U mnogim školama u Italiji učenici koji idu u toalet znaju da postoji nešto što ne smiju zaboraviti ponijeti: vlastiti toaletni papir, jer ga vjerojatno neće pronaći kad dođu do kabina.
Na TikToku se talijanski srednjoškolci šale o raširenom nedostatku toaletnog papira u mnogim školama slaveći pojavu smotuljka kao jedinstveni događaj. Drugi učenici govore kako svaki put kada idu u toalet moraju od domara tražiti toaletni papir i da im se dodjeljuje samo nekoliko listova umjesto cijele role.
Dvoje srednjoškolaca pita se što nije u redu sa školskim sustavom u zemlji. "Infrastruktura je stara i raspada se, često nema sapuna u toaletima, nema toaletnog papira", kaže jedna djevojka. "Tako je uvijek", odgovara drugi srednjoškolac.
Još jedan talijanski tiktoker dijeli sa svojim vršnjacima prava učenika koja škole često ne poštuju, uključujući pravo na pronalaženje sapuna i toaletnog papira u WC-ima i pravo na grijanje u učionicama zimi. Radijatori su često isključeni ili pokvareni u talijanskim školama, što dovodi do povremenih štrajkova učenika tijekom zime.
"Ima li stvarno ljudi s toaletnim papirom i sapunom u toaletima? Nisam ga imao ni u osnovnoj školi", rekao je jedan korisnik. "U mojoj školi sapun je legenda", odgovara drugi.
Postojao je kratak trenutak, 2016. godine, kada je taj desetljećima dug problem najednom otkriven i ostatku svijeta, iako to nije samo talijanski problem. Tada su britanske novine pisale da je jedna talijanska osnovna škola zbog nedostatka sredstava tražila od djece da ponesu vlastiti toaletni papir. U Italiji to otkriće uopće nije bila glavna vijest, već problem koji je utjecao na generacije učenika.
Cittadinanzattiva - neprofitna organizacija koja promiče prava građana u Italiji - izvijestila je još 2017. da 47 posto škola u cijeloj zemlji nema toaletnog papira, a 64 posto nema sapuna. Problem u međuvremenu nije nestao. Ranije ove godine 277 roditelja u gradu Ferrari potpisalo je peticiju tražeći od uprave lokalne škole da osigura toaletni papir u gradskim osnovnim školama.
Zašto talijanskim školama nedostaju najnužnije stvari?
"Italija ne ulaže mnogo u obrazovanje, zapravo troši puno manje na njega nego druge europske zemlje", rekla je Adriana Bizzarri iz Cittadinanzattiva za Euronews.
"Ove godine potrošnja zemlje na sektor javnog obrazovanja bila je 7000 eura po učeniku u vrtiću i osnovnoj školi i do 9000 eura po učeniku u srednjoj školi. U drugim europskim zemljama prosječni je trošak 10.000 eura po studentu", dodala je.
Sada se očekuje da će zemlja potrošiti dio ogromnog EU fonda za oporavak od COVID-a od 191,5 milijardi eura na obrazovni sektor. "Ali ove ćemo rezultate vidjeti tek 2026.", rekla je Bizzarri, "a dio novca bit će potrošen na popravak radova na održavanju stare infrastrukture."
Pročitajte i ovo
Nisu sve škole iste
Iako je talijanski obrazovni sektor općenito nedovoljno financiran, postoje škole koje lako mogu osigurati najnužnije svoje učenike, a to je zato što talijanski školski sustav promiče autonomiju svakog instituta i njegova upravljanja, pri čemu država dodjeljuje sredstva prema tome koliko škola ima učenika, profesora i osoblja.
Iako takva autonomija može biti dobra, rekla je Bizzarri, ona također dopušta situacije u kojima škole u problemima moraju tražiti pomoć od roditelja kako bi financirali školu.
Na početku školske godine, u rujnu ili listopadu, škole mogu od roditelja zatražiti dobrovoljni prilog, jednokratnu isplatu čiji iznos može varirati od škole do škole i nije reguliran na državnoj razini. Taj bi novac trebao pomoći školama da svojim učenicima pruže bolje usluge. Iako to nije obvezno, često postoji veliki društveni pritisak na roditelje da pomognu.
"Ne postoji službeni cjenik", rekla je Bizzarri i dodala da se visina dobrovoljnih priloga kreće od 30 pa sve do 180 eura, ovisno o tome je li riječ o osnovnoj ili srednjoj školi te napomenula: "Ti doprinosi mogu biti značajni, posebno imajući u vidu da je u Italiji škola besplatna za učenike do 16 godina."
No rezultat toga sustava "dobrovoljnih doprinosa" sve je dublja podjela između bogatijih i siromašnijih škola, pri čemu prve imaju koristi od velikodušnijih doprinosa roditelja s višim prihodima. Dok škole od roditelja ne traže novac za kupnju toaletnog papira, u osnovnoj školi traže sredstva za kupnju udžbenika, olovaka, crtaćih knjiga i tako dalje.
Učiteljica u osnovnoj školi na Sardiniji rekla je za Euronews da učitelji često troše vlastiti novac za kupnju potrepština za svoje učenike. Učitelji u talijanskim školama jedni su od najslabije plaćenih u EU-u.
Pročitajte i ovo
Tračak nade
Bizzarri je rekla kako se čini da se situacija popravila nakon pandemije COVID-19, a škole diljem zemlje stavljaju više fokusa na higijenu - više čiste, pa čak i redovito kupuju toaletni papir.
"Godinama se naša organizacija borila da škole imaju sapun i toaletni papir", rekla je. "A ono što smo otkrili nakon pandemije jest da škole obraćaju više pozornosti na to i više ne traže od obitelji da kupuju toaletni papir. Sada čekamo da vidimo koliko će to trajati", kazala je Bizzarri.
