Autizam je mentalni poremećaj koji otežava ili onemogućuje komunikaciju s okolinom. Medicina mu još uvijek ne zna lijeka. Sve što za autiste možemo učiniti jest pokušati im pomoći da prihvate i shvate okolinu koliko je to moguće. No, ako je ta okolina - malo mjesto, bez specijaliziranih medicinskih i socijalnih ustanova, briga za autista postaje ozbiljan izazov.
Šestogodišnji Erik živi u svom svijetu. Ne govori. Malo teže uspostavlja kontakt očima, ali ako ga uspijete pogledati u oči, vidjet ćete jedno od najslađe djece na svijetu. 'Problem je najveći radi toga jer on ovako izgleda zdravo, i sad kad bi se on počeo čudno ponašati, za onog tko nas ne poznaje u dućanu ako je počeo cviljeti ili nešto tako, ljudi ga čudno gledaju', kaže Marina Balog, majka dječaka, za magazin Provjereno.
Vezani članci
Kada je prvi put primijetila da s njim nešto nije u redu, imao je samo dva mjeseca. Prošli su silne pedijatre, neuropedijatre, fizijatre, logopede. U Čakovcu, Varaždinu i Zagrebu. Nakon 2 godine dr. Vučković iz Klaićeve uputila ih je u Centar za autizam. Erik je imao već 2 i pol godine.': Bio je ono šok kad smo čuli da je ipak autizam. Mi smo se nadali da je to nešto drugo, da će ipak biti dobro, jer neki doktori su nam govorili da će on progovorio i da će s njim biti sve u redu.', priča majka dječaka. Marina ima još dvoje djece i njezin dan potpuno je podređen djeci. Erikovo cviljenje, povremena agresija, i nedostatak socijalnih vještina zahtjeva puno rada i energije.
Mjesečni izdaci 3000 kuna
'Jedanput tjedno logopeda, jedanput tjedno defektologa, dva put tjedno u Zagreb i jedanput tjedno jahanje. Jedino na jahanje ne idemo kada je zima', nabraja majka dječaka. Sve je to Balogove stajalo oko 3000 kuna mjesečno. Točno toliko iznosila je i suprugova plaća. Živjeli su u obližnjem selu, nekoliko kilometara dalje u Međimurju. Nedostatak financija učinio je život nepodnošljivim. Tata i mama donijeli su bolnu odluku. Kako bi mogao uzdržavati obitelj, tata je otišao raditi kao varioc u dalekom Portugalu.
Vrtić u koji sada ide Erik za Marinu je spas. Zahvaljujući dobroj volji i upornosti ravnateljice i vrtićkog osoblja, mali Erik ima svoju defektologicu i osobnu asistenticu. U mjestu gdje su prije živjeli to nije bio slučaj. 'U vrtiću je bilo sve u redu dvije godine, nakon dvije godine su počeli problemi, nisu ga više htjeli.Govorili su da je on hiperaktivno dijete i da je opasan za djecu, grist ih je počeo onda, i tako. Puno sam se napatila onda, ali na sreću tada smo se preselili u Prelog', kaže majka malenog Erika.
Predškolska terapija ključna
Kod autistične djece, rana dijagnoza i predškolska terapija su izrazito važne. Bez toga bi Eriku bilo nemoguće jednog dana krenuti u školu. Kod djece poput njega, često nema intelektualnih prepreka da nauče čitati i pisati, ipak, nedostatak socijalnih vještina može postati nepremostiv problem. Erikovi roditelji su dali sve od sebe da svom djetetu osiguraju terapeuta. I kada je to značilo dvaput tjedno voziti u Zagreb. I terapija jahanjem pokazuje odlične rezultate kod djece s posebnim potrebama.
Upornoj Marini tek povremeno pomažu bake. Njena majka živi u Ljubljani, pa joj je pri ruci tek povremeno. Ona je itekako svjesna s čim se nosi njena kćer. Znala je kakav život očekuje njenog unuka. Marinin brat je kao beba od godinu i pol dana doživio moždani udar. Njegova dijagnoza je također autizam. Iako je autizam često nasljedan, Marinina majka Slavica vjeruje da je autizam posljedica cjepiva koje je njezin sin primio kao beba. Marina je svjesna da će se brinuti o Eriku do kraja života. Priznaje strah ju je, ali druge nema. Nedavno su međimurski roditelji autistične djece osnovali udrugu Pogled. Kad udruže snage strah je manji, a podrška veća.
Želite li svojim prilogom pomoći Udruzi Pogled, žiro račun njihove udruge možete pronaći na stranicama Provjerenog.
Pravila objave komentara