Dojučerašnji njegovi suradnici, potaknuti televizijskim prilogom Provjerenog, od Slavena Vujića, javnosti poznatijeg kao tata Slaven, zahtijevali su da im predoči račune. Zanimalo ih je što je učinio s novcem doniranim za potrebe djece s autizmom. Ostali su, blago rečeno, šokirani. Odnosno, kako kažu - namagarčeni su. I zato su podignuli kaznenu prijavu zbog izvlačenja novca preko tvrtke sadašnjeg partnera Slavenove bivše žene. Proslijedili su nam te bankovne račune. Tijek novca dokazuje kako je uspio obmanuti cijelu zemlju, jer ga očito nitko nije kontrolirao.
Pročitajte i ovo
'Bivši poslovni partner Slavena Vujića odlučio je progovoriti kada mu je postalo jasno kako se Vujić služi istim metodama kojima je varao njih... Sada vara djecu s posebnim potrebama. Kap je to koja je njemu prelila čašu. ' Ali, nisu volonteri samo to otkrili - nedostaje i 200 tisuća kuna donacija! A mi smo u posjedu podataka o bankovnim računima, iz kojih je vidljivo kako je novac prebacivao s računa Grada anđela na račun njegove druge udruge Senzori. Šutnja je prekinuta - o njemu je odlučio progovoriti i njegov bivši poslovni partner, jer je Slavenov modus operandi jednak kao i prije 10 godina.
Nije imao uspješnu karijeru u svijetu borilačkih sportova. Tako je Aleksandar Arambašić počeo razgovor na temu Slavena Vujića. Jedini je odlučio javno progovoriti o njegovoj tobože uspješnoj prošlosti. Oni su bili bivši poslovni partneri. Htjeli su legalizirati MMA kao sport. Organizirali su borbe. Slaven je u to ušao bez lipe, a on s ušteđevinom, tvrdi.
"Bili smo ponosni na tu dvoranu, dvorana je mala, ne znam koliko prima, mislim dvije, dvije i pol tisuće ljudi, mi smo imali jedno 4 do 5, ljudi su stajali, nije bilo mjesta. Ali on je stavio svoju familiju na karte, familija je bila na kartama. Falilo je na kraju obračuna 2 tisuće karata", priča Aleksandar. Iznos veći od sto tisuća kuna, prisjeća se. Bio je to prvi turnir koji su organizirali.
"Međutim, kad se on pojavio nakon nekog vremena s autom, novom Mazdom od 114 tisuća kuna, ili 116, ne sjećam se više, tad mi se posložilo u biti. Otkud ti?" Prešao je preko toga i upozorio ga da to više ne radi. Ali što su organizirali više borbi, bilo je više minusa. A trebalo je platiti borce na licu mjesta jer bez njih, govori Aleksandar, nema ni showa.
"Uvijek bih ja bio taj koji bi imao prijatelje u publici ili nekoga tko bi mi dao novac, i ja bih taj novac dao Slavenu da proslijedi svima ostalima. Unazad pet godina sam počeo otkrivati da ti borci nisu plaćeni, ne svi, ali većina ne. Taj novac nikada nisu vidjeli."
Sve je, kaže, išlo preko Slavenove tvrtke, on je inzistirao na tome. Tražio je 10 puta veće iznose za tiskanje plakata, obmanjivao sponzore. Kada je sve otkrio, suočio ga je s činjenicama. "Samo je rekao na kraju, kao, dobro, reci koliko sam ti dužan?"
Aleksandar je tek nedavno otplatio sve dugove koji ostali iza tog poslovnog pothvata. Dug mu Slaven nikada nije vratio. Loše poslovanje su nam potvrdili svi drugi s kojima je radio. Kako zapravo nije dao, već dobio otkaz.
Priča kojom je krenuo osvajati simpatije bila je čista laž. I da, svi su šutjeli o tome... Tako priču počinje Aleksandar. Bivši poslovni partner Slavena Vujića odlučio je progovoriti kada mu je postalo jasno kako se Vujić služi istim metodama kojima je varao njih... Sada vara djecu s posebnim potrebama. Kap je to koja je njemu prelila čašu.
"Ista priča: kad se pojavi novac, on se pogubi", kaže Aleksandar. Posljednji intervju koji je dao, dao je Provjerenom. Tada je prvi put bio suočen s pitanjima o poslovanju svojih dviju udruga. I terapeuti i roditelji iznijeli su optužbe na njegov račun. I nije samo prevario roditelje čija su djeca išla na terapije u udrugu Senzori, već je prevario i roditelje koji su išli na testiranje u njegovoj organizaciji. Obvezao se poslati uzorke kose i krvi u strane laboratorije, za što su mu roditelji na ruke platili platili oko 2000 kuna - sam je tako tražio u mailovima. Problem je nastao kada su rezultati kasnili. Do tih rezultata su došli samo najglasniji.
