Iako se broj prometnih nesreća u ovoj godini smanjio, život u prometu izgubilo je 213 osoba što je 15 posto više nego u prvih devet mjeseci prošle godine. U gotovo svim slučajevima, po tvrdnjama policije krivac je ljudski faktor.
Preko ceste se ne pretrčava. Ispod spuštene rampe po pruzi se ne ide. U vožnji se ne tipka. Svi to znamo i svi to ponekad radimo. I većinom nam se ne dogodi ništa loše. Sve do jednom. Zašto se svjesno dovodimo u životno opasne situacije? Priču donosi reporterka Provjerenog Jelena Rastočić.
Prečice se traže u mnogim situacijama. Bihevioralna znanstvenica i profesorica Andrijana Mušura Gabor, kaže da je u ljudskoj prirodi da "štedi vrijeme".
"Mi smo bića koja žele optimizirati tu nekakvu mentalnu energiju i mentalne resurse. Tako da smo bez obzira na okruženje uvijek tražili nekakve načine kako brže doći do odluke, do informacije, do nekakve nagrade. Jednostavno zato što težimo štititi i pametno trošiti naše resurse, odnosno trošiti ih u trenutku od kada je doista to potrebno, kada se prebacujemo sa tog brzog načina razmišljanja na nekako sporo, promišljeno, ali i ono koje zahtjeva dosta našeg truda, naših, ajmo reći, resursa, kognitivnih resursa", objašnjava Mišura Gabor.
No to ne opravdava kršenje društvenih normi i pravila, dodaje Lea Maričić, klinička psihologinja Zavoda Andrija Štampar.
"Norme i pravila služe da usmjeravaju naša ponašanja u određenom smjeru, ne zato da bi nas neko time zafrkavao ili trošio naše dragocijeno vrijeme, već da bi društvo funkcioniralo, da bi bili sigurni, da bi se nesreće i rizici u principu izbjegli. Pa sad imao ti strpljenja, nemao strpljenja, ti bi to morao moć ajmo reći podnijet, tolerirat i ponašat se u skladu s time."
Treba znati da naše odluke ne utječu samo na nas, već i na okolinu.
Istraživanje provedeno 2018. godine pokazalo je da su Hrvati poprilično nestrpljivi. Kada ih se pitalo bi li neku dobru stvar u roku odmah ili za mjesec dana 65 posto – odgovorilo je- odmah. Kada na nešto moraju duže čekati, 59 posto njih bi osjećalo blagu frustraciju, a 15 posto jaku frustraciju ili bijes. A među njima se pokazalo da se Dalmatinci češće osjećaju bijesno u takvim situacijama. Dob nosi svoje - pa stariji ljudi sami sebe smatraju strpljivijima, dok se mladi u dobi od 15 do 24 godine češće smatraju nestrpljivima.
No zašto smo u jednom trenutku spremni satima čekati u redu za ulaznice omiljenog kluba ili pjevača, a s druge strane zbog minute duže hoda ili čekanja, riskirati život trčeći preko ceste ili pruge? Odgovor je u osjećaju motivacije, nagrade, zadovoljstva, odnosno dopamina. Ovaj neurotransmiter zadužen za regulaciju tih osjećaja u našem mozgu postao je dominantan u našim životima.
"Ono što je činjenica je da mi mislimo da smo dobri u multitaskingu, ali nismo. Znači ta naša podijeljena pažnja je nekako i mit. Jer ne radi se da im možemo pažnju podijeliti, nego jednostavno brzo prelazimo preko podražaja. I to nam se čini onda da možemo raditi više stvari odjednom, ali ne možemo. Mi jednostavno jako brzo radimo, usmjeravamo pažnju na više toga", poručila je Mišura Gabor.
Kako se nositi s nestrpljenjem provjerite u priči reporterke Provjerenog Jelene Rastočić:
-
Na sjeveru HrvatskePucao u nevjenčanu suprugu i njezinu sestru: Jedna žena preminula, ubojica u bijegu
-
Upitna kvalitetaNove kuće se raspadaju: Banovina je obnovljena, ali - kako? Provjereno istražilo stanje na terenu
-
nova obvezaVelika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."
