Na zajedničkom parlamentarnom sastanku u Europskom parlamentu o europskoj perspektivi za jugoistočnu Europu u ponedjeljak i utorak u Bruxellesu, hrvatski prevoditelji imali su zasebnu kabinu s oznakom HR, dok je kabina prevoditelja za goste iz BiH, Srbije i Crne Gore označena s BS, CG, SR. Hrvatski prevoditelji prevodili su i istup predsjednika srbijanskog parlamenta Olivera Dulića.
Pročitajte i ovo
U ponedjeljak na kraju prvog dana sastanka Pöttering je rekao da se moglo koristiti i manje kabina za prevođenje jer je primijetio da sudionici iz zemalja regije nisu stavljali slušalice kada su govorili njihovi kolege iz susjednih zemalja te da se na taj način moglo uštedjeti.
"Ne dijelim mišljenje i izjavu koju je dao Pottering. Mi smo u Europskom parlamentu navikli slušati govore na drugim jezicima koje donekle razumijemo, ali mislim da je upravo u ovoj situaciji, gdje je svatko ponosan na svoju zemlju i gdje postoji mogućnost korištenja materinskog jezika, to znak domoljublja i znak integracije u Europu", rekao je Swoboda.
"Kasnije će se stvari možda same po sebi riješiti, međutim, jezik je pitanje nacionalnog identiteta i to treba poštovati", rekao je Swoboda.
Zastupnica Doris Pack rekla je da Poetteringovoj izjavi ne treba davati preveliko značenje.
"Poettering je rekao da neki sudionici nisu koristili slušalice, ali nije rekao tko je to bio. Rekao da je nekima slušalice nisu bitne. Ovoj izjavi ne trebamo davati preveliko značenje. U ovoj situaciji je važnije da se pobrinemo da se svatko može izraziti na svojem jeziku i nije potrebno oko toga podizati prašinu i stvarati probleme", rekla je Pack.
Osiguranje zasebnog prevođenja na hrvatski nije išlo glatko. Tajništvo Europskog parlamenta se tome suprotstavljalo pozivajući se na praksu Haškog suda, gdje postoji zajednički prijevod na tzv. BHS (bosanski, hrvatski, srpski), ali su na kraju popustili.
"Ja sam se zauzela da Hrvatska dobije svoju kabinu. Oko ovog pitanja trebamo pokazati malo više osjećaja. Postoji senzbilitet koji političari mogu bolje procijeniti nego tajništva pojedinih institucija i time smo pomogli da se ova pitanja shvate i riješe", dodala je Pack.
"Ne bih se usudio tako nešto reći. Uloga predsjednika Europskog parlamenta jest da vodi sjednice, a pitanje nacionalnog identiteta i prava koje imaju pojedine države na putu u EU jest njihovo osnovno pravo koje mogu koristiti ili ne", rekao je slovenski zastupnik Jelko Kacin, koji nije želio ulaziti jezične rasprave.
"Teško mi je govoriti jer dolazim iz bivše Jugoslavije i trudim se govoriti jezike koje svi razumiju i moj jezik nije ni hrvatski, ni srpski, crnogorski ili bosanski već jezik prakse kojim smo u prošlosti komunicirali", rekao je.
Svi sastanci u Europskom parlamentu prevode se na sve službene jezike Europske unije te na jezike gostiju kada imaju sastanke s europskim parlamentarcima.
U drugim institucijama EU-a zbog mnoštva sastanaka nije uvijek moguće osigurati prevođenje na sve službene jezike, stoga se većina sastanaka održava na radnim jezicima - engleskom, francuskom ili njemačkom.
Od 2004. i proširenja EU-a na zemlje srednje i istočne Europe, broj službenih jezika porastao je s 11 na 23. Prema uredbi iz 1958., svi službeni jezici EU-a su ravnopravni.
Status službenog jezika EU-a prilikom proširenja dobiva službeni jezik te zemlje naveden u Ustavu. Dotična zemlja treba zatražiti uvođenje svoga jezika kao službenoga.
Kada bi se ravnalo po načelu međusobne razumljivosti, na što je aludirao Poettering, onda bi se moglo postaviti pitanje odvojenog prevođenja na švedski i danski, koji se međusobno po prilici jednako razlikuju kao hrvatski i srpski, a postoji još nekoliko međusobno vrlo sličnih jezika.
