Oni koji bi se trebali boriti i protiv kriminala i protiv nelikvidnosti to su prihvatili, čini se, kao najnormalniju pojavu. Damir Polančec, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i njihovi državni tajnici smješteni u nadzornim odborima ne moraju se brinuti za fotelje. Spasili su se uvjeravajući narod da su se samo u dva mjeseca dugogodišnji gubitaši i generatori nelikvidnosti preporodili. 'Nelikvidnost nije ničiji hir. Nelikvidnost je naprosto posljedica da za neke radove ne možete nabaviti novac na tržištu', rekao je Šuker. Istina je, nelikvidnost ne bi trebao biti hir, ali ministar financija trebao bi biti taj koji nelikvidnost kontrolira i problem rješava. Hrvatske tvrtke spasiti se samo mogu novim zaduženjem kojim bi pokrile postojeće dugove. A da bi se zadužili, država kojoj duguju im mora biti jamac kao primjerice HAC-u i HC-u.
Pročitajte i ovo
Izbor skupih izvođača uz dug dobavljačima, optužbe za udomljavanje podobnih kadrova i zapošljavanje uz mito grijesi u HAC-a o kojem brine ministar prometa Božidar Kalmeta. 'Lopova je bilo i bit će, ali ne možemo zbog tih ljudi na te tvrtke gledati kao na kriminalne organizacije', rekao je Kalmeta. Da, ali upravo je on osobno Državnom odvjetništvu prijavljivao kriminal u HŽ-u. Svjestan je, dakle, da ga ondje ima na pretek. Zato dodatno čudi njegova jučerašnja izjava. No kako gledati na organizacije čiji šefovi od države ukradu oko četiri milijuna eura. 'Kriminal nema predznak ni političke stranke ni narodnosti. Kriminal je rezultat nepoštenog rada nepoštenih ljudi', rekao je Šuker.
To je istina. Pa tek kada svi nepošteni ljudi, zaista bez obzira na stranački predznak budu odgovarali za milijune koji nedostaju Vladu nitko neće pitati što je s odgovornosti njezinih ministara. Do tada, priča o tome da su se tvrtke popravile preko noći, a i dalje su u gubitku i dugovima, zaista zvuči sramotno.
