Unatoč svim istraživanjima i istragama do danas nisu poznate neke činjenice o tragediji koja se tog 26. travnja dogodila u Ukrajini. Donosimo 10 činjenica koje možda niste znali o Černobilu.
10. Fatalne pogreške
Pročitajte i ovo
Sva su četiri nuklearna reaktora u Černobilu bila rashlađivana vodom, a u slučaju nedostatka iste dolazilo je do pregrijavanja, umjesto do automatskog gašenja. Taj neispravan i nestabilan dizajn, zajedno s ljudskim faktorom, lošom tehničkom procjenom i prebrzim odlukama koje su donosili inženjeri, doveli su do eksplozije u četvrtom reaktoru. Provodeći eksperiment s turbinom generatora, inženjeri su povećali njegovu snagu, a znatno smanjili mjere sigurnosti. Došlo je do gubitka kontrole nad događajima, voda je zakuhala, a sustav za hlađenje namjerno je zatvoren. Nakon što je jedan od operatera uvidio pogrešku, pokušao je smanjiti radioaktivnost koristeći kontrolne grafitne šipke. I to je bila fatalna pogreška, jer je grafit samo pogoršao reakciju. Nakon toga četvrti je reaktor eksplodirao.
9. Prve reakcije
U ranim jutarnjim satima tog proljetnog dana, u paklenim uvjetima stotine vatrogasaca pokušavalo je ugasiti vatru u generatoru. Oko 300 tona vode upumpavalo se svaki sat u preostalom dijelu generatora, koji je oštećen do nepopravljivosti. Prema podacima Svjetske nuklearne Udruge, zaustavili su se nakon pola dana zbog opasnosti od poplave reaktora jedan i dva. U sljedećim danima reaktor još gori, tako da je oko 5.000 tona gline, pijeska i olova preliveno preko njega helikopterima u nastojanjima da se zaustavi požar i širenje radioaktivnih elemenata.
'Nismo ni slutili da smrt može biti tako predivna'
8. I dok svijet nije ni znao
Tadašnjoj je sovjetskoj vladi trebalo cijeli dan da shvate razmjere nesreće i njezine posljedice. Tek nakon toga započela je evakuacija Pripjata, najbližeg grada, te ostalih sela i gradova. Stotine tisuća ljudi evakuirano je u žurbi, a kasnije se preselilo, ali za mnoge je bilo prekasno. Oko 28 ljudi koji su se borili s vatrom i početnim posljedicama zračenja umrli su tijekom prvog mjeseca nakon eksplozije.
Dok se odvijala užurbana evakuacija, visoke razine zračenja zamijećene su u nekim europskim zemljama. Službena je obavijest poslana tek dva dana nakon tragedije. Opasni su plinovi curili u atmosferu i vodu još oko dva tjedna. Radioaktivna prašina stigla je zrakom sve do Velike Britanije.
7. Posljedice za ljudsko zdravlje
Zračenje je iznimno brza prijetnja koja se ugrađuje duboko u tijelo žrtve. Iako je u početku ubilo manje od stotinu ljudi, radioaktivni oblak proširio se preko velikog područja tijekom vremena. Količina zračenja je puno veća od zračenja koje je ostalo nakon atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Posljedice černobilskog zračenja i danas se osjećaju u brojnim oboljenjima od karcinoma u Ukrajini i Bjelorusiji. Južna je Bjelorusija podnijela najveći teret. Tamo su oboljela mnoga djeca. Oko 6.000 slučajeva karcinoma štitnjače dijagnosticirano je među mladima. Iako još uvijek nema dokaza, da je černobilska katastrofa povezana s drugim vrstama raka u regiji, poput leukemije.
