Dok svi u zaleđu na kršnoj zemlji čeznu dočepati se mora, Ante Roca je Vodice zamijenio gojenjem prasaca u Velimu.
Pročitajte i ovo
''Nastavljajući dugogodišnju obiteljsku tradiciju rada u turizmu, odlučili smo da na vlastitom zemljištu izgradimo farmu za prirodni uzgoj svinja, kao temelj vlastite pršutane i proizvodnje vrhunskih suhomesnatih proizvoda. Osluškujući reakcije naših kupaca, širenje ponude na ugostiteljsku bilo je prirodni nastavak naših aktivnosti, tako da danas na imanju imamo farmu svinja, sušaru s preradom pršuta i suhomesnatih proizvoda na tradicionalni dalmatinski način, vinograd s biranim sortama grožđa, smokovik, peradarnik, maslinik s rijetko viđenim, i posebno rađenim kamenim stolovima, za kojima odjednom možemo ugostiti 230 gostiju, etno-muzej, trgovinu i kao krunu svega - dalmatinsku konobu s kaminima, klimatiziranu i ugodnu ljeti i zimi, sa 110 sjedećih mjesta.'', kažu domaćini, piše Zadarski list.
Specijaliteti s "domovnicom"
Na 6.000 četvornih metara stane štošta. Kameni stolovi na vrtu-terasi imaju prirodni hlad - gusto posađene masline koje su ove godine lijepo rodile. Naokolo niz kamenih povezanih zdanja - konoba, etno kutak, podrum, prodavaonica, naravno kuhinja, komini, roštilj, peke, ražanj, jer osim što se ovdje proizvodi ovdje se hrane i spreme onako po starinski i domaći, ali s puno znanja o modernosti i željama modernih nomada. Tako da bi se ono što se kod Roce pojede i popije mogli nazvati "hrana s domovnicom".
Kameni dvori nisu za smještaj već za rad i ugostiteljstvo i priču o dalmatinskom zaleđu i nasljeđu.
Uz tamošnje specijalitete, može se kušati i mlado ulje s divnim, upravo pečenim kruščićima, oplemenjenim dalmatinskim mirodijama, a i vino iz vinograda pod kamenim zdanjem. I vino je ovdje izraslo u vinogradu pod trgom i kamenim dvorima. Pa pod njim bazenčić i patke i guske, a bogme i sve rjeđe u nas viđene biserke ili morke, kokošje srodnice iz Afrike, a koje imaju jaja - bez kolesterola.
Ante je posebno ponosan što su majstori po preporuci uspjeli napraviti svinjce tako da, osim kad dođeš pred njih i pred otvorena vrata, vonj ne osjetiš, a u što smo se i sami uvjerili. A gore na trgiću od tri kamene kuće spletene po starodalmatinski ni pod kojim uvjetima vonj ne može stići.
Od svinjca do stola
Ovdje gosti sa svih strana svijeta mogu doći i vidjeti tov svinja, potom sušaru i podrum, masline i maslinovo ulje, vinograd i vino i sve to onda združiti u hladu maslina za kamenim stolom, a grupu će dočekati i muzika i veselica, a mogu i sami zapjevati. Roca je snimio dušu krša, loze, masline i dalmatinskog čovjeka i združio to slučajno ili namjerno sa studijama o doživljajnom turizmu, turizmu doticaja sa stvarnim životom i oćeš nećeš - od primorskog gospodina i gizdelina postao kotarski domorodac.
''Kad sam krenuo u papire, a ne znam bi li to više ikad ponovio i tolike ih godine ganjao, svi su mislili da ću otvoriti noćni klub'', kazuje, no njemu je noćnih klubova bilo dosta.
Pa je umjesto na vino i ulje, čemu se ipak daleko veći broj ljudi vratio, Ante krenuo od pršuta - a za kojeg moraš imati dobrog prasca. Pa je nastao svinjac i iz svinjca sve ovo što sada oduševljava goste.
I Roca je tako simbolično zatvorio krug predaka. Od škrtog polja i blaga s krša, od kojeg su preci bježali, preko primorskog turizma u već proslavljenim Vodicama - zavrnuo natrag. Za njim su vođeni upravo onim što današnji gost hoće - izvornost i prirodnost, u istom pravcu okrenuli i gosti.
