Anderlon je multimedijalna umjetnica, samouka u području digitalnog kolaža i animacije. Cijeli život gaji afinitet prema umjetnošću, a obrazovanje u MIOC-u samo joj je potvrdilo da se njome želi baviti i profesionalno. Završila je preddiplomski studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, a potom je samostalno istraživala različite medije- crtanje, animaciju, kolaž i slikanje. Anderlon je autorica nekoliko samostalnih izložba u Hrvatskoj, a njezini radovi krase domove i urede diljem svijeta. Lumas, lanac galerija sa sjedištem u Berlinu, prodaje njezine kolaže kroz svojih 30-ak fizičkih galerija u većim gradovima po svijetu, online i na prestižnim umjetničkim manifestacijama poput Art Basela.
Anderlon nam je odgovorila na pitanja o svom kreativnom procesu, njenom pogledu na tehnologiju i budućnosti suvremene umjetnosti.
1. Kako izgleda stvaranje digitalnog kolaža?
Kod procesa prekopavam zabite kutke interneta kad tražim fotografije, ilustracije ili grafike pa otkrivam čudesa. Svaki vizual koji koristim ima neki svoj naboj, a ne moj potpis. Zapravo sam kolekcionar i aranžer nasumičnih sličica. Vrijeme stvaranja ovisi o veličini i željenoj gustoći elemenata. Za, primjerice, veliki panoramski rad od 2,5 metra dužine s oko tisuću zasebnih elemenata treba mi oko mjesec i pol rada umjerenog tempa. Manji rad, npr. realističniju scenu nekog interijera s par osoba, napravim za tjedan dana ili manje. Svaki dan sam zahvalna na struji i internetu. Glavni alat mi je i dalje Photoshop, no i u njemu su stvari dosta napredovale s pametnom asistencijom. Prije sam gubila puno više vremena na primjerice izbijanje elemenata iz pozadine.
2. Vaše slike su zaista vrlo detaljne, često spajate nespojive elemente, imate li prvo u glavi skicu i koncept ili prvo nalazite materijale, a zatim stvarate koncept?
Najčešće imam u startu neku okvirnu ideju ili atmosferu, a elementi koje nalazim putem često odvedu rad u raznim smjerovima. Najbolje funkcioniram kad je proces organski i fluidan.
3. Koristite vrlo realistične elemente, vintage elemente, nacrtane- koja je tajna kombiniranja različitih elemenata a da ima smisla?
Sviđa mi se ideja recikliranja postojećih vizuala i davanja im novih uloga u cjelini. Što se tiče njihovih kombinacija, tu je slično kao u kuhanju. Slojevitost je zanimljiva. Kao što za primjerice slatko jelo treba malo soli, možda i kiseline ili gorčine i obratno, tako ja ovdje uživam sljubljivati različite vizualne teksture koje se međusobno potenciraju.
4. Također radite kratke animirane filmove i slikate, koji su vam omiljeni aspekti ovih tehnika?
U slikanju najviše volim neposrednost i nepredvidljivost tijekom samog procesa stvaranja kad nema praznog hoda i kalkuliranja. Kad ugasiš mozak pa te ruka sama odvede, onda možda moraš spašavati stvar. Animaciju uglavnom koristim da oživim sliku i dodam joj dimenziju prostora i vremena. Uvijek se začudim koliko i neki zvuk produbljuje sveukupni dojam.
5. Kako digitalna umjetnost mijenja način na koji doživljavamo i konzumiramo umjetnost danas?
To je dosta kompleksno pitanje jer je digitalna umjetnost vrlo širok pojam. Postoji sve veće zasićenje kvazi umjetnosti koja proizlazi iz novih, osebujnih mogućnosti umjetnih inteligencija. Vizualno i tehnički to može biti besprijekorno. No, mene zanima zašto je neki rad nastao. Po meni je svrha umjetnosti individualni izričaj kojim komuniciraš sam sa sobom, nekom drugom osobom, publikom ili Bogom, tj. višim silama, kako god to hoćemo nazvati. Tu se onda stvara mogućnost dublje povezanosti koja te mijenja iznutra. Ako je u pozadini samo mašina ili pak čovjek koji samo testira granice tehnologije, efekt mi nije toliko jak. Priča i/li osjećaj koji stoji iza rada će uvijek biti ključni.