"Mi smo dolazili tamo zbog tih terapeuta, kada se to desilo, došli smo do zatvorenih vrata, a da nam nitko ništa nije rekao niti obavijestio. Znači, mi smo uplatili terapije za mjesec dana, koje na kraju nismo dobili. Zapravo vam je digao novce bez ikakvog objašnjenja", kaže Danijela.
Nakon toga Udruga Senzori u Zagrebu više se ne bavi terapijama. Ali dva mjeseca poslije, udruga u Zagreb dovodi renomiranu logopedicu i neuropsihijatricu doktoricu Danijelu Helc iz Beograda. Njezin pregled, kako nam je potvrdila, stajao je 150 kuna, ali roditelji su ga udruzi platili 450 kuna. Međutim, ni to nije bilo sve.
Testovi koji nikad nisu stigli
Otac jednog djeteta kaže: "Predložila je da napravimo testiranje na teške metale za još neke poremećaje što takva djeca imaju". Dvadeset i četvero djece išlo je na testiranje - uzimali su im uzorke krvi i kose. Slaven Vujić trebao ih je poslati u strane laboratorije.
"Vađenje krvi smo plaćali direktno laboratoriju, a žive keš novce smo stavljali u kuverte s pripremljenim formularima koje je Slaven zajedno s uzorcima krvi slao u Nizozemsku, Ameriku ili gdje je on već nama rekao da treba", kaže ovaj otac.
Novac su mu dali bez računa, oko 2000 kuna, tvrde. Što je i sam Slaven napisao u mailovima kada se testiranje dogovaralo. "Podatke o plaćanju naravno ne ispunjavate na obrascima - plaćanje se vrši nama, kako smo i dogovorili, a mi plaćamo direktno klinike u Nizozemskoj i SAD-u", piše u mailu.
U dobroj su vjeri dali novac. Problem je nastao kada rezultata nije bilo. Optužili su Danijelu Helc, i tada ona progovara - pokrao vas je Slaven Vujić, a ne ja! "I nikad nismo dobili papirnato od tog laboratorija, neki nalaz, vaše dijete ima referentno neku vrijednost. Samo nam je iščitao preko mobitela 1,3. Što znači 1,3 ja zbilja ne znam", kaže otac jednog djeteta.
Tek nakon što su roditelji dignuli hajku, dobili su nalaze. Ali samo neki, oni najglasniji. "Pa mi smo išli na testiranje, to smo platili i nije bilo nalaza. Nakon toga sam ja nazvala gospodina Vujića i on je meni uputio nalaz tog testa, a za kosu smo morali ponoviti jer je došlo do gubitka, morali smo ponavljati, slati u Beograd", kaže Marija Rukavina, baka djeteta s teškoćama u razvoju. I njena je obitelj, kaže, nažalost vjerovala Vujiću.
Ona je progovorila jer joj je dosta šupljeg sustava. Djeca s autizmom u Hrvatskoj prolaze dug i mukotrpan put da bi dobila dijagnozu, ako je uopće dobiju. A zatim su roditelji zbog dugih lista čekanja prisiljeni plaćati privatne terapije. "I sad ste sami sebi prepušteni. Ovo je prilika da stvarno prozovem sve one koji su odgovorni, institucije, da će se događati tate slaveni i mnogi", kaže Rukavina.
Vujić je znao da za djecu s autizmom zapravo ne postoji sustav i to je iskoristio, kaže. Druga stvar na koju je bijesna jest činjenica kako je rad udruge Senzori prolazio ispod radara - nitko je nije kontrolirao!
"Beskrajno sam tužna jer takvi slučajevi rade sumnju kod ljudi, to je sramota! Sramota! Jer kako će nam ljudi vjerovati ako mi kao zaklada skupimo milijun kuna, ako ja moram Ministarstvu financija predočiti, svima predočiti u što sam utrošila tih milijun kuna, i račun i predračun i izvod imati, i da sam platila, znači sve moram podastrijeti... Onda se pitam što rade institucije, koga oni kontroliraju?", kaže ona.
Senzorna soba koja ne postoji
Udruga Senzori terapijski rad je pružala tek nekoliko mjeseci. Za to su se skupljala financijska sredstva - donacije, iako su roditelji sami plaćali te iste terapije. Dvije godine prikupljao je i novac za senzornu sobu koja - sada je vrlo jasno - ne postoji.
