Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Želja za pogledom na Zemlju visoko iz atmosfere mnoge navodi na amatersko eksperimentiranje kamerama, koje može imati i ozbiljne posljedice.


Amaterski eksperimenti puštanja raznoraznih uređaja za snimanje videa visoko u atmosferu, ili kako se to popularnije kaže, 'na rub svemira', kako bi se dobile autentične panoramske snimke, sve su popularniji u svijetu. Dosad je takvih primjera bilo i više nego dovoljno da se čovjek zapita, a što ako se na putu gore ili dolje dogodi nešto nepredviđeno?

Vezani članci Slika nije dostupna Otkriven uzrok: Evo zašto je avion Croatia Airlinesa sletio na nos Slika nije dostupna Infografika pada zrakoplova u more: Vježbali akrobacije preblizu mora?

>> Student za samo 200 funti snimio fotografije svemira!

>> Pogledajte što je otac napravio za svog sina!

Za izvođenje takvog nečega dovoljan vam je prosječan kućni budžet, a već su poznati slučajevi ljudi koji su uspjeli napraviti snimke s ruba svemira za uloženih svega 200 funti. Tako je 19-godišnji Adam Cudworth iz Worcestershirea, za tu svotu, uspio dobiti snimke za koje NASA inače troši milijune dolara. S druge strane, jedan je otac četverogodišnjeg sina iznenadio snimkom putovanja njegove omiljene igračke u svemir, koje je snimio kamerom. Primjera ima puno i taj je trend u porastu, a s time i mogućnost da nešto pođe po zlu.

Iako se dosad nije dogodila nesreća vezana za takva eksperimentiranja prilikom slanja kamera visoko u Zemljinu atmosferu, postoji vrlo realna opasnost da se dogodi.

Postavimo jednu hipotetsku situaciju i smjestimo je u Hrvatsko podneblje. Osoba se odluči snimiti video 's ruba svemira' i nabavi meteorološki balon, pouzdanu kameru i odluči to provesti bez daljnjih uvida u moguće posljedice. Pretpostavimo i to, da balon stigne visoko u atmosferu i pukne, kao što to biva te kamera počne padati na tlo s velike visine. Recimo i da negdje na visini komercijalnih putničkih letova trenutno ima prometa i da padajuća kamera na visini od 10 kilometara udari u zrakoplov. Možete li zamisliti što bi uslijedilo?

Odgovore smo potražili kod Dinka Vodanovića, direktora/glavnog istražitelja Agencije za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova te Agenciji za kontrolu civilnog zrakoplovstva (CCAA).

Bez dokaza

'Poznati su nebrojeni slučajevi udara predmeta u zrakoplov tijekom leta, na sreću bez katastrofalnih posljedica. Postoje opravdane sumnje udara slobodnih komada leda u višim slojevima atmosfere. Svi ti slučajevi nisu dokazani jer se materijalni dokazi nisu pronašli', ističe Vodanović.

'Tijekom prošlog ljeta zrakoplov u preletu u zračnom prostoru Republike Hrvatske deklarirao je izvanrednu situaciju, nakon čega mu je kontrola leta dozvolila da sleti na jedan od naših aerodroma. Pilot je izvijestio kontrolu leta da je došlo do puknuća pilotskog stakla i da odmah napušta visinu. Kako se radilo o izvanrednom postupku, zrakoplov je dobio prioritet i spustio se na sigurnu visinu nakon čega je sigurno sletio. Nakon pregleda mehaničari su utvrdili puknuće dva sloja stakla, uzrok nije utvrđen, a uzroka mogu biti dva - pregrijavanje stakla ili udar predmeta. Ovakvih je slučajeva bilo u zračnom prostoru Republike Hrvatske više, u svijetu neutvrđeni broj', kaže Vodanović.

Velika potencijalna opasnost

No, što je konkretno s našim hipotetskim slučajem? Glavni inspektor ponudio je sljedeći odgovor. 'Meteorološki balon i oprema imaju neku svoju masu, a udar od otprilike 1 kg neke mase umnožava se s brzinom i dobiva se sila udara', pojasnio je Vodanović. 'Svaki nekontrolirani udar u zrakoplov u letu je velika potencijalna opasnost. Udar neke mase npr 1 kg (ptice, leda, balona, komada nekog drugog zrakoplova) daje isti učinak i predstavlja opasnost za sigurnost zrakoplova', napominje.

