"Pred nama je jednostavan izbor", rekao je Donald Tusk, mrkog izraza lica, prije početka povijesnog samita Europske unije u posljednjih nekoliko desetljeća. "Ili novac danas ili krv sutra. I ne govorim samo o Ukrajini. Govorim o Europi." rekao je.
Tuskova poruka bila je jasna: na blatnim bojištima Ukrajine odlučuje se i o slobodi samih Europljana. Države Europske unije mogu sada platiti kako bi ondje zaustavile Vladimira Putina ili će se suočiti s ratom onda kada njegove snage krenu dalje, prema njima.
Ta Tuskova jednadžba – novac ili ljudske žrtve – razotkriva temeljni sukob koji stoji u pozadini svih europskih prijepora o potpori Ukrajini. Koliko su 27 članica Unije doista spremne u konačnici uložiti kako bi spasile Ukrajinu, ali i vlastitu sigurnost?
Samit u Bruxellesu u četvrtak navečer ponudio je odgovor: po mogućnosti, tuđim novcem.
U kišnoj briselskoj noći, u 2:56 ujutro, čelnici su postigli dogovor o posudbi 90 milijardi eura na financijskim tržištima kako bi Ukrajina opstala sljedeće dvije godine. "Obvezali smo se, isporučili smo", pohvalio se predsjednik Europskog vijeća António Costa. No, iza te retorike krije se jasan obrazac podijeljenog bloka, koji se mjesecima svađao o tome tko bi trebao platiti račun, a ta priča vjerojatno još nije gotova.
Europa se od Drugoga svjetskog rata oslanjala na američku vojnu moć. Od veljače 2022. računala je i na američki novac za obranu Ukrajine. Nakon što se Donald Trump vratio u Bijelu kuću i ove godine prekinuo američko financiranje, Europljani su povećali svoje doprinose, ali nedovoljno da popune nastalu prazninu. Stoga su ključni igrači EU-a morali pronaći drugi izvor novca.
Njemački kancelar Friedrich Merz i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen imali su plan – zaplijeniti rusku imovinu pohranjenu u jednoj belgijskoj banci. Proveli su dva mjeseca pokušavajući uvjeriti kolege da iskoriste zamrznuta sredstva Moskve kao jamstvo za veliki zajam Ukrajini. Međutim, belgijski premijer Bart De Wever odbio je plan strahujući od pravnih tužbi i Putinove odmazde.
Tada je na scenu stupio plan B. Kada je De Wever ponovno odbio ideju o ruskoj imovini, Merz je popustio i rezervna opcija – korištenje zajedničkog zaduživanja EU-a – dobila je podršku u posljednji trenutak. Prema tom planu, zaduživanje će biti zajamčeno proračunom EU-a, koji financiraju zemlje članice. Postoji mogućnost da se ruska imovina na kraju iskoristi za otplatu tog zajma, ali to još nije definirano.
Nedostatak novca
Nema sumnje da je Kijevu novac prijeko potreban. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, Ukrajina se sljedeće godine suočava s nedostatkom od 72 milijarde eura. "Nema važnijeg čina europske obrane od podrške obrani Ukrajine", poručila je von der Leyen uoči samita. Nažalost za nju, mnogi Europljani ne slažu se s tim argumentom.
Kielski institut, koji prati podršku Ukrajini od početka invazije, u svom posljednjem izvješću otkriva rupe koje europske nacije ostavljaju u kijevskim financijama. Analitičari navode da bi nova pomoć u 2025. mogla pasti na najnižu razinu od početka rata. Istovremeno, razlika u doprinosima između europskih zemalja sve je veća.
Dok su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo povećali svoje doprinose, nordijske zemlje poput Švedske, Norveške i Danske i dalje prednjače u postotku BDP-a koji izdvajaju. S druge strane, Italija i Španjolska "vrlo su malo doprinijele", navodi Institut.
Ta je dinamika bila vidljiva i na samitu, gdje su se južne zemlje pridružile Belgiji u protivljenju prvotnom planu.
Prema konačnom dogovoru, Mađarska, Češka i Slovačka uopće neće sudjelovati u tom planu financiranja, čime se EU s 27 članica praktički pretvorio u skupinu od 24.
Zemlje Europske unije mogu poraziti Putina, ako to doista žele
Paradoksalno je da zemlje EU-a, barem na papiru, predstavljaju ekonomsku supersilu u usporedbi s Rusijom.
Ukupni BDP 27 članica iznosi 18 bilijuna eura, dok je ruski BDP tek 2 bilijuna eura. Čak i bez Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva, europski saveznici Ukrajine imaju resurse poraziti Putina – ako to zaista žele.
Najviše zabrinjava to što birači u nekim od najvećih europskih gospodarstava gube interes.
Anketa koju je Politico proveo na 10.000 ljudi pokazala je da su ispitanici u Njemačkoj i Francuskoj još neskloniji nastavku financiranja Ukrajine od Amerikanaca. U Njemačkoj je 45 posto ispitanika podržalo smanjenje pomoći, a samo 20 posto njezino povećanje.
U Francuskoj je 37 posto željelo dati manje, a 24 posto više. Suočeni s podjelama između sjevernih nacija koje se umaraju od trošenja i drugih koje nikada nisu ni počele znatnije doprinositi europski čelnici ovog su tjedna odabrali najlakši odgovor. Pa čak su i do njega jedva došli, navodi Politico u analizi.