"Trenutno je udruga u fazi jednog reorganiziranja, ugasili smo na žalost podružnicu u Splitu, koju smo osnovali ranije u godini, odlučili smo se na jedan novi koncept rada, više kroz podršku s obiteljima, a puno manje kroz terapijski rad s djecom", rekao je Slaven Vujić. Upitan tko su to "mi", kaže: "Članovi udruge Senzori, nekih 47, 48 ljudi". Na pitanje zašto nigdje na stranici ne piše tko su ti ljudi, odgovara: "Pa ljudi aktivno sudjeluju u radu udruge, međutim nekako od početka sam ja bio ta osoba koja dosta u javnosti priča i nekako je to postala navika da se radi najviše preko nekakvog mog osobnog profila, mog pagea i tako dalje".
Jer on je ujedno i jedini koji raspolaže računom udruge Senzori. Jedini opunomoćenik. A da i dalje prikuplja donacije za udrugu koja ne radi ništa, svjedoči i bankovni izvadak s računa. Iznosi su od 50 kuna privatnih osoba pa sve do nekoliko tisuća kuna koje su poklanjale brojne tvrtke i srednje škole.
"Četiristo tisuća i nešto mu je financijsko izvješće za 2015., 600 i nešto tisuća je sam rekao vama. Znači gdje je taj novac? Što radi država? Što sad radi država da ne pita? Možete vi to sada knjgovodstveno ovako i onako prikazati, ali toga nema. Nema zapravo ničega što je opipljivo za milijun kuna", kaže Jacqueline Bat, defektologinja.
Ona je jedna od četiri terapeuta koji su radili u udruzi Senzori. Nije bila spremna prokockati 17 godina iskustva kao defektologinja zbog neozbiljnosti tog čovjeka, kaže. Kako je lagao roditeljima, tako je, tvrdi, lagao i stručnom osoblju. Otkrila je kako se zapravo radi o korištenju autizma za vlastitu dobit.
"Počela sam se time baviti u novije vrijeme, otkad su me i roditelji neki potražili te otkad sam saznala da se radi o prijevari, ne samo o nekom nestručnjaku koji pokušava nešto napraviti", kaže ona. Da se radi o prijevari uvidio je i Marin Vlahović, i sam otac djeteta s poteškoćama. Prvi je počeo pisati o fenomenu "tata Slaven".
"To je trajalo sve do momenta dok on nije objavio tu priču oko dvorca, za koji je de facto kazao kako će on autističnu djecu staviti tamo, a kasnije i svu djecu, da će oni tamo živjeti u nekakvoj ustanovi, da će on o njima brinuti... Onda sam rekao u jednom trenutku sam sebi, a razgovarao sam i sa ženom - gle, ovo je stvarno previše, ovo je otišlo predaleko", kaže Vlahović.
Zagrebao je po financijskom izvješću Senzora...i svašta otkrio. "Nigdje tu nisam vidio terapijske sate o kojima on priča, što se podudara s time da su se donacije plaćale u gotovini ili kao neke donacije. Znači, nisu se provodile, nisu se knjigovodstveno bilježile kao te usluge. Također, nekakve su naknade isplaćivane predstavnicima, u iznosu od 116 ili nešto tisuća kuna. Predstavnik Senzora je bio on", kaže Vlahović
A on je i jedini predstavnik druge udruge koju je osnovao kada sa Senzorima više nitko nije htio imati posla - udruge Grad anđela. Njezin cilj je otvaranje vrata dvorca Dioš nedaleko od Daruvara, kao stambene zajednice djece s poteškoćama.
Lagao i konzervatorima
"Što se tiče udruge Grad anđela ona ima potpuno druge ljude, jedina spojnica sam ja kao osnivač", kazao je Slaven Vujić. Sa Salezijanskom provincijom koja je vlasnica dvorca Dioš potpisao je ugovor o najmu. Ionako su ga htjeli prodati pa su ga ipak dali na korištenje. I njima se priča Slavena Vujića činila plemenitom. Dvorac može koristiti pod uvjetom obnove, stoji u ugovoru, a to zahtijeva projektni elaborat i troškovnik.
Upitan tko je projektant, Vujić je odgovorio: "Projektant je lokalni, znači ono inženjer, gospođa Dragica. I vrlo važno, jako dobra suradnja s konzervatorima, koji su uz posebno odobrenje to pustili da se može obnoviti".
Gospođa Dragica zaista postoji, govori nam volonter Grada anđela, ali projekt i troškovnik ne. I sam je to otkrio prije dva dana. Kada je pozvao konzervatore i otkrio kako je i njemu Slaven Vujić lagao. "Ono saznanje da sam doslovce devastirao kulturno dobro, evo tako. Sve je bilo odrađeno u redu, ali nemate pisano odobrenje, nije to to", kazao je Saša Šimek, volonter udruge.
