Tek nedavno nizozemsko tužiteljstvo objavilo je rezultate istrage o smrti Slobodana Praljka, koji je nakon izricanja drugostupanjske osuđujuće presude ispio otrov. Nije utvrđeno kako je došao do smrtonosne supstance niti kako ju je unio na sud.

Galerija


"Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu", posljednje su riječi Slobodana Praljka, koji je na današnji dan 2017. godine u sudnici tadašnjeg Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu pred kamerama i punom sudnicom ispio bočicu s otrovom. Preminuo je u bolnici dva sata kasnije, a istraga je pokazala da je popio ubojitu dozu kalijeva cijanida pomješanu s vodom.

Vezani članci Ramush Haradinaj (Foto: Thomas Brey/DPA/PIXSELL) Dobio poziv za Haag: Kosovski premijer Ramuš Haradinaj podnio ostavku Sklupčana djevojčica (Guliver/Thinkstock) Majka u Zagrebu djevojčici slomila ruke i noge: Osuđena na pet godina zatvora

Uoči izricanja presude napisao je pisma supruzi i odvjetnici Niki Pinter

Gotovo godinu dana nakon što je počinio samoubojstvo u televizijskom prijenosu uživo i tim činom šokirao sve prisutne u sudnici, kao i one koji su pratili izricanje presude, nizozemsko tužiteljstvo objavilo je kako je završilo istragu o njegovoj smrti. Zaključeno je da nije utvrđeno na koji je način Praljak otrov unio u sudnicu, kao ni tko mu ga je nabavio, iako posjedovanje kalijeva cijanida nije kazneno djelo.

Krivi za progone, ubojstva, silovanja, deportacije

Presuda Praljku izrečena je u sklopu procesa tzv. hercegovačkoj šestorci, u kojemu je uz Praljka suđeno i Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Perkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Sva šestorica osuđena su na zatvorske kazne, ukupno 111 godina. Teretilo ih se za zločine počinjene na području BiH tijekom 1993. i 1994. godine.

Na teret im je stavljena pojedinačna i zapovjedna odgovornost za teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja te zločine protiv čovječnosti. Sudsko vijeće tada je zaključilo da su krivi za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubojstva, silovanja, deportacije, uništavanje gradova, naselja i sela, teroriziranje civila i ostalo.

Između ostaloga, riječ je o zločinima u Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Stupnom Dolu te Mostaru, gdje je srušen Stari most.

Prvostupanjska, nepravomoćna presuda ima i kvalifikaciju udruženog zločinačkog pothvata na čijem čelu su po presudi bili Franjo Tuđman i Gojko Šušak. Kako stoji u presudi, cilj udruženog zločinačkog pothvata bilo je osnivanje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, koji bi se naknadno pripojio Hrvatskoj ili postao samostalna država tijesno vezana uz Hrvatsku.

Također, u zaključku presude piše i da je to bio međunarodni sukob u kojem je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Suđenje je trajalo od 2006. godine, nakon što su se svi optuženi sami predali sudu.