Poznati katolički svećenik pater Siniša Štambuk na svom Facebook profilu objavio je fotografiju koja prikazuje kako izgledaju "sotonske krunice" te izazavao brojne reakcije.
Ujedno je pozvao ljude da pregledaju svoje krunice, bez obzira na to gdje su ih kupili ili od koga su ih dobili.
Mnogi su potom komentirali kako posjeduju takve krunice, a čak i da su neke kupljene u Međugorju, što ne čudi s obzirom na veliku količinu krunica koje se prodaju na tamošnjim štandovima.
Pater Štambuk objasnio je detaljno o čemu je riječ.
"Dakle, svrha ili cilj moje objave NIJE:
- - pridobiti što više ljudi za molitvu krunice;
- - pokazati da je molitva krunice nešto "sotonsko";
- - navesti ljude na klanjanje krivome bogu ili na klanjanje Mariji;
- - dokazati da su sve krunice takve
- - negirati istinu da je Isus Krist jedini otkupitelj i spasitelj čovjeka i čovječanstva;
- - pridobiti bilo koga na svoju stranu ili za svoju vjeru;
- - uvrijediti ili poniziti bilo koga...
Smisao ove objave – kako sam napisao u jednom odgovoru na brojne komentare i privatne poruke – je to da se ljudi koji inače mole krunicu ili je možda žele za nekoga kupiti i pokloniti kao dar, informiraju i upozore na moguću opasnost", poručuje pater Štambuk te dodaje:
"Naime, križevi i medalje s navedenim simbolima namjerno se dizajniraju, proizvode i "posvećuju" đavlu. Nerijetko prolaze kroz sotonistički ili magijski obred, u kojem se zazivaju sotona i zlodusi, kako bi u život ljudi (koji posjeduju ili samo nose takvu krunicu) unijeli nered, neslogu i razdor. Tada takva krunica ili medaljica ili križ, djeluju kao urok, a ti predmeti, obično ne pobuđuju nikakvu sumnju...! Ako je riječ o tako "tretiranoj" krunici, onda često običan blagoslov svećenika neće biti dovoljan da poništi negativno djelovanje..."
Podijelio je i jedno iskustvo iz Međugorja.
"Prije 6-7 godina u Međugorju prišlo mi je dvoje ljudi i pitali su me što mislim o "ovim krunicama" i dali su mi da pogledam (kupili su ih 10-15, kao poklon za svoje prijatelje i poznanike). Bile su to medaljice i križevi s ovim simbolima, ali bez onoga pozadinskog trnja (v. sliku) i bili su metalni. Tako da sam osobno vidio takvo što i zbog toga o tome pišem (neke od njih sam stavio kao prilog ovoj objavi)...
Jedan od svećenika koji je u ovim stvarima i dodatno teološki stručan, a kojega sam tada pitao za mišljenje, odgovorio mi je da mu je teško povjerovati da su baš sva ova lica ispala tako nakazna; da je to neka čudna umjetnica!
U ovom smislu dobro je dodati da su pojedine promjene simbola koji se znaju pojaviti u nekim inačicama medaljica, križeva i sl., obično vezane za neku privatnu objavu ili ukazanje, koje Crkva (biskupija) priznaje kao vjerodostojne ili dopušta kao "zdrave" za pobožnost vjernika. Nije dopušteno štancati takve stvari po vlastitom nahođenju i zbog toga je važno da budu informirani i svjesni ovih stvari.
Isto vrijedi za Čudotvornu medaljicu, kao i za medalju sv. Benedikta i sl. nabožne predmete – Promotrite ih i razmislite prije kupnje ili prije poklanjanja nekome.
Kao katolički svećenik, iako slab i manjkav, osjećam dužnost o tome obavijestiti katoličke vjernike i na to ih upozoriti! Na žalost, ne mogu realno stići na brojne upite odgovoriti...", poručio je pater Štambuk.