"Dovedeno je sve u pitanje, mogla je biti dovedena u pitanje i kompletna moja firma i moja obitelj, i sve obitelji koje rade kod mene u firmi... To je strašno nešto, na osnovu laži", kaže Šimek. Dopis iz konzervatorskog ureda sve to potvrđuje. "Projektna dokumentacija za sanaciju i rekonstrukciju dvorca nije dosad izrađena niti je dostavljena Konzervatorskom odjelu u Bjelovaru na prethodno odobrenje."
Nakon prošlog priloga u Provjerenom Slaven Vujić je molio volontere Grada anđela da mu pruže podršku. A oni su pak od njega zatražili financijska izvješća. I tada su ispali kosturi iz ormara.
"Plaćenih a neisporučenih računa u iznosu od 66.250 kuna. Znači, nakon što smo Slavena pitali o čemu se to radi, on je rekao da je to firma koja je odrađivala građevinske radove na igrišću na Domu anđela", kaže Tomislav Vezmarović, volonter Grada anđela. Upitan je li to zapravo Slavenova privatna kuća, odgovara: "To je njegova privatna kuća, a uostalom to je i projekt Senzora, samo se drugačije zove, zove se Srce junačko", kaže Vezmarović.
Sve isplaćeno s računa udruge Grada anđela. Zatim je dostavio račune za te plaćene radove, a sve ih je napisala ista firma! "Na samim fakturama su stavke koje su građevinske, a firma Gor info nije registrirana ni za kakve građevinske radove niti za trgovinu građevinskim materijalom. Vlasnik te firme je sadašnji vanbračni drug Slavenove bivše žene", rekao je Vezmarović.
To da mu u izvlačenju novaca pomaže bivša supruga i njezin dečko sablaznilo ih je! Ali ni to nije sve što su otkrili. "Od 402 tisuće kuna donacija koje su skupljene do 31. prosinca 210 tisuća kuna je otišlo nenamjenski, negdje gdje mi ne znamo gdje i zašto. Ovo je čisti primjer izvlačenja i pranja novca", ističe Vezmarović.
Bankovni izvadak udruge Senzori otkriva kako je Slaven prebacivao novac s računa Grada anđela na račun Senzora. Volonterima je to prezentirao kao donaciju, a u izvješćima pisao kako se radi o pozajmici. Volonteri Grada anđela otkrili su kako je račun Senzora pred likvidacijom pa se pitaju gdje je nestao taj silni novac?
"Osjećamo moralnu obvezu, prvo prema donatorima, pa prema članovima udruge Grad anđela, prema cijeloj državi i šire, a prije svega prema djeci s poteškoćama i njihovim roditeljima. To je naša moralna obveza i zaista iskreno želimo da se ovako nešto više ne ponovi", kaže Zvonimir Rukavina, volonter udruge Grad anđela.
Stoga su protiv njega podignuli kaznenu prijavu. Ogorčeni su jer sve što su radili, radili su u dobroj vjeri, a on je bio taj koji je sve uvjeravao kako radi u suradnji sa strukom. Kako radi za dobrobit djece. "Prije svega ja sam roditelj djeteta s poteškoćama, mi roditelji djece s poteškoćama prvo izgubimo prijatelje. Nisu oni krivi što oni više ne mogu sudjelovati u našim životima jer se naši životi potpuno promjene", kaže Rukavina.
U projektu Dioš osjetili su zajedništvo, stvorili prijateljstva, činili nešto plemenito. Defektologinja Jacqueline dodaje da je to što je on zamislio u dvorcu zapravo sve ono od čega struka bježi - jer cilj je integrirati osobe s invaliditetom u društvo, a ne preseliti ih izvan gradova. "To kao projekt nema zakonski ni stručni okvir", ističe ona.
Vrhunski upakirana priča u koju je osim djece ubacio i duhovnost, kada mu je bila potrebna veća naklonost. Iskoristio je muku roditelja, humanitarno srce Hrvata, rupe u sustavu i izvukao nevjerojatnu količinu novca. "Namagarčeni smo apsolutno svi, od donatora do članova i volontera, koji su dali srce na Diošu. Tu smo rekli - dosta", kaže Rukavina.
Djelo ovog čovjeka ostavit će gorak okus, ali ako je pravde poslužiti će kao predložak za promjenu sustava. Nije imao projekt s ni jednim ministarstvom, lokalnom ili državnom ustanovom pa nije morao nikome ni polagati račune. Dovoljno je bilo srediti knjigovodstvo. Dakle, sustav očito ne valja, jer Slaven Vujić ušao je u treću godinu skupljanja donacija, oslobođen plaćanja poreza na donacije, ubirao na sve strane, bez da je ikome ikada pokazao na što je novac utrošen.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
