Obavijesti Video Pretražite Navigacija
Reagirajmo dok nije prekasno

Klimatske promjene, novi virusi i zagađen zrak: Zadiranje u svjetske šume može nas koštati života

Slika nije dostupna
Slika nije dostupna
U trenutku kada se prošle godine virus COVID-19 širio svijetom, krčenje šuma u svjetskim prašumama raslo je zabrinjavajuće brzo. Istina koju ne smijemo ignorirati jest da prašume nestaju naočigled. Svakih šest sekundi uništi se područje površine nogometnog igrališta, a prošle godine uništeno je gotovo 38.000 četvornih metara prašumskih područja. Krčenje šuma dovodi do velikog broja kolateralnih situacija, od pojave novih virusa pa sve do utjecaja na klimatske promjene.

Zahvaljujući satelitskim snimkama znanstvenici su došli do saznanja kako su golema područja prašuma prošle godine doslovno nestala; trećina gubitaka otpada na Brazil, a DR Kongo i Indonezija na drugom su i trećem mjestu, priopćila je organizacija Global Forest Watch.

Rezultati koje je objavio World Wildlife Fund šokirajući su: 645.000 hektara tropske šume uništeno je u ožujku 2020. To je više od sedam puta veće od površine Berlina. Krčenje šuma je 150 posto veće od prosjeka za ožujak u razdoblju od 2017. do 2019. Pogrešne odluke gotovo uvijek počinju od čovjeka jer su čak i požari gotovo uvijek posljedica ljudskog djelovanja.

Ove prašume bile su ili još uvijek jesu dom mnogim biljkama i životinjama te pružaju hranu, gorivo i utočište lokalnim zajednicama. One su izuzetno važne za globalnu klimu: stabla blokiraju ogromnu količinu atmosferskog ugljika fotosintezom, pomažu u regulaciji cirkulacije atmosfere i pružaju joj vlagu.

Prašume su svojevrsna spužva koja upija CO2, plin odgovoran za zagrijavanje planeta. Njih je stvorila priroda i razvijaju se bez ikakvih utjecaja civilizacije. U sebi čuvaju goleme količine ugljika, no kada ih zahvate požari, taj isti ugljik izgara u atmosferu u novoj formulaciji – kao izuzetno štetni CO2 koji utječe na Zemljino zagrijavanje. Nakon ovih podataka očigledno je da scenarij s klimatskim promjenama sve više nalikuje horor-filmu bez naznake sretnog završetka. Stručnjaci su još prošle godine upozoravali da na globalnoj razini šume apsorbiraju oko 30 posto emisije stakleničkih plinova, a to je otprilike 11 milijardi tona ugljikova dioksida godišnje.

Klima i zaraze idu ruku pod ruku 

Unatoč mnogim protumjerama na svjetskoj i nacionalnoj razini, nastavlja se krčenje šuma, a znanstvenici se boje kako bi uz klimatske promjene sljedeća pandemija mogla nastati iz života u njima. Gotovo svi stručnjaci smatraju kako je pandemija COVID-19 povezana s onime što se događa u okolišu i o čemu govore kampanje svjetske ekološke organizacije Greenpeace. 

Klimatske promjene koje mijenjaju staništa vektorskih životinja ovih virusa, ljudsko uplitanje u sve veći broj netaknutih ekosustava, prenaseljenost te učestalost i brzina kretanja ljudi - sve su to, kaže ravnatelj Instituta za molekularnu genetiku u Padovi Giovanni Maga, čimbenici koji utječu na sve češće epidemije posljednjih desetljeća.

Još prije tri godine WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) upozoravao je na mogućnost pojave novih virusnih epidemija zbog narušene osjetljive ravnoteže između ljudi i mikroba. Glavni čimbenici koji iniciraju tu pojavu jesu promjena klime i ekosustava.

Stoga zaključujemo kako klimatske promjene i zaraze idu ruku pod ruku. Na zagrijanom planetu virusi, bakterije i ostali paraziti šire se kao od šale jer imaju sjajne uvjete da produže sezonu trajanja, povećavaju svoj domet (geografsku raširenost) i da se, nažalost, genski promjene i postanu novi virusi.

Klimatska kriza mogla bi donijeti i opasnije scenarije

Autor eseja "Prelijevanje – evolucija pandemije" David Quammen objasnio je u jednom intervjua kako izgleda mehanizam prijenosa koronavirusa. Vršimo invaziju tropskih šuma i drugih divljih staništa u kojima su tolike biljne i životinjske vrste, a među njima toliki nepoznati virusi. Siječemo drveće, ubijamo životinje ili ih zatvaramo u kaveze kako bismo napunili dućane i tržnice. Ometamo ekosustave i otpuštamo viruse iz njihovih prirodnih domaćina. Ono što se događa jest da njima trebaju novi domaćini, a to smo često mi.

Ako je mehanizam prijenosa virusa onaj s vrste na vrstu usred miješanja s životinjama i ako na to dodate koncentraciju velikog broja stanovnika u velikim gradovima, klimatska kriza donosi nam sve samo ne dobro.

Nemojmo zaboraviti ni na one prastare viruse koji su zarobljeni u polarnom ledu, koji su nadživjeli mnoga stoljeća i za koje mislimo da su iskorijenjeni, ali i na neke bolesti, poput koronavirusa za koje još nismo čuli.

Postoji li rješenje?

Virologinja Ilaria Capua jednostavno je objasnila zašto do toga i dolazi. Ako se okoliš naruši, virus traži novog domaćina. Ako se petljate u neki ekosustav i nanosite mu štetu, on će naći načina da povrati ravnotežu. To često može imati patološke posljedice za ljudska bića, rekla je Capua, koja vodi jedan od zavoda na Institutu za nove patogene Sveučilišta u Floridi.

Tu tezu potvrđuju i mnogi drugi stručnjaci koji apeliraju na redefiniciju odnosa s prirodom, zaustavljanje klimatskih promjena: deforestacija šuma sječom i paljenjem, smanjenje iskorištavanja resursa. Sve ono što nam Greenpeace već godinama pokušava prenijeti. Oni upozoravaju da ako se ne poduzme nešto u vezi s uzrocima koji su doprinijeli širenju novih virusa, postoji velik rizik za naše zdravlje i našu budućnost.

Na tebi je da učiniš prvi korak za bolje sutra. Kako sačuvati planet na kojem živiš saznaj u našem specijalu ''Zemlja, više od planeta''.

Još brže do
svakodnevnih vijesti.

Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju
Još aktualnosti
Još vijesti
Pretražite vijesti

Budite u tijeku s najnovijim događanjima

Obavijesti uključene