Pročitajte i ovo
Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je oštro osudilo sjevernokorejski test rakete koja je preletjela japanski teritorij. Japan je u strahu. Održavaju se vježbe za slučaj eksplozije balističkog projektila. Čini se s razlogom, jer Sjeverna Koreja prijeti.
O ovoj je situaciji za Dnevnik Nove TV govorio profesor Mirko Bilandžić, stručnjak za sigurnost
Profesore Bilandžiću, uzmemo li u obzir burnu povijest Korejskog poluotoka u prošlom stoljeću, na koji biste način Vi pojasnili kontekst odluke Pjongjanga da ispali Hvasong 12?
Nema nikakve dileme da je povijest ključna determinanta svih suvremenih procesa na Korejskom poluotoku. Prvu polovinu 20. stoljeća obilježila je japanska okupacija Korejskog poluotoka, a nakon Drugog svjetskog rata podjela na dva dijela i dvije neovisne države. Sjevernokorejski režim do danas ne priznaje tu podjelu. Njegova je primarna orijentacija reunifikacija. Sve je to utjecalo ne samo na politički režim nego i na sjevernokorejsko društvo koje ima snažan protuamerički i protujapanski diskurs, i naravno da Japan, odnosno Amerika koja podržava ulogu Japana na tom području, itekako utječe na sjevernokorejske reakcije. Ovo je sigurno odgovor demonstracije sile, s obzirom na to da nema nikakve dileme da sjevernokorejski režim u tom društvenom kontekstu ima tzv. klaustrofobični geopolitički mentalitet, a to je nevjerojatan strah od invazije koji je upravo i temeljen na povijesnim iskustvima. Nepobitna je aktualnost da je Korejski rat ključna determinanta uopće međunarodne sigurnosti 20. st. koji je doveo Amerikance na to područje i koji su u sjevernokorejskim očima prijetnja upravo tom poretku.
Sjeverna Koreja 1994. potpisala je UN-ovu deklaraciju o neširenju nuklearnog oružja, a iz nje se povukla 8 godina poslije. Zašto?
Sporazum o neširenju nuklearnog oružja – ne možemo govoriti o tome da je Sjeverna Koreja ikada bila stvarni član. Ona je 1985. ratificirala, a 1994. sklopila sporazum s Međunarodnom agencijom za kontrolu atomskog naoružanja i prvi put dozvolila inspekciji da uđe u tih sedam nuklearnih postrojenja koja su tad postojala u Sjevernoj Koreji. Ova geopolitička situacija utjecala je na unutarpolitičku situaciju i na razvoj tada nove vojne doktrine koja je uz njihovu kulturnu osobinu podrazumijevala dramatičnu militarizaciju društva, specifičnu ulogu vojske u društvu i pola sjevernokorejskog društva u okviru vojske. To je podrazumijevalo u geopolitičkom kontekstu dokazivanje uloge sposobnosti samodostatnosti Sjevernoj Koreji, a neposredan je povod za to, nema nikakve dileme bio strah od Amerikanaca. Sam povod bila je američka invazija, pripreme invazije na Irak i invazije na Afganistan.
I što nakon ovoga? Koji su scenariji mogući? Je li moguć i rat većih razmjera?
Nema nikakve dileme da je to jedno od najvećih kriznih žarišta 20. stoljeća i ovog trenutka u svijetu, da su tamo različiti interesi, režim koji je u svojoj racionalnosti ipak jedna iracionalnost s mogućim nepredvidivim posljedicama. Nitko u ovom trenutku ne može kazati da se ne može dogoditi nastavak i dosadašnjih vojnih eskalacija, jer ovo nije prvi put da sjevernokorejski režim to radi, pogotovo u odnosu na Južnu Koreju. Dakle, ne možemo isključiti ni takvu mogućnost. Ipak mislim da su jaki strateški interesi, a to je sigurno da Kina kao dominantan igrač na tom području i SAD imaju identičnu stratešku primarnu orijentaciju u odnosu na Sjevernu Koreju. Ipak se nadam da će prevladati razum i da se neće dogoditi najgore, a to je oružani sukob koji bi sigurno bio kraj sjevernokorejskog režima, ali sigurno i apsolutna promjena geopolitičkih odnosa na tim prostorima, a to znači i promjena parametara u okviru međunarodne sigurnosti. Nažalost, s mogućim i nesagledivim posljedicama, bez obzira na činjenicu što je Sjeverna Koreja došla u posjed nuklearnog oružja koje još uvijek ima puno veću psihološku i političku nego stvarnu vojnu moć.