6. Oni koji su ostali
Više od sto tisuća mještana preseljeno je odmah nakon nesreće, a slijedile su još tisuće. Međutim, oko 1.200 ljudi, od kojih je većina starijih žena, odlučilo je ostati ili se vratiti kući. Što ih je motiviralo na to? Najviše je njih takav postupak opravdavalo ljubavlju prema rodnoj zemlji. Prema izvještajima objavljenima na CNN-u, te su se žene ilegalno vratile svojim kućama, jer su trebale svoju zemlju kako bi preživjele. Nekima je dozvoljeno da ostanu, jer su prošle fertilnu dob. Neki su, unatoč opasnostima od posljedica nesreće i danas živi iako već imaju između 80 i 90 godina.
5. Uništena, ali godinama funkcionalna
Mnogi od nas pogrešno misle da je černobilska nuklearna elektrana zatvorena odmah nakon eksplozije. Međutim, to nije tako. Ostala tri neoštećena reaktora ubrzo su ponovno pokrenuta. Postali su potpuno funkcionalni između listopada 1986. i prosinca 1987. godine. Reaktor broj dva zatvoren je 1991. godine, broj jedan, u studenom 1996. godine, dok je reaktor broj tri konačno zaustavljen tek u prosincu 2000. godine.
4. Tajni raketni radar
Godine 1986. hladni je rat i dalje bio u tijeku. Zato i ne čudi da se sve čuvalo pažljivo kao tajna. No nuklearna elektrana navodno nije bila jedini zaštićeni objekt u regiji. Tamo se još uvijek nalazi tajni raketni radar sagrađen u 70-ima, na udaljenosti od oko 25 kilometara od Černobila. Sada je dio 'Zabranjene zone'. Prema pisanju nekih ruskih medija, navodno je nazvan Černobil 2 ili Duga 1, a nije ga se moglo vidjeti na službenim kartama. Njegova je namjena trebala biti da otkrije eventualne rakete odaslane iz SAD-a. Civilima je na to područje bio zabranjen pristup, a oko 1.000 vojnika i časnika koji su tamo radili živjeli su u jednoj ulici, u malom gradiću. Oni su s obiteljima evakuirani odmah nakon katastrofe, a objekt je i danas tamo. Navodno je postojao plan da ga se sruši, ali od toga se odustalo zbog straha da podrhtavanje zemlje ne ošteti betonski sarkofag na černobilskom reaktoru.
3. Mjesto za znanstvenike i turiste
Tajanstvena i zabranjena mjesta oduvijek su privlačila ljude. Za neke je, Černobil mjesto znanstvenog istraživanja, dok je za druge zadovoljavanje znatiželje. To je također mjesto na kojem se može zaraditi novac. Postoji nekoliko tvrtki koje pružaju turističke usluge ljudima koji žele doživjeti sablastan napušteni grad Pripjat ili svjetlucanje samog Černobila. Neke od njih ističu kako jednodnevni posjet ne predstavlja nikakav rizik za zdravlje.
2. Izgradnja novog sarkofaga
Kada je prvi sarkofag izgrađen 1986. godine, bilo je to na brzinu i u vrlo teškim uvjetima. Nije iznenađujuće da to nije bilo i savršeno. Zbog bojazni od njegovog potencijalnog raspadanja i novog onečišćenja radi se na izgradnji novog zaštitnog oklopa. Novi sarkofag trebao bi biti završen 2016. godine, a prema podacima Svjetske nuklearne Udruge, to će biti luk visok 354 metara i dug 492 metra, a koštat će oko 1,54 milijarde eura.
1. Radioaktivna fauna
Dok su nebrojene ptice i životinje u početku ubijene od zračenja, sadašnji uvjeti za divlje životinje u Zabranjenoj zoni nisu toliko isključivi. Iako postoje manje vrsta ptica, a neke prisutne su ozbiljno fizički oštećene (imaju manje mozgove i deformirane kljunove) neke druge vrste su zapravo uspješne. Bez ljudi uokolo, Pripjat je postao utočište za vukove, dabrove i druge životinje u potrazi za domom u gradu duhova.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
