Glasnogovornik Hamasa Abu Obeida ubijen je u subotnjem napadu, objavio je u nedjelju izraelski ministar obrane Israel Katz. Anonimni izraelski dužnosnici izrazili su optimizam da je napad bio uspješan, ali Katz je prvi dužnosnik koji je potvrdio da je Abu Obeida ubijen.
Pišući na X-u, Katz kaže da je dugogodišnji glasnogovornik "poslan da se sastane sa svim eliminiranim članovima osovine zla iz Irana, Gaze, Libanona i Jemena na dnu pakla".
Ranije u nedjelju, premijer Benjamin Netanyahu potvrdio je da je Abu Obeidah bio meta Izraela, ali je rekao da ishod napada još nije jasan, piše Times of Israel.
Tko je Abu Obeida, čovjek bez lica?
Dugo je vremena Abu Obeida bio čovjek bez lica i imena. Ta aura tajanstvenosti pridonijela je jačanju njegovog propagandnog utjecaja kao glasnogovornika vojnog krila Hamasa i simbola otpora.
U četrdesetima je odrastao u Jabaliji, u pojasu Gaze, nakon što je pobjegao s obitelji. Poput drugih mladića, pridružio se oružanom pokretu i, prema nekim izvorima, počeo je izvještavati o brigadama al-Kassam oko 2002.
Njegov debi bio je upečatljiv. Pojavio se u videu o tunelima koje su izgradili militanti, jednom od njihovih najboljih oružja. Nakon toga preuzeo je službeniju ulogu, komentirajući važne akcije, uključujući zarobljavanje vojnika Šalita, još jedan ključni trenutak u borbi frakcije. Od tada je nastavio tim putem.
Djelovao je tajno i odabrao uvijek se pojavljivati s licem prekrivenim crveno-bijelom kefijom. Neki vjeruju da je to bila imitacija Emada Aqila, borca ubijenog u žestokom sukobu s neprijateljskim snagama 1993. godine, a koji je postao heroj Palestinaca. Svoje ratno ime "uzeo" je od jednog od sljedbenika Proroka, piše La Corriere della sera. Pozivanje na prošlost postalo je dio njegove javne osobe, ali tajnost koja je okruživala njegov pravi identitet postala je još veća.
Izraelci su ga identificirali kao Hudayfu Samir al-Kahlout (detalj otkriven tek godinama kasnije, zajedno s navodnom fotografijom), dok su njegovi suborci to uvijek poricali. Izraelci su također tvrdili da su pokrenuli racije kako bi ga ubili 2008. i 2012. godine, no i to je frakcija poricala.
Nedostatak informacija o njemu nije umanjio njegovu važnost. Ostavio je svoj trag kratkim porukama, učinkovitim jezikom i sposobnošću predstavljanja vojnih inicijativa pokreta. Biografi se prisjećaju i njegove kulturne pozadine: 2013. godine diplomirao je na Teološkom fakultetu s tezom o Svetoj zemlji i trima religijama.
Nakon napada 7. listopada, Abu Obeida je postao još prisutniji. Tu je bio upad koji je trebalo prepričati, izazov, strategija pokreta. I naravno, uvijek je izbjegavao svoje razotkrivanje. Zatim je, zajedno s ljudima iz Jedinice u sjeni, nadgledao razmjene zarobljenika. Sudjelovao je u koreografiji oslobađanja. Gerilci u besprijekornim uniformama, nova vozila, izbor posebnih lokacija u pojasu Gaze, dokumenti o oslobađanju predani Crvenom križu i propagandne mape, žigovi i pečati, veliki stol ispred kamera i izložba talaca. I upravo je njegov odjel objavio, u ključnim trenucima, videozapise ucjene kako bi izvršio pritisak na podijeljenu i uznemirenu izraelsku javnost. Evo apela zatvorenika u tunelima, slika umirućih, očajničkih molbi, "političkih" izjava. Hamas je koristio ove napade kako bi povećao svoju cijenu, ali i kako bi pokazao da je još uvijek pod kontrolom unatoč ofenzivi IDF-a i objektivnim logističkim poteškoćama.
S napredovanjem izraelske vojske, Abu Obeida je postao oprezniji i manje se pojavljivao. Uslijedila je duga stanka od gotovo četiri mjeseca, koju je prekinula poruka u srpnju, a zatim i njegova posljednja izjava u petak, dostavljena Al Jazeeri: "Izraelski planovi za okupaciju Gaze bit će katastrofa za njegovo političko i vojno vodstvo... To će povećati šanse za hvatanje novih vojnika. Naši borci su u stanju visoke pripravnosti, spremni i visokog morala."
Nekoliko sati nakon te izjave, Tel Aviv je objavio da je pokrenuo napad u zapadnom gradu Gazi, operaciju u kojoj je određena meta bio nitko drugi nego Abu Obeida. Bombardiranje je, prema nekim izvješćima, možda označilo njegov kraj - pod pretpostavkom da bezlični čovjek nije prevario smrt.