6. Smatrate li da digitalni ekrani mogu prenijeti istu razinu emocije i dubine kao fizički mediji poput platna ili papira?
Apsolutno, no ovisi o tehnici. Prikaz rada koji je nastao na kompjuteru, uvijek će mi biti bolji na (dobrom) ekranu nego u printanoj verziji gdje ispis ovisi o vrsti i podešenju printera. S druge strane, ulja na platnu i crteži će uvijek biti bolji kad se gledaju uživo u svom originalnom obliku. Preferiram gledati radove u onom mediju u kojem ga je i autor stvarao.
7. Vidite li OLED ili slične tehnologije kao produžetak umjetničkog izraza – na primjer, kroz pokret, svjetlosne efekte ili interakciju?
Da. Kad osvijestiš koliko ima potencijala, počnu ti se javljati ideje u smjerovima u koje prije nisi zalazio jer je bilo prekomplicirano.
8. Koje tehnologije su vam trenutačno najzanimljivije u kontekstu digitalne umjetnosti (AI alati, VR, AR, interaktivni mediji)?
Katkad mi dok kolažiram, primjerice, čovjeka zatreba ruka u određenom položaju pa umjesto da tražim sto godina nešto točno takvo postojeće, kažem Chat GPT-ju da mi je generira.
9. Mislite li da tehnologije poput OLED-a mogu redefinirati izložbeni prostor – npr. pretvaranjem doma ili javnog prostora u virtualnu galeriju? Suvremena tehnologija nam omogućava da omiljene radove imamo na televizorima, čak i klimama.
Definitivno. Super je što se radovi mogu i brže i jednostavnije mijenjati ukoliko čovjek poželi promjenu. Nema nezgrapnih instalacija, prijevoza radova i slično.
10. Koliko je važno tehničko znanje u digitalnoj umjetnosti?
Korisno je jer ubrzava proces stvaranja pa prije možete realizirati ideju koju imate potrebu izraziti. Ne gubi se toliko vrijeme na tehnikalije pa je lakše zaigrati se, sto je i jedan od ciljeva stvaranja rekla bih.
11. Smatrate li da tehnologija mijenja tradicionalne okvire izlaganja umjetnosti?
Da. Uzmimo samo silne digitalne billboarde koji u zemljama poput Japana uvelike iskaču i iz okvira klasičnog digitalnog billboarda. Jest da se ti prostori uglavnom koriste za marketing proizvoda ili usluga pa u tom slučaju ne pričamo o umjetnosti radi umjetnosti, no i dobra reklama može imati visoku umjetničku vrijednost.
12. Je li vam kao umjetnici uzbudljivo to što se zahvaljujući tehnologiji vaši radovi mogu vidjeti izvan klasičnih galerijskih prostora – primjerice, kao dio osobnog okruženja gledatelja?
Naravno. Pada mi na pamet i screensaver na TV-u ili kompjuteru kad se svako toliko promijeni vizual, a u ćošku je ime autora. I sama sam par puta tako otkrila zanimljive umjetnike.
13. Možete li podijeliti kako je neki specifičan vizualni efekt – poput intenzivne crne, svjetlosnog prijelaza ili fine teksture – posebno došao do izražaja upravo kroz ovu tehnologiju?
Prvo što mi pada na pamet je zadnji Batman film kojeg sam gledala par puta. Film je vizualno vrlo mračan pa je za dojam presudan kvalitetan ekran koji može zorno prikazati sve nijanse crne. Jednom sam ga počela gledati na lošem TV-u, rekla „ne mogu to ovako” i ugasila.
Partnerstvo LG Electronicsa i Sande Anderlon savršen je primjer kako se suvremena umjetnost i najnaprednija tehnologija mogu spojiti u jedinstveno vizualno iskustvo. Kroz ovu digitalnu izložbu, LG je još jednom potvrdio svoju predanost inovacijama i podršci umjetničkom izražavanju, dok je Anderlon publici približila kompleksnost i ljepotu digitalnog kolaža u svojoj najpreciznijoj formi. Ova suradnja otvara prostor novim generacijama umjetnika, ali i publici, pozivajući ih da tehnologiju vide ne samo kao alat, već kao medij koji proširuje granice kreativnosti.
