Kao dječak poželio roba, sada je aktivist protiv robovlasništva

Smještena na zapadu Afrike, Mauritanija, procjenjuje se, ima 20 posto stanovnika koji još uvijek žive kao robovi. Oni su obično tamnije boje kože, dok su njihovi vlasnici svjetliji. Iako je službeno ondje ropstvo zapravo ukinuto i dalje se prakticira.

Pročitajte i ovo UŽAS u Donjem Dragonošcu Unatoč jakoj kiši cijeli dan češljali imanje Ante Pavlovića: Spasili kujicu i dva šteneta, našli lešine i kože životinja... U štali je bio i uginuli poni Kockica UZELI IM DOKUMENTE Pretvorili ih u robove: Bračni par iz pakla iskorištavao četveročlanu obitelj - "Živjeli su u neljudskim uvjetima..."

'To je za mene bilo kao nekakva stvar. Bilo je kao da biram igračku koja priča zanimljive priče, govori i ima oblik', ispričao je Abdel, sada 47-godišnjak koji se bori protiv robovlasništva, prenosi CNN. Njegov rob Yebawa sam sebe nije smatrao ljudskim bićem. Robovi Mauritanije su dugo vjerovali da su oni niža bića, a to je uvjerenje poticao i tamošnji sustav.

Obojicu je je dojila Yebawina majka i oni su odrastali kao braća sve do obreda obrezivanja kada je Abdel poželio da mu Yebawa bude rob. Iako Abdelova obitelj nikada nije tukla robove, uvijek su se prema njima odnosili kao prema nižim bićima. Yebawa se prisjeća da su za vrijeme kiše on i ostali robovi morali stajati držeći šatorska krila preko domova kako se njihovi vlasnici ne bi smočili ili kako kap kiše ne bi pala u kuću, dok su oni cijeli noć stajali na pljusku.

>> Na Haitiju 225.000 djece robova

'Oni su tamo stajali, štitili nas, a ja nisam znao što to znači jer sam rođen u okruženju koje je to smatralo normalnim. Smatralo se da je to ispravno i fer', rekao je Abdel. Kada je imao 12 godina Abdela su podučavali europski učitelji koji su mu dali da čita literaturu u kojoj nitko od likova nije imao robove. Robovlasništvo je u tekstovima koje je čitao smatrano dijelom davne povijesti. Nekoliko godina kasnije kazao je svom ocu da sumnja u sistem koji tretira ljude kao niža bića, a otac se složio s njim. Međutim, majka je bila protiv novih ideja.

'Bog nam je dao ove ljude da nam služe. Robovi nas vole, oni žele ostati s nama i služiti nam. Nije naša krivnja što oni žele ostati', prepričao je Abdel riječi svoje majke. Na nju se ipak nije puno obazirao, pa je organizirao rasprave na tu temu. Odlučio je prestati biti robovlasnik. Ali onda je morao naučiti mnogo novih vještina kao što su pranje rublja i kuhanje, jer su njegovi robovi to uvijek radili za njega.

1995. osnovao je organizaciju SOS Slaves kojom je želio ukinuti ropstvo. Iako je Mauritanija službeno ukinula ropstvo 1981. godine, praksa je i dalje živjela i to je u tamošnjem društvu bila tabu tema. SOS Slaves su objavljivali priče robova i njihove akcije su imale odjeka. Ubrzo su lobirali za novi zakon koji bi kriminalizirao robovlasništvo i 2007. godine on je usvojen.
U prosincu CNN je organizirao susret Abdela i Yebawe koji e nisu vidjeli više od deset godina. Rukovali su se i zagrlili, a Yebawa je priznao da nikada nije zaista shvatio da mu je njegov vlasnik darovao slobodu. Adbel kaže da je obitelj Yebaweu kazala da je slobodan, ali da on to, nažalost, vjerojatno nije pojmio.