Gospodin Branko iz Zagreba redoviti je darivatelj krvi. Na ovakvom stolcu sjedio je više od trideset puta i siguran je u dobru krv. 'Nula negativna, mislim da je dosta dobra, vidjet ćemo šta gospodična kaže', rekao nam je. Ali nekima nije do šale. Od 1985. godine otkada se vodi evidencija, tri su osobe u Hrvatskoj zaražene HIV-om baš putem transfuzije krvi. Pacijenti koji primaju krv ni danas nisu sto posto sigurni.
>> U bolnici mu zatajili da je s transfuzijom krvi dobio i HIV?
'Sigurnost je visoka, ali treba imati na umu da rizik od posttransfuzijske infekcije postoji, odnosno da nema nultog rizika kod posttransfuzijskog liječenja', objasnila je dr. Manuela Lovrić. Doze krvi svakodnevno se testiraju na HIV, hepatitis B i C te sifilis, kažu u Zavodu za transfuziju. Ali nisu svemoćni. Unatoč osjetljivim testovima svaka infekcija ima tzv. period nevidljivosti od oko dva tjedna. U tom se vremenu ni jednim testom na svijetu zaraza ne može dokazati.
Zadnji slučaj zabilježen prije 2007. godine
Dr. Lovrić navodi kako niti ove, niti dvije godine unazad nije bilo slučajeva zaražene krvi kod davatelja. Jedini slučaj za koji zna bio je prije 2007. godine i radilo se o višestrukom davatelju krvi. Hrvatska nije ni bolja ni gora od zapadnih zemalja, svjedoče u Zaraznoj bolnici dr. Fran Mihaljević. 'To jako nizak postotak, međutim naravno da je on uvijek postoji i češći je u zemljama u kojima je i raširenija zaraza HIV-om. Sigurno da vjerojatnost i rizik od zaraza putem pripravaka krvi nije isti u Hrvatskoj kao u saharskoj Africi', istaknula je dr. Davorka Lukas iz Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević. Nimalo utješno za pacijente koje očekuje transfuzija, ali sto posto sigurne krvi nema.
