Na današnji dan, 28. siječnja, obilježavamo jednu od najtežih tragedija u povijesti putovanja čovjeka u svemir. Bilo je to hladno jutro na Floridi, 1986. godine. Milijuni Amerikanaca, uključujući tisuće školaraca koji su pratili prijenos uživo zbog prve učiteljice u svemiru, svjedočili su trenutku koji će im se zauvijek urezati u sjećanje, ali i promijeniti sigurnosne protokole svemirskih letova.
Glavni uzrok nesreće bio je kvar na O-prstenu (gumenom brtvilu) na desnom pomoćnom raketnom motoru. Zbog neobično niskih temperatura guma je postala kruta i izgubila moć brtvljenja. Vrelo gorivo progorilo je kroz spoj, zahvatilo vanjski spremnik s tekućim vodikom i dovelo do strukturnog raspada letjelice na visini od oko 15 kilometara.
Stravično otkriće da su svi bili svjesni pada
Iako se u medijima često koristila riječ "eksplozija", Challenger se zapravo raspao pod silovitim aerodinamičkim pritiskom. Kabina s posadom ostala je u jednom komadu i nastavila letjeti po balističkoj putanji još neko vrijeme prije nego što je počela slobodno padati prema oceanu.
Nakon izvlačenja olupine s dna oceana otkriveno je da su tri od četiri pronađena osobna paketa zraka (PEAP) bila aktivirana. To su ručno morali učiniti sami astronauti. Prekidači na pilotskoj ploči Michaela Smitha bili su pomaknuti iz uobičajenih položaja za let, što upućuje na to da je posada pokušavala vratiti kontrolu nad letjelicom, koja je padala.
Kabina je padala gotovo tri minute. Procjenjuje se da su astronauti bili živi, a vjerojatno i svjesni, barem dio tog vremena, sve dok kabina brzinom od 333 km/h nije udarila u površinu Atlantskog oceana. Upravo je taj udar, a ne vatra na nebu, bio smrtonosan.
Sedam lica koja se neće zaboraviti
Misija STS-51-L trebala je biti simbol nove ere jer je u njoj sudjelovala i Christa McAuliffe, prva školska učiteljica, koja je trebala održati lekciju iz svemira. Uz nju, živote su izgubili: Francis R. Scobee, Michael J. Smith, Ronald McNair, Ellison Onizuka, Judith Resnik i Gregory Jarvis.
Istraga Rogersove komisije otkrila je da su NASA-ini menadžeri znali za probleme s brtvama, ali su ih ignorirali pod pritiskom rokova. Taj fenomen, nazvan "normalizacija devijacije", danas je temeljna lekcija u svim školama inženjerstva i menadžmenta i podsjetnik na to da se sigurnost nikada ne smije žrtvovati radi pritisaka politike ili rokova.
Danas, 40 godina kasnije, sjećanje na posadu Challengera živi kroz obrazovne centre, ali i kroz vječito poštovanje prema ljudima koji su se suočili s nezamislivim u svojim posljednjim trenucima.
