Kao i svake godine Tripoli je i u subotu okićen zastavama i golemim portretima pukovnika Gadafija koji je 1. rujna 1969. srušio kralja Idrissa al-Senoussija bez prolivene kapi krvi, te osam godina nakon toga proglasio državu masa (džamahiriju).
priča provjerenog
Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..."
0:17
7
na farmi
VIDEO Dramatične snimke velikog požara na istoku Hrvatske: Deseci vatrogasaca na terenu
bijes u Francuskoj
11-godišnjakinja pronađena mrtva: Osumnjičen otac dvoje djece prijavljivan zbog silovanja maloljetnica
Na papiru Gadafi ne obavlja nikakvu službenu dužnost, no ostaje "vođom revolucije" i ključan je za politički sustav, a kako se čini, teren je pripremljen da ga naslijedi jedn od njegovih sinova Seif Al-Islam.
U sklopu priprema za obljetnicu revolucije Al-Islam je najavio više infrastrukturnih projekata, među kojima zračne luke i elektrane u nekoliko regija u toj naftom bogatoj zemlji.
Najavio je i reforme te pisanje ustava i pozvao na ubrzanu provedbu privatizacije i liberalizaciju gospodarstva.
"Inauguracija megaprojekata, koju je objavio Gadafijev sin u
prisustvu premijera, pokazuje da je stvarni šef države odsad Seif Al-Islam", ocijenio je za agenciju France presse arapski analitičar.
Al-Islam se predstavlja kao arhitekt reformi i normalizacije odnosa sa Zapadom. Arapski analitičar ističe da su "najavljene reforme samo etapa u procesu 'tranzicije' koja će omogućiti da se vlast zadrži u rukama obitelji, ali da se u biti sustav neće promijeniti".
Seif Al-Islam bio je glavni pregovarač u slučaju bugarskih
medicinskih sestara koje su nakon osam godina zatvora, optužene da su namjerno libijsku djecu zarazile virusom HIV-a, konačno puštene u srpnju.
Također je Al-Islam zadužen za proces otvaranja što ga je Tripoli počeo krajem 90-ih kako bi se oslobodio imidža države koja podupire terorizam".
Libija je normalizaciju odnosa sa Zapadom službeno ostvarila sa Sjedinjenim Državama kada je 2006. izručila dvije osobe osumnjičene za atentat iznad Lockerbija u Velikoj Britaniji, a 2003. javno se odrekla razvoja oružja za masovno uništenje.
Otada Washington redovito navodi Libiju kao primjer koji druge zemlje trebaju slijediti u procesu razoružanja, a nekoliko je američkih tvrtki već sklopilo ugovore o proizvodnji goriva.
Kao znak otvaranja u kolovozu su se u Libiji pojavili i prvi
nevladini mediji, koji se okušavaju u kritici režima ali ne žele
dotaknuti "Vođu".
Novi dnevnici Oea i Cyrene, u vlasništvu privatne tvrtke Al-Ghad (sutra) odabrali su plavu boju umjesto sveprisutne zelene kako bi se razlikovati od tradicionalnog tiska, a u kolovozu je Al-Ghad pokrenuo i prvu privatnu televiziju Al-Libiya.
Oea i Cyrene kritizirali su premijera jer je dao rušiti neke zgrade bez projekata rekonstrukcije, a progovorili su i o libijskoj oporbi koja živi u egzilu, apelirajući na vlast da im omogući povratak.
Poduzeće Al-Ghad osnovali su mladi književnici i novinari, a učinili su to na poticaj Seifa Al-Islama, kako bi učinili šarolikijim medijski prostor kojim 40 godina u Libiji dominira službeni tisak.
Al-Islam je nedavno predstavio smjernice svog prijedloga ustava i zauzeo se za "društvo s neovisnim medijima koji će se uzeti na zub korupciju i malverzacije".