Ovog tjedna obilježava se 35. godišnjica najveće industrijske katastrofe - eksplozije u kemijskoj tvornici Union Carbide u indijskom gradu Bhopalu. Žrtve se broje u stotinama tisuća, primjerena pomoć nije im pružena, a za nesreću nikad nitko nije odgovarao. Teške posljedice osjećaju se i generacijama kasnije.

Galerija


Snažna eksplozija odjeknula je malo iza ponoći 2. prosinca 1984. u indijskom gradu Bhopalu u kemijskom postrojenju Union Carbide i odmah ubila 3000 ljudi, a kasnije je umrlo još 20.000. Otrovni plinovi koji su se proširili nakon eksplozije utjecali su na živote još stotine tisuća ljudi koji su razvili razne zdravstvene probleme, a djeca iz druge i treće generacije izloženih rađaju se sa stravičnim posljedicama, poput teških mentalnih oštećenja, mišićne distrofije, tumora, bolesti srca i pluća...

Vezani članci Požari u Australiji - 3 Vatrogascima u Australiji konačno pomogla kiša: Požari još uvijek divljaju, u Canberri je zrak i dalje opasan za udisanje Ilustracija (Foto: AFP) Sjeverna Irska prisjetila se najkrvavijeg napada: Prije 20 godina odjeknula strašna eksplozija i odnijela 29 života

U zrak je otišlo 40 tona otrovnog plina metil-izocijanata, a žrtve katastrofe nakon 35 godina muke priželjkuju još jednu eksploziju samo da ih ubije da im patnja završi.

"Je li to život?"

"Bilo bi najbolje da bude još jedna eksplozija s otrovnim plinom da nas sve pobije i skrati nam muke", kaže Omwati Yadav (67) koja je preživjela eksploziju, ali njezinoj obitelji su ostale trajne posljedice. Omawti ima dva unuka, Yikasa (21) i Amana (19), obojica su teško bolesna i nepokretna. Ne mogu samostalno ni jesti ni ustati zbog cerebralne paralize i mišićne distrofije. Dane provode ležeći na ispletenom tepihu na podu skromnog doma u blizini nekadašnje tvornice.

"Doktori su nam potajno rekli da je to zbog plina. Oni su odrasli ljudi, trebali bi stajati uz svog oca, ali pogledaj ih. Ne znaju ni je li noć ili dan. Boli me duša kad ih gledam. Je li to život?", kaže njihova majka Sharda Yadav (41) koja je imala 12 godina u vrijeme eksplozije. Mnoge žene rodile su i dalje rađaju bolesnu i deformiranu djecu, mnoge su ostale neplodne.

Za nesreću nikad nitko nije odgovarao

Zbog nesreće nitko nikad nije završio u zatvoru, a tvrtka Union Carbide, sada u vlasništvu američkog Dow Chemicalsa, nikad se nije pojavila pred sudom niti odgovarala.

Indijska vlada nije dozvolila UN-u i Njemačkoj da očiste zagađeno područje koje je i dalje toksično, a odbija priznati žrtvama zdravstvene posljedice od eksplozije pa su žrtve, kojih nakon 35 godina ima sve više, prepuštene sebi i neovisnim organizacijama, piše The Guardian.