Izvanzemaljski život u našoj galaksiji izgledniji je i do 100 puta više nego što se mislilo

Za formiranje života u svemiru potrebni su "značajni spremnici" velikih organskih molekula, otkrili su znanstvenici, a to otkriće znači da osnovni kemijski uvjeti koji su pomogli u formiranju života na Zemlji mogu postojati i na drugim planetima u našoj galaksiji.

Pročitajte i ovo Jesmo li sami u svemiru? OTKRIĆE ZA POVIJESNE UDŽBENIKE Odgovori na 7 najvažnijih pitanja o Proximi b Više nema sumnje NAPOKON POTVRDA Enceladus ima globalni ocean! Slijedeći korak - ima li i života?

tri vijesti o kojima se priča sumnjiv teret Policija na A1 Talijanu otvorila hladnjaču i ostala zatečena onime što je prevozio Prvi put Nezapamćen potez u Vatikanu: Papa Lav XIV. danas predstavlja nešto što nijedan papa prije njega nije ništa bez mame Ročnik se razbolio na obuci, majka šokirana potezom vojske: "Pa nisam ga poslala u vrtić!"

Pročitajte i ovo Potraga za životom u svemiru Astronomi imaju novu teoriju kako otkriti izvanzemaljske civilizacije, a ključna su komponenta - crne rupe

Te velike organske molekule, koje su "odskočna daska" između jednostavnih ugljikovih struktura i kompleksnijih molekula, pronađene su u protoplanetarnim diskovima koji okružuju novoformirane zvijezde. Ti diskovi su guste nakupine plina i prašine koji su se formirali odmah nakon raspada molekularnog oblaka.

Laboratorijske i teorijske studije sugerirale su da ti "svježi sastojci" mogu stvarati šećere, aminokiseline, a u nekim situacijama čak i dijelove ribonukleinske kiseline (RNK) - jednolančane molekule srodne polovici spirale u DNK.

Vjeruje se da je Zemlja bila posijana tim materijalom nakon udara asteroida i kometa u njezinu površinu, no nije dosad bilo jasno sadrže li protoplanetarni diskovi te molekule.

Znanstvenici sa sveučilišta Leeds u Velikoj Britaniji krenuli su istraživati odgovor na to pitanje koristeći radijski teleskop ALMA u Čileu. Tragali su za tri molekule - cijanoacetilen (HC3N), acetonitril (CH3CN) i ciklopropeniliden (c-C3H2), u diskovima koji se nalaze između 300 i 500 svjetlosnih godina udaljeni od Zemlje.

Te su molekule pronađene u četiri od pet promatranih diskova te u znatno većim količinama nego što se očekivalo.

ALMA nam je omogućila da po prvi put tražimo te molekule u unutarnjim dijelovima tih diskova, na razini veličine slične našem Sunčevom sustavu, rekao je dr. John Ilee sa sveučilišta Leeds.

Pročitajte i ovo Projekt Galileo Kontroverzni znanstvenik s Harvarda predvodi tim koji će tragati za tragovima izvanzemaljske tehnologije, ali i NLO-ima

Naša analiza je pokazala da se te molekule primarno nalaze u unutarnjim regijama tih prstenova i u izobilju 10 do 100 puta većem nego što su to predvidjeli modeli, dodaje.

Spomenute regije protpolanetarnih diskova isto tako su i izvorišne točke odakle dolaze asteroidi i kometi, što znači da se proces koji se dogodio na Zemlji, mogao dogoditi i na drugim planetima.

Izvor: Independent