U priopćenju ističu kako Prijatelji životinja oštro osuđuju svako loše postupanje prema životinjama u skloništu. Zalažu se za transparentnost u radu skloništa i za strogo propisane procedure postupanja prema životinjama. To su, napominju, naglasili i pri nedavnim izmjenama Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje, kada su zatražili promjene u smjeru povećanja dobrobiti životinja u skloništu.
Upozoravaju kako u Hrvatskoj mnoga skloništa nemaju transparentnost i sljedivost, niti su otvorena prema građanima i volonterima, što je, smatraju, poražavajuće. Kako je inspekcijama uvijek sve u redu, nužan je neovisan nadzor skloništa, napominju.
Dodaju kako Prijatelji životinja godinama pišu prijave veterinarskoj inspekciji i upozoravaju na problematičan rad skloništa za životinje, "uvijek s istim odgovorom – nisu pronađene nikakve nepravilnosti i sklonište udovoljava svim zakonskim propisima".
Samo tijekom 2020. godine prijavili su pulski "šinteraj", tvrtku As-Eko d.o.o. "zbog šokantne činjenice da u šibenskom skloništu umire svaki peti pas koji u njega uđe", a nakon nekoliko prijava skloništa Tip-Tip Vinkovci, Prijatelji životinja zatražili su nedavno ponovni i neovisni inspekcijski nadzor jer smatraju da ranije nije učinjen adekvatno i neovisno. Također, godinama upozoravaju na problematičan rad skloništa za životinje kao što su karlovačko sklonište u Utinji, Veterinarska stanica Vetam d.o.o. i sklonište u Belom Manastiru, sklonište Pokupsko Cerje, Ottova kućica itd.
"Unatoč relativno dobrom zakonskom okviru, zbog nedostatka neovisnog nadzora mnoga skloništa još uvijek rade po principu nekadašnjih šinteraja. U neka skloništa posjetitelji ne mogu ući. Socijalizacije pasa u većini skloništa ne provode se, psi se ne šeću, i to nikada, pa često imamo slučaj da u boksu provedu i po dvije godine. Takvi psi narušenog su psihičkog zdravlja i zato neudomljivi.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Skloništa uzimaju previše pasa jer za svakoga dobiju novac. Neki psi se međusobno pokolju, neke eutanaziraju, štenci odreda umiru od zaraznih bolesti, neke sretnike i udome, ali većina njih ostane čamiti u boksovima dok šinteri naplaćuju gradovima i općinama njihov smještaj, ponekad i više godina, oko tisuću kuna mjesečno", ogorčeni su Prijatelji životinja.
Dokaz da se može poslovati i drugačije su ona skloništa kojima je dobrobit životinja na prvome mjestu, a koja uglavnom vode udruge, napominju. U pregledu skloništa najvažnija je provjera odnosa i postupanja prema životinjama, ističu Prijatelji životinja, te pozivaju sve na posjete i volontiranje u skloništima "jer to je najbolji način da sami provjere način rada svakog skloništa i prijave nepravilnosti".
