Svaka peta kuća u selu Strojkovce je poduzeće - neki su bili primorani okrenuti se obiteljskom biznisu, dok su drugi to učinli kako bi nadmudrili susjede. Obzirom da je blizu sela planina Kukavica na kojoj je lako doći do drveta, mnogi se bave upravo njegovom preradom.
Nezaposlenih u selu, tvrde mještani, nema. Bilo ih je, dodaju 20-ak, ali oni su otišli na rad u Češku.
Inače, selo nema vodovodnu ni kanalizacijsku mrežu, a putevi, osim glavnog, nisu asfaltirani. Zato imaju trgovine, dvije poljoprivredne ljekarne, dvije vulkanizerske radnje, fizerske salone...
''Mi smo fenomen. Nema vode, kanalizacije ni asfalta, a firmi ima koliko ti duša želi'', kaže o selu Dragan Vujić koji i sam ima radnju koja se bavi proizvodnjom drvene ambalaže. Do prije nekoliko godina gotovo u svakoj kući se nešto proizvodilo, legalno ili na crno, međutim navalile su inspekcije pa su mnogi ugasili firme.
Goran Kocić objašnjava da se od nečega mora živjeti, a muka je natjerala ljude da se bave obradom drva. Većina mještana nekada je, naime, živjela od proizvodnje voća ili od rada u tvronicama koju se zatim zatvorene, a cijene voća pale su, kažu, na niske grane. Zato su pronašli drugi izvor prihoda.
Kocić u svojoj firmi za proizvodnju kreveta zapošljava 70 radnika, a Bratislav Đorđević koji ima salon namještaja njih 40, piše Blic.
''Počeo sam posao s 27 godina i s jednim radnikom u obiteljskoj kući, a sada zapošljavam 40 mještana. Što da vam kažem osim da smo mi Strojkovčani ambiciozni i vrijedni'', kaže Đorđević.
Još jedan uspješni poduzetnik Miomir Marković, napominje da su Strojkovčani ljudi posebnog kova, ali da nisu maštoviti.
'' Čim netko pokrene neki posao, susjed otvara istu proizvodnju, a usput nikne još nekoliko na crno'', objašnjava.
