Sva tehnologija i prednost modernog doba nisu do koljena potražnim psima: ''Ideš pomoći ljudima i to te čini kompletnim''

Trideset sekundi razornog potresa trajalo je zapravo cijelu vječnost. Mnogi su poginuli pokušavajući istrčati iz ljujajućih zgrada. Nakon magnitude 6,4 uslijedila su još tri potresa između 4 i 5 po Richteru. Ono što se nije srušilo odmah, dotukli su naknadni potresi. Jutro je donjelo očaj. Upravo tada vrijeme kao da se ubrzalo. Svaka sekunda bila je dragocjena.

Naš tim potražnih pasa Ravnateljstva civilne zaštite dobio je zeleno svjetlo. Njima je to bio prvi put u helikopteru jer koliko god bili uvježbani rijetko kad imaju priliku vježbati vožnju helikopterom.

Dobili su samo dva sata da se spreme i odlete u nepoznato. Sletjeli su i radili cijelu noć, prvi put spašavali su ljude iz ruševina nakon potresa.

''Jako je teško. Kad znate da je unutra netko, da je rodbina vani i baš je bilo tužno'', priča doktorica Nataša Dončulović Škalamera s kojom su u Albaniju došli potražni psi Darma i Thomas.

Pročitajte i ovo Na tri radilišta detektirali žrtve Hrvatski spasioci se vratili iz Albanije: "Zvijezde leta helikopterima su bili psi tragači koji su uživali u letu i buci"

Pročitajte i ovo Na terenu tisuće spasilaca Potresi u Albaniji ne prestaju: Najmanje 22 mrtvih i više od 600 ozlijeđenih, tlo podrhtava i dalje

Znati da ste presudni za spašavanje velika je odgovornost. A sva moguća tehnologija i prednost modernog doba nisu ni do koljena njima – potražnim psima. ''Svaki čovjek, svako tijelo ima svoje specifičan miris i u principu oni imaju toliko jak nos imaju i toliko mali miris osjete da im to stvarno nije problem'', objašnjava Tomislav Zdenčar. On je u Albaniju stigao s potražnim psom Witchom.

Pročitajte i ovo Zapanjujuća snimka Nadzorna kamera snimila trenutak netom prije razornog potresa u Albaniji: Otrčala je u panici, a onda se sve počelo tresti

Pseći njuh je do 10.000 puta jači i oštriji od ljudskog. Zato su potražni psi nezamjenjivi u ovakvim situacijama. Ljude mogu nanjušiti i ispod tona i tona građevinskog materijala i prašine. ''Kada radimo u trening uvjetima uvijek se očekuje nekakvo savršenstvo gdje će pas lajati i to će biti sto posto očito gdje se žrtva nalazi, ali nikad nismo imali ovaku situaciju da se osoba nalazi ispod osamdeset centimetara šute i dvije deke i ne znam čega'', kaže spasiteljica Nika Markoč s kojom je u Albaniji ljude ispod ruševina tražio Gizmo.

Najzahtjevnija spasilačka disciplina

Potraga u ruševinama najzahtjevnija je spasilačka disciplina. Vodič mora dobro poznavati svog psa, pas mora vjerovati svom vodiču, a ostatak ekipe poznaje sve pse tima u dušu. Svi moraju, kolokvijalno rečeno, znati dobro čitati jedni druge jer jedino to može dovesti do žrtve.

''Ovo je posao gdje čekaš i žuriš. Oni izvlače jednu zatrpanu osobu i sumnja se da je još jedna osoba ostala unutra, tako da moramo s psima odrediti mjesto te osobe kako bi se nju krenulo otrpavati'', objasnio je Tomislav Marević, vodič psa Tande.

Ni jedan stroj ne može brzo otkloniti toliko materijala i ni jedan kamera se ne može zavući u svaki kut urušene građevine. No potražni pas zato može pretražiti 1000 četvornih metara ruševine unutar 20 minuta.

''Zgrade na kojima smo radili su bile minimalno pet katova visoke i osobe koje su pronađene su bile na vrlo različitim dubinama, od plićih do 2 metra'', kaže Marević. Ispričao je da su u jednom trenutku dobili informaciju da je jedna osoba bila zatrpana ispod 8 metara ruševina.

Pretraživanje je poprilično opasno jer ruševine nisu stabilne, a dodatna podrhatavanja, takozvani aftershockovi, nisu prestajali ugrožavati živote spasilačkih timova. Moraju procijeniti odakle miris može izviriti, odakle krenuti u pretragu, koje su sve zamke i koji dobri početni ulazi.

Bitan faktor je i strujanje zraka i vjetar koji nosi i, na žalost, odnosi miris koji je potreban psima kako bi detektirali zatrpanu osobu, pa im u procjeni pomaže puder.

