Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Možda nikada kao ovog ljeta bili smo preplavljeni vijestima o šokantnim brodskim nesrećama. Od Ohrida do Filipina, stizale su vijesti o ljudima koji su gubili živote u dubinama mora ili jezera. Tim povodom krenuli smo u potragu za ljudima koji su imali slično iskustvo i preživjeli.


Godinu 1981. Franko će pamtiti do kraja života.  Iste te godine  rodio se Vilijam.  Jedan iz Zadra, drugi iz Rijeke. I obojica ne mogu zamisliti život bez mora. Premda ih je, upravo to isto more, umalo stajalo glave.

Što je dotad čuo, taj dan je i doživio o Bermudskom trokutu'

Vezani članci Spašavanje migranata, Ilustracija (Foto: Maud VEITH / SOS) MEDITERRANEE / AFP Havarija na Mediteranu: U brodolomima nestalo 170 migranata Jahta potonula kod Hvara (Foto: MMPI) Jahta potonula kod Hvara, spašeno dvoje Norvežana koji su bili na njoj

'Mi smo normalno plovili imali smo rutu iz Gibraltara za Baltimore, nije bilo nevremena. Kada smo došli u zonu bermudskog torkuta, bilo je ujutro oko 7 sati po lokalnom vremenu', ispričao je Franko koji ono što je dotada samo čuo o Bermudskom trokutu, tada i doživio na vlastite oči. 'Poklapa te, nebo, atmosfera, oblak, nešto te poklapa. Od dana postaje noć, ne vidiš ništa, niti imaš ideje što napraviti. Komadant je dao naredbu za napuštanje broda i tu je nastala jedna opća panika posade', ispričao je Franko.

Trgovački brod izraelskog prijevoznika u samo nekoliko minuta progutao je ocean. Svih 28 članova posade završilo je u moru. 'Kad je brod poletio dolje, taj zrak koji je bio u brodu,  izbacio me van u pjenu. To je bilo kao da si u čaši pive', rekao je Franko kojem je tada počela agonija koja je potrajala satima. 'Morski psi su na moje oči do mene kasapili i jeli ljude, vidio sam ih kako jauču dok ih ovi kasape i nestaju.
Svaka minuta mi je bila dulji od godine, ja ne znam kako nisam kolabirao od večeri do jutra. Nisam imao ništa drugo za napravit nego prekrstiti se', ispričao je Franko potresno iskustvo.

Satima plutao morem

Pri temperaturi vode od samo 14 stupnjeva, Franko je satima nakon havarije broda i dalje bio pri svijesti. Na komadu drveta s potopljenog broda plutao je 100-injak kilometara od najbližeg kopna. 'Proletio je avion iznad mene, ja sam bio na dasci i mahao sam. No, on je proletio i otišao. 20-ak minuta kasnije, helikopter se vratio. Američka vojska spasila ga je nakon 32 sata plutanja usred oceana. Vijesti o njemu I potopljenom brodu Mezada, tih su dana obišle svijet. Samo 6 članova posade uspjelo je preživjeti.

Umoran pao s palube


 Vilijamu je to bio prvi posao na brodu. Jadrolinijin Marko Polo, toga dana, 3.kolovoza 2003. plovio je iz Barija prema Dubrovniku. 'Ja sam po cijele dane radio na brodu, bilo je puno posla, stalno sam bio umoran. Izašao sam na krmu da zapalim cigaru i poskliznuo se. Ostao sam bez zraka kad sam pao, derao sam se, ali nitko me nije čuo. Sam ostao tamo, a mislio sam primjetit će me i vratiti se po mene', ispričao je Vilijam.

Bio je 10-ak milja od talijanske obale. Njegov nestanak s broda, nitko nije primjetio sve do jutra.  Posada je tek u Dubrovniku, devet sati nakon isplovljavanja iz Barija saznala da je Vilijam nestao. Sve to vrijeme njegova je obitelj u Rijeci u očaju iščekivala vijesti. 'Čuo sam neke avione kako nadlijeću, ali ja sam vjerojatno bio samo mala točkica u moru i nitko me nije mogao ni vidjeti. Na neki način sam se pomirio da se vjerojatno neću uspjeti izvući iz te situacije, bilo mi je teško, ali sam opet plivao, opet me nešto tjeralo da plivam.

Nitko ga nije vidio

Sati su prolazili. Dvije noći I cijeli dan Vilijam je plivao, žedan, izgorio do sunca i soli. Blizu njega su, prisjeća se, prolazili mnogi brodovi. Niti jedan ga nije primjetio. 'Kad sam se i sam sa sobom pomirio da neću preživjeti, praktički sam se opraštao s nekim ljudima u glavi, onda sam vidio brod, ali pomislio sam neće me vidjeti. Sreća bio je taj mornar na palubi koji me vidio i bacio pojas', ispričao je Vilijam kojeg je nakon više od 30 sati, crnogorski brod Sveti Stefan spasio i  odvozao ga u Bari.

Preživljavanje po 30 I više sati u moru graniči s nemogućim. Najveće opasnosti su hipotermija I dehidracija odnosno pothlađivanje. Što ne učini priroda, dovrši panika. Premda pomorske nesreće nisu učestale, u posljednjih 150 godina, na svjetskim je morima nestalo oko 2400 hrvatskih pomoraca. I Franko I Vilijam preživjeli su po mnogima nemoguće uvjete. Bez vode, hrane, na suncu, ali i u hladnoj vodi, okruženi morskim psima, desecima kilometara od najbližeg kopna.
I nakon svega, Franko se vratio brodovima i od tada nakupio još stotine tisuća prijeđenih milja. Vilijam se, za razliku od Franka, od tada radije drži kopna. Barem što se posla tiče.