Na žalost ukoliko bi došlo do udara, ili već je, isto je teško dokazati, jer moraju postojati materijalni dokazi. Ukoliko na trupu zrakoplova i ostanu vidljivi tragovi, udubljenja ili ostaci boje, dali je moguće pronaći materijalni dokaz? Primjera radi, udar se dogodi na visini od prosječnih 10.000 metara, na zrakoplovu, u zavisnosti od mjesta udara, doći će do oštećenja, na masi, predmetu, koja je udarila doći će do oštećenja ili potpune destrukcije, raspada u male fragmente koji će se razasuti u velikom krugu iznad mjesta udara. Mjesto udara može biti zračni prostor jedne države, identifikacija iznad druge, a slijetanje u trećoj', kaže Vodanović.

'Od udara do utvrđivanja proći će kilometri'

Zapravo logika iza navedenog nije nedokučiva, a Vodanović ju je i objasnio. 'Mlazni zrakoplovi lete prosječnom brzinom od oko 800 km na sat. Od udara do reakcije pilota proći će i nekoliko sekundi, a u jednoj sekundi s ovom brzinom zrakoplov pređe 222 metra, ovo sve množimo s vremenom reakcije. Pilot udarac čuje zvučno a brzina zvuka je 1.224 km na sat na razini mora, pri temperaturi od 15 stupnja i tlaku od 760 mmHG, a s razmjerno s visinom brzina opada. To znači da od udara do utvrđivanja da je nešto udarilo i da je došlo do oštećenja proći će kilometri', naglašava naš sugovornik.

Tragom tih informacija pokušali smo doznati postoji li zakonska regulativa u Hrvatskoj, kojem se predviđa i uređuje eksperimentiranje koje smo ranije hipotetski iznijeli. Iz CCAA nismo dugo čekali odgovor, a on je bio doslovan citat članka 30. Pravilnika o letenju. Prenosimo ga u cijelosti.

Posebno korištenje kontroliranog zračnog prostora

Članak 30.

(1) Prilikom posebnog korištenja kontroliranog zračnog prostora, od pružatelja usluga u zračnoj plovidbi se prethodno mora pribaviti odobrenje za:

1. skokove padobranima i izbacivanje predmeta padobranima,

2. letenje zrakoplovnih modela i drugih daljinski upravljanih ili neupravljanih letećih objekata s vlastitim pogonom,

3. letenje slobodnih balona bez posade ukupne mase kupole balona i balasta veće od 0,5 kg, kao i za letenje uvezanih slobodnih balona bez posade, te grupno letenje slobodnih balona bez posade, te za

4. letenje mikrolakih aviona, parajedrilica i ovjesnih jedrilica.

(2) Za pribavljanje odobrenja pružatelja usluga u zračnoj plovidbi odgovoran je:

1. pilot zrakoplova ili ovlašteni voditelj, odnosno organizator planiranog djelovanja, u slučaju iz stavka 1. točka 1. i 4. ovoga članka,

2. rukovatelj zrakoplovnog modela ili drugog letećeg objekta ili ovlašteni voditelj, odnosno organizator planiranog djelovanja, u slučaju iz stavka 1. točka 2. ovoga članka,

3. rukovatelj balona za letenje slobodnih balona bez posade, a organizator za letenje uvezanih slobodnih balona bez posade i grupnog letenja balona bez posade u slučaju iz stavka 1. točka 3. ovoga članka.

(3) Uvjete za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje pružatelj usluga u zračnoj plovidbi.

Konkretnije, pružatelj usluga u zračnoj plovidbi je Hrvatska kontrola zračne plovidbe, koja objavljuje NOTAM s preciznim obavijestima o odobrenim letovima. NOTAM je poruka koja sadrži obavijesti o događanjima unutar određenog zračnog prostora za sve korisnike toga zračnog prostora. U slučaju puštanja meteoroloških balona, NOTAM sadrži obavijest o tome, vrijeme puštanja, težinu balona, lokaciju, visinu do koje balon može ići, brzinu penjanja i slično, pojasnili su nam iz CCAA.

Stoga, ukoliko razmišljate o eksperimentiranju na rubu svemira, svakako se pridržavajte zakona i pravila, jer se ne radi o nečem trivijalnom, već kao što smo uspjeli doznati od stručnjaka, nečem potencijalno vrlo opasnom po putničke zrakoplove, što dakle znači po brojne putnike koji se u njima nalaze.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook