Hrvatska bilježi stalan pad broja stanovnika, a prati ga i pad broja radno sposobnog stanovništva što dovodi do negativnih ekonomskih trendova u svim osnovnim gospodarskim djelatnostima. Prema predviđanjima Svjetske banke do 2026. godine broj stanovnika će se u odnosu na 2021. godinu smanjiti za 106.000, a kontingent stanovništva radne dobi za 107.000 što su brojke koje zovu na ozbiljno razmišljanje oko toga što i kako dalje.
Pogotovo s obzirom na to da se Hrvatska istodobno mora boriti i s rastućim posljedicama klimatske krize, koje se očituju i kroz otežano obavljanje poslova. Također, Hrvatska je pri samom vrhu država članica Europske unije (EU) po veličini šteta od ekstremnih klimatskih događaja u odnosu na BDP, a pri samom dnu po udjelu osigurane štete. Dok su, prema Europskoj agenciji za okoliš, osigurani gubici u Danskoj i Nizozemskoj 56 posto i 55 posto, u Hrvatskoj je osigurano samo tri posto štete. Time se smanjuje otpornost poslodavaca i radnika te dolazi do potencijalnog prekida poslovanja uslijed nepovoljnih vremenskih prilika i velike štete na radnoj infrastrukturi.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Klimatska kriza na niz načina pogađa hrvatske radnike i radna mjesta, prijeteći produbljivanjem socio-ekonomskih razlika, zbog čega su hitno nužna bolja javnopolitička rješenja, a da bi bila kvalitetna, ta rješenja trebaju biti rezultat međusektorske suradnje ključnih aktera - Vlade, poslodavaca i sindikata, upozorava se u studiji ''Klima i rad: prilagodbe ranih mjesta i radnika na klimatsku krizu'', koju je izradila Ana-Maria Boromisa s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). Riječ je o prvoj takvoj studiji u Hrvatskoj i jednoj od prvih u svijetu, a sufinancirali su je Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Zaklada Friedrich Ebert (FES).
Klimatske promjene povećavaju nejednakosti
Da pad broja zaposlenih ne bude brži od pada broja stanovnika, potrebno je, prema autorici studije, povećati stopu aktivnosti, posebno mladih i žena te zadržavati radnike starije od 65 godina. Potrebno je također značajno povećati produktivnost rada kako bi se zadržala sadašnja razina BDP-a po stanovniku, koja prema podacima Eurostata iznosi 46 posto prosjeka Unije. S druge strane, poduzimanjem ambicioznih mjera u borbi protiv klimatske krize, koje svijet još uvijek nije dovoljno svjestan i reagira prekasno, može se stvoriti više i boljih radnih mjesta, s potencijalom za 18 milijuna neto radnih mjesta do 2030., kroz mjere u energetskom sektoru.
Koja su radna mjesta u Hrvatskoj najugroženija?
Klimatske promjene povećavaju nejednakosti, a radnici i radna mjesta sve više su ugroženi zbog izloženosti visokim temperaturama, gubitka radnih sati, nestanka tradicionalnih poslova pri zelenoj tranziciji te potrebe za prekvalificiranjem i nužnošću migracija. Poremećaji opće srednje temperature, količine oborina i ekstremne vremenske prilike odražavaju se na radnike i radne uvjete u različitim zanimanjima te u različitom opsegu, ističe se u studiji.
Utjecajem klimatske krize u Hrvatskoj su najpogođeniji siromašni radnici, oni koji rade u neformalnom gospodarstvu, sezonski i povremeni radnici, samozaposleni te mikropoduzeća i mala poduzeća, navodi se u studiji. Najizloženiji su sektori koji najviše ovise o prirodnim resursima i klimi kao što su energetika, poljoprivreda i turizam. Najveći pritisak osjetit će se u sektorima koji su nužni za oporavak – npr. hitne službe, zdravlje.
Slabije razvijene regije, a osobito ruralna područja pogođena depopulacijom i nedostatkom radnika, su najugroženije. U sektorima s izrazitom sezonalnošću (poljoprivreda, turizam), izloženosti klimatskim uvjetima (poljoprivreda, građevina) i značajnim udjelom neprijavljenog rada (građevina, poljoprivreda) može se očekivati intenziviranje problema vezanih uz nedostatak radnika. Ekstremni klimatski događaji smanjuju atraktivnost turističkih destinacija, prinose u poljoprivredi, ugrožavaju opskrbu energijom. Ekstremni vremenski uvjeti poput toplinskog stresa mogu utjecati na sigurnost, zdravlje i produktivnost rada.
