potraga za izvanzemaljskim životom
Fizičari kažu da izvanzemaljci možda koriste crne rupe kao kvantna računala te da trebamo tražiti te tehnopotpise
Možda nismo imali sreće jer smo otkrili kako koristiti radioteleskope upravo dok smo prelazili dio svemira u kojemu nisu bili elektromagnetski signali iz drugih civilizacija. Meni se ova hipoteza čini manje ekstremnom od pretpostavke da smo neprestano bombardirani signalima sa svih strana, ali ih iz nekog razloga ne možemo otkriti, smatra Grimaldi.
Grimaldi predlaže da je najbolji put u potrazi za izvanzemaljskim signalima traženje signala u podacima prikupljenim teleskopima koji su fokusirani na druge misije umjesto korištenja teleskopa posebno za traženje izvanzemaljskih komunikacija.
Najbolja strategija mogla bi biti usvojiti prošli pristup SETI zajednice u korištenju podataka iz drugih astrofizičkih studija za detektiranje radioemisija iz drugih zvijezda ili galaksija kako bi se vidjelo sadrže li ikakve tehnosignale te to učiniti standardnom praksom, kaže na kraju Grimaldi.
Izvor: Science Alert