Najveća svjetska katastrofa za koju vjerojatno nikad niste čuli: "Želimo još jednu eksploziju, da nam skrati muke..."

Snažna eksplozija odjeknula je malo iza ponoći 2. prosinca 1984. u indijskom gradu Bhopalu u kemijskom postrojenju Union Carbide i odmah ubila 3000 ljudi, a kasnije je umrlo još 20.000. Otrovni plinovi koji su se proširili nakon eksplozije utjecali su na živote još stotine tisuća ljudi koji su razvili razne zdravstvene probleme, a djeca iz druge i treće generacije izloženih rađaju se sa stravičnim posljedicama, poput teških mentalnih oštećenja, mišićne distrofije, tumora, bolesti srca i pluća...

Pročitajte i ovo Očajni zbog siromaštva Prevarili Nepalce na crnom tržištu: Prodavali vlastite bubrege, rekli im da će im izrasti novi na Plitivcama Obljetnica smrti prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića: "Ponosan sam što dobio ime po svom stricu. Nikad neću prežaliti što ga nisam imao priliku upoznati, ali on živi u meni"

U zrak je otišlo 40 tona otrovnog plina metil-izocijanata, a žrtve katastrofe nakon 35 godina muke priželjkuju još jednu eksploziju samo da ih ubije da im patnja završi.

"Je li to život?"

"Bilo bi najbolje da bude još jedna eksplozija s otrovnim plinom da nas sve pobije i skrati nam muke", kaže Omwati Yadav (67) koja je preživjela eksploziju, ali njezinoj obitelji su ostale trajne posljedice. Omawti ima dva unuka, Yikasa (21) i Amana (19), obojica su teško bolesna i nepokretna. Ne mogu samostalno ni jesti ni ustati zbog cerebralne paralize i mišićne distrofije. Dane provode ležeći na ispletenom tepihu na podu skromnog doma u blizini nekadašnje tvornice.

"Doktori su nam potajno rekli da je to zbog plina. Oni su odrasli ljudi, trebali bi stajati uz svog oca, ali pogledaj ih. Ne znaju ni je li noć ili dan. Boli me duša kad ih gledam. Je li to život?", kaže njihova majka Sharda Yadav (41) koja je imala 12 godina u vrijeme eksplozije. Mnoge žene rodile su i dalje rađaju bolesnu i deformiranu djecu, mnoge su ostale neplodne.

Za nesreću nikad nitko nije odgovarao

Zbog nesreće nitko nikad nije završio u zatvoru, a tvrtka Union Carbide, sada u vlasništvu američkog Dow Chemicalsa, nikad se nije pojavila pred sudom niti odgovarala.

Indijska vlada nije dozvolila UN-u i Njemačkoj da očiste zagađeno područje koje je i dalje toksično, a odbija priznati žrtvama zdravstvene posljedice od eksplozije pa su žrtve, kojih nakon 35 godina ima sve više, prepuštene sebi i neovisnim organizacijama, piše The Guardian.