Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Znanstvenici prate promjene na Grenlandu već duže vrijeme zbog poznatih posljedica globalnog zatopljenja. No, ono što nisu očekivali bilo je potpuno nova vrsta otapanja...


Klizni ledenjak, najveći ledenjak na zapadnoj obali Grenlanda, pokazao je neke čudne promjene tijekom vrućih ljeta 2010. i 2012. godine, što se može opisati na jednako čudan način. Ova nova vrsta otapanja podsjeća na "zagrijan komad sladoleda koji klizi iz plastičnog omota", ali iako zanimljiv fenomen, ujedno je i ozbiljan problem, jer ovakvo otapanje može učiniti da u kratkom razdoblju odjednom nestanu masivne količine leda.

Vezani članci Donald Trump (Foto: AFP) Trump objavio neobičnu fotomontažu Grenlanda: "Obećajem da ovo neću napraviti..." Slika nije dostupna Napokon znamo koliko ih ima na Zemlji!

Upravo to upućuju i znanstvenici koji su pratili promjene na Kliznom ledenjaku. Zaboravimo na lagano otapanje, ova vrsta otapanja uspjela je u trajanju od 4 mjeseca između lipnja i rujna 2012. osakatiti najveći ledenjak za 6,7 gigatona mase (milijardi tona) koja se potom pretvorila i u gigantski val.

Masa se pomicala za 4 kilometra svaki mjesec prva tri mjeseca, a zatim 12 kilometara odjednom samo u rujnu. To je zapravo prilično brzo s obzirom da se Klizni ledenjak obično topi brzinom od 1 do 3 kilometra godišnje. Ipak, bilo je dovoljno sporo da NASA mora koristiti GPS antene kako bi prikupila podatke kretanja, izvještavaju iz EcoWatcha.

"Mogli biste doslovno stajati tamo i ne biste vidjeli nikakvu naznaku vala", rekao je Eric Larour iz laboratorija i koautor istraživanja. "Ne biste vidjeli ni pukotine niti ikakve druge specifične značajke otapanja."

 

Znanstvenici NASA-e nisu sasvim sigurni zašto se takvo masivno otapanje događa, ali sumnjaju da ima veze s površinskim otapanjem. Tijekom ta dva ljeta postojala je veća količina nakupljene površinske vode koja je nastala od prijašnjih otapanja. Štoviše, poznato je kako je 2012. bilo toliko otapanja na površini da su na Kliznom ledenjaku nastala dva jezera.

Voda je negdje treba oteći pri pomicanju ledenjaka, pa se smatra kako je vrlo vjerojatno voda kroz pukotine probila sebi kanale kroz led te je tako ujedno i oslabila strukturu ledenjaka. Lubricirana ledena masa, uz malo vode za vrijeme toplijih razdoblja, vrlo lako može samo skliznuti podno površine ledenjaka.

"Intenzivno otapanje kao što smo vidjeli u 2010. i 2012. prvo je takvo u povijesti otapanja koji mi bilježimo, ali to predstavlja obrazac ponašanja koje možemo očekivati u sve toplijoj budućnosti", izjavio je Erik Ivins. "Vidimo sustav koji evoluira."

Razumijevanje kako i zašto se led topi ključan je za razumijevanje kako klimatske promjene utječu na ledenjake tijekom vremena. To u konačnici pomaže znanstvenicima izračunati porast razine mora i promjene u globalnom protoku ugljika.