Lijes s dobitnikom Nobelove nagrade za književnost spušten je u zemlju oko podneva u blizini male kapelice na groblju manastira uz ispaljenje počasnih plotuna.
Pročitajte i ovo
Solženjicin je za svoje posljednje prebivalište sam izabrao upravo manastir Donskoj, gdje će počivati uz velika imena antiboljševičke Rusije, među kojima su i caristički general Anton Denjikin i filozof Ivan Iljin.
U Velikoj katedrali manastira prethodno je služena vjerska služba.
Ruski predsjednik je zbog Solženjicinova pokopa prekinuo godišnji odmor, a u srijedu je na lijes položio vijenac crvenih ruža te izrazio sućut udovici Nataliji.
Solženjicin je 1970. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost za djela "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča", "Odjel za rak", "U prvom krugu".
Nakon Nobelove nagrade 1970. godine, na Zapadu je 1973. bilo objavljeno i Solženjicinovo najpoznatije djelo "Arhipelag Gulag", kronika njegova logoraškog iskustva te iskustava drugih logoraša, koje je pisac sastavljao između 1958. i 1968. godine.
Kako podsjeća agencija AP, ta je trilogija šokirala sovjetsku elitu, pomogla da se na Zapadu rasprše iluzije u sovjetski eksperiment, te je nadahnula naraštaje disidenata unutar Sovjetskog Saveza.
Pisac je u sovjetsko doba osim logora iskusio i progonstvo te emigrirao u SAD nakon što mu je 1974. oduzeto državljanstvo. U domovinu se vratio tek nakon raspada SSSR-a, a posljednje godine živio je u moskovskom predgrađu.
Iako je tada postao vrlo kritičan na pojave korupcije i divljeg kapitalizma u postsovjetskoj Rusiji, dužnosnici su mu iskazivali iznimno poštovanje.
Ruske televizije pripremile su niz izvješća o Solženjicinovu životu, ali nisu svi mediji bili jednako naklonjeni. Glasilo komunističke stranke Pravda nazvalo ga je radikalnim kritičarem koji je predstavio jednostranu sliku Staljinove vladavine.
Manastir Donskoj, počivalište ruskih antiboljševika
Impozantni kompleks od crvenih cigala i crkava ukrašenih kupolama, osnovan je potkraj 16. stoljeća (1591.) kako bi se proslavilo oslobođenje Moskve od Tatara s Krima.
Tijekom sovjetskog razdoblja, manastir je 1934. bio preinačen u muzej Akademije za arhitekturu Sovjetskog Saveza, a 1982. glavni tajnik PK-a Leonid Brežnjev odlučio ga je učiniti službenom rezidencijom patrijaršije Moskve i cijele Rusije, no nakon njegove smrti, vlasti su odabrale manastir Danilov.
Na groblju Donskoj pokopani su plemići i bogati ruski trgovci, dok je manastir Novodeviči tradicionalno mjesto ukopa istaknutih ruskih ličnosti, primjerice predsjednika Borisa Jeljcina i violončelista Mstislava Rostropoviča, koji su obojica umrli 2007.
Solženjicin je izabrao Donskoj i patrijarh Aleksej II. osobno mu je odobrio zahtjev 2003. godine.
U listopadu 2005. na groblje Donskoj prenesen je pepeo generala Antona Denjikina, kojega je porazila Crvena armija 1920., a on je emigrirao u Sjedinjene Države gdje je i umro 1947.
Na Donskoju je pokopan i ruski filozof Ivan Iljin, također pristaša monarhije, te pisac Ivan Šmelev, koji je umro u egzilu u Francuskoj 1950.
Prije smrti Šmelev je Denjikinu poslao fotografiju na čijoj je poleđini napisao "Možda se jednoga dana opet sretnemo u Moskvi".
