Ovo izvješće treba pohvaliti jer pokazuje tendenciju ravnatelja SOA-e Lozančića za stvaranjem nove profesionalne etike u radu tajnih službi. Ali ovo izvješće također pokazuje da je Lozančiću, inače školovanom u SAD-u, trebalo dosta vremena da u SOA-i posloži kakvu takvu strukturu.
Pročitajte i ovo
Nije tajna da su tajne službe duboko povezane s bivšim i sadašnjim političkim elitama i svaki pokušaj kadrovskog restrukturiranja po načelu profesionalnosti, obrazovanja i nepolitiziranosti jedan veliki potres i izaziva velike pritiske. Ovim izvješćem nije rečeno ništa novo što mi već ne znamo ili što se po javno dostupnim izvorima ne da zaključit.
Novu strategiju nacionalne sigurnosti Hrvatska je obećala NATO savezu odmah nakon prijema, ali ona još nije izrađena. U nas je na snazi strategija iz 2002. godine, koja je po svemu već zastarjela i nije aktualna.
Ozbiljnijim informacijama hrvatske službe servisiraju partneri iz saveza i partneri dakako šalju informacije koje su njihov interes i šalju ih onoliko koliko ih sustav može konzumirati. A to nije mnogo.
Josipović i Milanović: U SOA-i nemoguće zapošljavanje mimo procedure
O kvaliteti i prije svega depolitizaciji tajnih službi ovisi i povjerenje partnera iz NATO saveza, dakle zemalja konsolidirane demokracije i nacionalne sigurnosti.
Imenovanje šefova tajnih službi je izravno u nadležnosti premijera i predsjednika. Pa na koji način građani mogu kontrolirati njihovu eventualnu zloporabu?
To se može postići isključivo kroz Vijeće za civilni nadzor tajnih službi. Međutim, zakonom iz 2006. godine, koji je još na snazi, rad tog Vijeća koji bi trebao bit transparentan i jasan, zapravo je posve kastriran.
Tom Vijeću,što je najveći paradoks, zakon brani ono što im je temeljni posao - javno objavljivanje izvješća o tome kako službe rade. Paradoks je i to da je taj zakon pisan u samoj sigurnosno obavještajnoj zajednici što je presedan. Tako da nama građanima rad tajnih službi i dalje ostaje u sivoj zoni.
Primjerice malo ljudi zna da je prije nekoliko godina nestao cijeli sustav za prisluškivanje iz SOA-e i da do danas nije pronađen. Paradoks je i to da se sigurnosna provjera dužnosnika u političkim institucijama i javnim tvrtkama radi tek u takozvanom trećem stupnju i to nakon što su stupili na dužnost.
sigurnosnim službama kao najbitnijom ovlasti Pantovčaka moramo se ozbiljnije baviti u predstojećoj predsjedničkoj kampanji. Jer unatoč ovom dobrom potezu ravnatelja Lozančića, a s obzirom na velike propuste svih ovih godina, ostaje dojam da službe služe kao instrument političkih frakcija za njihove međusobne obračune, kao instrument koji nas građane kontrolira umjesto da nam služi.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
