Kako imigracija i dulje obrazovanje utječu na tržište rada? Odgovori na ova pitanja donijeli su trojici profesora Nobelovu nagradu za ekonomiju

Kako na plaće i razine zaposlenosti utječe imigracija? Kako na budući prihod utječe dulje obrazovanje? Na ta su pitanja odgovore tražila trojica profesora s američkih sveučilišta koji su u svojim istraživanjima proučavajući utjecaj imigracije, minimalne plaće i obrazovanja na tržište rada alatom prirodoslovnih eksperimenata došli do novih uvida.

David Card, profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, nagrađen je zbog njegova ''empirijskog doprinosa ekonomiji rada'' dok su Joshua D. Angrist, profesor ekonomije na Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Guido W. Imbens, profesor ekonomije i primjenjene ekonometrike na Stanfordu, nagrađeni zbog njihova ''metodološkog pristupa analizi uzročnih odnosa''.

''Ovogodišnji laureati pružili su nam nove uvide u tržište rada i pokazali kakve zaključke o uzroku i posljedici možemo izvući iz prirodnih eksperimenata. Njihov pristup se proširio na druga polja i donio revoluciju empirijskim istraživanjima'', istaknuto je u obrazloženju Švedske kraljevske akademije znanosti za nagradu koju su trojica ekonomista dobila za doprinos u ekonomiji rada i za analizu uzročno-posljedičnih veza.

Card je u istraživanju utjecaja imigracije, minimalne plaće i obrazovanja na tržište rada utvrdio da podizanje minimalne plaće ne rezultira nužno manjim brojem radnih mjesta te da ona može povoljno utjecati na primanja onih građana rođenih u određenoj zemlji, a negativno na one koji su kao imigranti stigli u nju ranije.

Pokazalo se i da su za budući uspjeh učenika na tržištu rada resursi u školama mnogo važniji nego što se mislilo, ali interpretirati podatke iz prirodnog eksperimenta nije jednostavno. Primjerice, proširenje obveznog obrazovanja za godinu za jednu grupu učenika neće na sve u toj skupini utjecati na isti način. Neki bi ionako nastavili školovanje i vrijednost koju obrazovanje ima za njih često nije reprezentativna za cijelu skupinu. Taj metodološki problem riješili su sredinom 1990-ih Angrist i Imbens pokazujući kako se precizni zaključci o uzroku i posljedici nekog društvenog događaja mogu izvući iz prirodnih pokusa.

"Cardovo istraživanje temeljnih društvenih pitanja te Angristov i Imbensov metodološki doprinos pokazali su da su prirodoslovni eksperimenti bogat izvor znanja'', navodi se u obrazloženju Akademije.

Pročitajte i ovo Pomogli više od 5 milijuna djece Troje ekonomista podijelilo Nobela za "eksperimentalni pristup u borbi protiv globalnog siromaštva"
Pročitajte i ovo ZA SLOBODU GOVORA Nobelova nagrada za mir novinarima Mariji Ressi i Dmitriju Muratovu

Dobitnicima će pripasti novčana nagrada od ukupno 10 milijuna švedskih kruna, pri čemu će Cardu pripasti pola iznosa, a Angrist i Imbens podijelit će drugu polovicu.

Inače, za razliku od drugih Nobelovih nagrada, koje se dodjeljuju od 1901. godine prema oporuci švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela, priznanje za ekonomiju je naknadno ustanovila povodom svoje 300. godišnjice Švedska centralna banka 1968. godine, a prvi dobitnik je bio izabran godinu dana kasnije i to je posljednja nagrada koja se objavljuje svake godine čime i završava tjedan Nobela.