Kao glavni motiv za uvođenje carina američki predsjednik Donald Trump je naveo povratak proizvodnje u Ameriku, ali kako će one stvarno utjecati na američku ekonomiju, najbolje se može ilustrirati na primjeru najvrjednije američke i svjetske kompanije Applea i njezinog najpopularnijeg proizvoda Iphonea.
Proizvodnja Iphonea, kao i velike većine ostalih američkih visokotehnoloških proizvoda, je globalizirana.
To znači da je od deset Iphonea u trgovinama diljem svijeta, njih otprilike 8 proizvedeno u Kini, a po jedan u Indiji i Vijetnamu. Ipak, sve te tri države Trump je podvrgnuo visokim carinama između 26 i 46 posto. Pa bi za toliko porasla i nabavna cijena Iphona koji se prodaju na američkom tržištu. Način da se izbjegnu carine jest da se sklapanje Iphonea premjesti u SAD.
No, tu je problem. Gotovo nijedna komponenta Iphonea ne proizvodi se u SAD-u. Dapače, većina se proizvodi baš u onim državama kojima je Trump nametnuo najveće carine.
Opet tu najveći dio otpada na Kinu i druge azijske države. Sve u svemu nijedna komponenta Iphonea uvezena u SAD prije sklapanja ne bi bila carinjena s manje od 20 posto, a neke i osjetno više. Sve to i dalje bi se prelilo na konačan trošak proizvodnje.
Prebacivanje proizvodnje svih ovih komponenti u SAD, ako uopće i jest moguće, trajalo bi godinama, možda i desetljećima. No, čak i tada efekt Trumpovih carina na konačnu proizvodnu cijenu Iphonea ne bi bio amortiziran. Jer, i sirovi materijali od kojih se Iphoneove komponente proizvode u SAD se uglavnom uvoze. I to, opet, iz zemalja kojima su razrezane velike carinske stope.
Od Kanade preko Čilea i Konga do Filipina Trumpove carine opet bi povećale nabavnu cijenu metala i ostalih sirovina, a to onda opet znači rast troška proizvodnje Iphonea. Pa je pred čelnim ljudima najveće tvrtke na svijetu jednostavan, ali vrlo težak izbor.
Ili će povećani trošak kroz povećanje cijena prebaciti na potrošače, što bi potaknulo inflaciju. Ili će ga kroz smanjenje vlastitih marži prebaciti na dioničare. Što bi povećalo šanse recesije.
