Prosvjednici su bili uvjereni da je aktivistica i bivša studentica Thazin (pravo ime skriveno radi zaštite) ubijena na prosvjedu u Mjanmaru 2021. godine, na kojem su vojnici pucali po ljudima i zabijali se automobilima u gomilu.
No, zapravo, Thazin je privela policija koja ju je ozlijedila kada se automobilom zabila u njezin bicikl. Nakon uhićenja odvedena je u policijsku postaju u Mandalayu. Ondje su je, tvrdi, mučili, šamarali i udarali nogama. Bila je toliko pretučena da su je morali šivati, a tijekom ispitivanja skinuli su je do donjeg rublja i neprimjereno ju je dodirivao muški policajac. Te noći, ostavljena s lisicama na rukama i nogama u hodniku ispred muškog zatvorskog odjela, nije spavala.
Nakon početne patnje Thazin je nestala na tri godine u zatvorima u Mjanmaru, za koje je UN pronašao dokaze o sustavnom mučenju, ubojstvima i drugim teškim zlostavljanjima uz sustavno seksualno zlostavljanje, piše Guardian.
Postala je jedna od više od 30.000 burmanskih aktivista, prosvjednika, novinara i pripadnika antihunta milicije koji su u pet godina od vojnog udara bili politički zatvorenici. Među njima je više od 6400 žena, prema podacima Udruge za pomoć političkim zatvorenicima (AAPP).
Thazin je doživjela psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje zatvorskog osoblja, uključujući invazivne pretrese do gole kože i premlaćivanja.
U njezinoj prvoj godini u zatvoru druge političke zatvorenice u njezinom odjelu navodno su tajno snimali muški zatvorski djelatnici u tuševima, a odvjetnik je Thazin rekao da se snimka koristi za ucjenu članova obitelji.
U izvješću se dodaje da su muški zatvorski djelatnici fizički zlostavljali političke zatvorenice metalnim šipkama, elektrošokerima i praćkama.
Od kraja 2025. godine neprofitna organizacija Fortify Rights intervjuirala je deset bivših zatvorenica u sklopu svog istraživanja o postupanju sa ženama političkim zatvorenicama u Mjanmaru. Prema riječima Chit Senga, višeg stručnjaka za ljudska prava u Fortify Rightsu, žene prijavljuju seksualno, fizičko i verbalno zlostavljanje, uključujući prijetnje silovanjem i premlaćivanjem.
"Nijedan od ovih slučajeva nije izolirani incident. Uvijek postoji obrazac koji sugerira da se seksualno nasilje koristi kao sredstvo zastrašivanja, od uhićenja do ispitivanja i pritvora. To se događa na svakom sloju i u svakoj sobi", kaže Chit Seng.
Još jedna bivša politička zatvorenica i medicinska sestra, koja je bila zatočena u zatvoru Insein, a zatim Tharyarwaddy, kaže da je doživjela slično psihičko i fizičko zlostavljanje. Nakon što je pružila medicinsku pomoć dvojici ozlijeđenih prosvjednika u Yangonu 2022. godine, uhićena je i osuđena na tri godine zatvora. Rekla je da su političke zatvorenice opisale kako su im tijekom ispitivanja skidali odjeću i topili plastiku na genitalnom području.
Istraživanje AAPP-a dokumentira 40 političkih zatvorenica koje su navodno umrle u zatvorima, policijskim postajama i centrima za ispitivanje kao posljedica mučenja. Neke su imale samo 22 godine kada su umrle zbog navodnog medicinskog nemara i težine ozljeda.
Među njima je Wutyi Aung, članica studentskog sindikata Sveučilišta Dagon, koja je uhićena s još petero studenata 2021. godine. Nakon što je osuđena na sedam godina zatvora, navodno je zadobila ozljede mozga dok je bila mučena tijekom ispitivanja. Umrla je dok su je prevozili u bolnicu u srpnju 2025.
Stranka Unija i solidarnost, koju podržava hunta, pobijedila je na izborima u Mjanmaru u siječnju 2026., koje su promatrači ljudskih prava opisali kao prijevaru, a za predsjednika je imenovan general Min Aung Hlaing.
Ubrzo nakon toga oko 4000 političkih zatvorenika oslobođeno je amnestijom, a vlada je objavila da će Aung San Suu Kyi, bivšoj čelnici Mjanmara koja je bila u zatvoru, biti smanjena kazna i premještena u kućni pritvor.
Međutim, istraživač Amnesty Internationala Joe Freeman kaže da su ti potezi bili samo pokušaj režima da upravlja svojim ugledom, a ne istinska transformacija. "Ništa se zapravo nije promijenilo", kaže.
Prema procjenama AAPP-a, prošli mjesec su u zatvoru još uvijek bila 22.064 prodemokratska aktivista i civila.
Stotine žena koje su bile političke zatvorenice sada žive u egzilu u Tajlandu. Neke od njih osnovale su Mrežu pravde za političke zatvorenike, koja pruža podršku onima koji su još uvijek u zatvoru i ženama koje se bore za oporavak od pritvora. Iako više nisu u Mjanmaru, kažu da "i dalje čuju glasove žena koje su ostavili u zatvoru".