Svi ovi potražni psi su kućni ljubimci i njihovi vodiči su njihovi vlasnici. Nekima je ovo postao posao, a nekima je to hobi. Svi oni su uvijek u pripravnosti. ''To je jednostavno je način života. Ti kad imaš potražnog psa doma ne možeš provoditi vrijeme kao normalni ljudi na kavama ili u šetnjicama svaki vikend ili što već, nego znaš da treniraš i da moraš odvojiti svaki tjedan određeno vrijeme i posvetiti se tome'', kaže Gizmova vlasnica Nika.

Ono što jedan nanjuši, drugi pas mora potvrditi

Svaki pas drugačije reagira kada osjeti miris. Neki laju, drugi pak kopaju. Nekada nisu signali tako jasni pa svi zajedno prate pokrete pasa na ruševini.

''U ovoj priči imamo situaciju da vodiči pasa donose stvarno bitnu podlogu za odlučivanje jer to znači hoćemo li potrošiti sljedećih 5, 6, 7 sati na otrpavanju osobe. Ili nema nikoga pa idemo dalje. U zadnjem slučaju smo imali situaciju da smo rekli: 'Ovo je gotovo, nema više nikoga' i preuzeli smo odgovornost da kažemo da tu bageri mogu rasčistiti i idemo dalje'', priča Tandin vlasnik Tomislav Marević.

Lokaciju tijela koju pokaže jedan pas mora potvrditi i drugi kako bi bili sigurni da je informacija prvog psa točna. To u uvjetima poput onih u Albaniji nije jednostavno.

''Vrlo jak vjetar, previše ljudi koji su preblizu ruševini, lokalci koji upadaju i iznose informacije koje tko zna kakve su. Ta cijela kombinacija jednako kaos'', govori Vedran Vukomanović koji je u pomoć doveo svog psa Frahana. Svaki potražni pas reagira na ljudski miris, a ako njih 50 stoji preblizu ruševini pas će hvatati krive signale.

Priključio se i pas u mirovini

Ruševine nakon potresa u Albaniji pretraživalo je osam pasa, pa čak i deveti koji je u mirovini jer ima 13 i pol godina, ali njegova vlasnica, kao i on, ima bogato potražno iskustvo.

''Sve je ovisilo o tome koji dio ruševine pretražujemo i kakva je dubina. Tako da, za one koje smo sumnjali da su duboko jako, koje smo u stvari najvećim dijelom i tražili, koristili smo više te iskusne pse, a mlađe smo koristili za traženja koja su bila plića i dostupnija'', objašnjava Nataša Dončulović Škalamera, Darmina i Thomasova vlasnica.

Najsmrtonosniji potres ove godine

Drač je drugi grad po veličini u Albaniji. Uz njega je najteže stradalo i selo Thumane. Stradala je 51 osoba, oko 2000 je ozlijeđeno. Najsmrtonosniji je to potres u 2019. godini. Uz Hrvatske pse, pomgali su tu i turski, talijanski i rumunjski psi.

U Draču je bilo samo pola tima iz Hrvatske. ''To je tim za traganje u ruševinama koji se sastoji od vodiča pasa i potražnih pasa i ljudi koji znaju raditi s elektronskim uređajima za traganje i spašavanje, kao što su vibrofon, vibroskop. Makar, u Albaniji se pokazalo da ta oprema i nije bila efikasna. Najefikasniji su ovdje bili psi'', rekao je Mladen Vinković, zapovjednik sektora Civilne zaštite MUP-a.

Dokazali su da znaju i mogu

U stvarnoj situaciji su dokazali da znaju i mogu. Neki od njih za ovakvu su katastrofu s različitim psima vježbali gotovo 20 godina. Iako nema sna, hrane niti toaleta, ne bi odustali ni da ih za dva dana opet pošalju negdje. ''Pa jednostavno to voliš, ideš pomoći ljudima i to te čini kompletnim. Taj cijeli tvoj trening ima smisla, cijelo školovanje'', kaže Tomislav Zdenčar.

''Sada više ne mogu zamisliti da to ne radim'', rekao je Tomislav Marević. Oni volontiraju i u stanju su pripravnosti uvijek. Tanda, Gizmo, Thomas, Dharma, Inu, Witch, Django, Farhana i Lars su superheroji na četiri noge.

Iako je preživljavanja malo, oni pretražuju kao da nije. Često nikada ni ne saznaju je li pas detektirao živu ili mrtvu osobu jer u ovakvim situacijama vrijeme je presudan faktor i izvlačenje preuzimaju drugi timovi, dok psi idu dalje. Bez njih se u ovakvim katastrofama ne može. Njihov njuh dar je koji nesebično daju na poklon svojim vlasnicima koji potom to jednako tako nesebično dijele dalje u obliku informacije. Posebna je to veza.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr