Zašto nakon obilnog obroka žudimo za nečim slatkim? Znanstvenici napokon znaju odgovor

Većini nas poznat je osjećaj kad se dobro najedemo, ali još uvijek želimo nešto slatko, a zašto je to tako, sada je rasvijetlio međunarodni istraživački tim predvođen Institutom Max Planck za metabolička istraživanja u Kölnu u Njemačkoj.

tri vijesti o kojima se priča IVICA MANDIĆ Vojni analitičar o napadu na Iran: "SAD i Izrael već su ostvarili tri cilja, a ovo je najgluplji potez koji su povukli..." Rat na Bliskom istoku VIDEO Iranci izabrali novog vrhovnog vođu pa poslali prijetnju koja će razljutiti Trumpa. Izrael: "Uništili smo podzemno nuklearno postrojenje" Država šalje zrakoplove Iz Omana evakuirano 12 hrvatskih državljana, a sutra počinje operacija povratka Hrvata iz Dubaija

Prema njihovim nalazima, iste živčane stanice u našem mozgu koje nam daju osjećaj sitosti nakon obroka također nam izazivaju žudnju za slatkim.

U studiji su znanstvenici pod vodstvom Henninga Fenselaua ispitivali reakciju miševa na šećer te otkrili da miševi jedu slatko čak i kad su potpuno siti.

Skeniranje mozga pokazalo je da je za to odgovorna određena skupina živčanih stanica, piše tim u časopisu Science. Ti takozvani POMC neuroni postaju aktivni čim tijelo apsorbira hranu.

Kad su miševi siti i jedu slatkiše, te živčane stanice ne samo da otpuštaju glasničke tvari koje signaliziraju sitost već i opijat koji se prirodno proizvodi u tijelu, beta-endorfine.

Pročitajte i ovo Novo istraživanje Obožavate slatko ili jedete samo banane? Okrivite za to svoje gene

Prema studiji, to izaziva osjećaj nagrade koji tjera životinje da pojedu još više šećera. Mehanizam je pokrenut u pokusima kada su životinje samo percipirale šećer, a da ga nisu jele.

Skeniranje mozga pokazalo je da ista regija mozga kod ljudi reagira na šećer. Kao i kod miševa, mnogi receptori za opijate nalaze se u blizini neurona odgovornih za osjećaj sitosti.

S evolucijske točke gledišta ovo ima smisla: šećer je rijedak u prirodi, ali brzo daje energiju, kaže voditelj studije Fenselau. Mozak je programiran da stimulira unos šećera kada on postane dostupan, rekao je.

Rezultati bi mogli biti značajni za liječenje pretilosti. Iako već postoje lijekovi koji blokiraju opijatske receptore u mozgu, gubitak tjelesne težine postignut njima manji je nego onaj postignut injekcijama za suzbijanje apetita.

Fenselau kaže da bi kombinacija različitih terapija mogla biti korisna, ali upozorava: Još uvijek moramo ovo dalje istražiti.