Najranjiviji sektori na klimatske promjene su vodni resursi, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, bioraznolikost, energetika, građevinarstvo, turizam, zdravlje te dva međusektorska tematska područja: prostorno planiranje i uređenje te upravljanje rizicima. U tim sektorima dolazi do značajnih promjena radnih uvjeta, a osobito su izloženi radnici koji rade na otvorenom.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
U sektorima s potencijalom rasta (energetika, promet, šumarstvo, poljoprivreda itd.), koji značajno pridonose stabilizaciji emisija stakleničkih plinova u atmosferi, raste potražnja za radnicima, a razvoj novih potreba otvara prostor za inovacije i povezivanje zelene i digitalne tranzicije te stvara poslovne mogućnosti.
Primjerice elektrifikacija prometa i veće korištenje javnog prijevoza povećavaju potražnju za autobusima, tramvajima, vlakovima te vozačima i servisnim službama. Raste potreba za autoelektričarima, a smanjuje se broj potrebnih servisera benzinskih i dizel motora. Smanjuje se potreba za radnicima na benzinskim pumpama, a razvijaju poslovi vezani uz punionice električnih vozila i vozila na vodik.
Zelena tranzicija treba biti pravedna tranzicija
Europu, koja se zagrijava brže od bilo koje regije na svijetu, ovoga je ljeta poharao rekordni toplinski val. Stotine ljudi su umrle zbog ekstremnih vrućina. Među njima su bili i radnici, a podjela među njima pokazala jasnije nego ikada. Dok su jedni palili klime u uredima, drugi koji vrućini ne mogu pobjeći, a ionako već rade u potencijalno opasnim i/li lošim uvjetima umirali su na ulicama, poljima, gradilištima…
Pročitajte i ovo
Osim što su toplinski valovi posebno pogubni za zdravlje i živote radnika, klima svojim djelovanjem utječe na cijene dobara i usluga na lokalnim i svjetskim tržištima što se odražava na socioekonomski položaj radnika u društvu, upozorava Boromisa u studiji. Sve više zemalja svijeta, posebice Unije, stoga nastoji prilagoditi postojeći okvir zakonodavstva koji će djelovati kao snažan odgovor na klimatske promjene, a ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbe na njih stvaraju poslovne prilike i povećavaju otpornost društva.
No, ublažavanje posljedica klimatske krize na radnike i radna mjesta, kao i iskorištavanje mogućnosti koje se pojavljuju uslijed zelene tranzicije, ističe Boromisa, moguće je jedino ako se rješenja i mjere donose kroz suradnju socijalnih partnera, i to kako bi zelena tranzicija bila pravedna tranzicija.
Sindikati trebaju informirati i poticati radnike na obrazovanje i prekvalificiranje, koristiti europske fondove za pravednu tranziciju, analizirati učinke i predlagati rješenja. Zadatak poslodavaca je upravljati prilagodbom radnih mjesta i ublažavanja posljedica klimatske krize te omogućiti dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radnika. Zadaća Vlade je brže, sustavnije i hrabrije krenuti u dosezanje klimatske neutralnosti, unapređenje regulatornog okvira za zelenu transformaciju, ukloniti barijere za širu primjenu obnovljivih izvora energije te razviti financijske instrumente namijenjene restrukturiranju, uključujući socijalnu zaštitu radnika.
Pročitajte i ovo
Zelena tranzicija u kontekstu klimatskih promjena ide u smjeru dekarbonizacije. Hrvatska bi, stoga, zaključuje Boromisa u studji, ''trebala intenzivnije implementirati preporuke Europske unije o građanskoj energiji, pri čemu valja poštivati pravednost zelene tranzicije i u obzir uzimati različite socioekonomske elemente radnika''.
Radnici s niskim i srednjim dohotkom, napominje, ranjiviji su na učinke i troškove tranzicije (automatizacija poslova, digitalne javne usluge, više cijene energije i hrane, pristup financiranju poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada i slično). S druge strane, poslodavci moraju kreirati specijalne planove dekarbonizacije kojima će osigurati kvalitetnu zaštitu na radu svojih zaposlenika, posebice onima koji rade u otežanim uvjetima, kao što su ekstremne temperature na otvorenome te jako sunčevo zračenje, koje se javlja zbog oštećenja ozonskog omotača.
