Pismo Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu prenosimo u cijelosti:
Pročitajte i ovo
"Poštovani gospodine Oreškoviću,
Pozorno prateći sva aktualna događanja vezana uz formiranje Vlade i najave reforme zdravstva, držimo da je dobro što je zdravstveni sustav u fokusu nove Vlade. Stavljanje zdravstvenog sustava u središte pozornosti moglo bi biti najava da konačno postajemo zemlja razvijene demokracije. Iskustvo pokazuje da sve razvijene demokratske zemlje u politički fokus stavljaju obrazovanje te zdravlje i standard svojih građana.
Ipak, stavljanjem u fokus reforme sustava zdravstva treba imati na umu nekoliko ključnih činjenica. Hrvatska ulaže oko 700 eura po stanovniku, što je upola manje od Slovenije, pet puta manje od Austrije ili šest puta manje od Kanade, a zdravstvene ishode, kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite građanima, ima gotovo jednaku tim zemljama.
Osnovni je problem hrvatskog zdravstva, koje se temelji na Bismarckovom modelu uzajamne solidarnosti, HRVATSKO GOSPODARSTVO koje ovoga trenutka ima 289.000 zaposlenih manje nego što bi to prema prosjeku EU u odnosu na broj stanovnika trebalo imati. To je oko 3,5 milijarde kuna manje sredstava u zdravstvenom sustavu godišnje. Takvo gospodarstvo, koje je za razliku od zdravstva, gotovo na samom dnu Europe (da nije turizma, prestigle bi nas i najnerazvijenije europske zemlje) ne smije na dno povući i hrvatsko zdravstvo, što neki neodgovorni ekonomski analitičari svakodnevno preko medija sugeriraju.
Takav jedan neuspješan eksperiment rezanja u zdravstvenom sustavu smo već imali, kada je još uvijek aktualna Vlada smanjila doprinose za zdravstvo s 15 na 13 %, u namjeri da pomogne i rastereti gospodarstvo. Konačan učinak bio je novi dug zdravstvenog sustava, za 2,4 milijarde kuna veći nego do tada. Takav potez doveo je gotovo na rub uništenja zdravstveni sustav, a u isto vrijeme nije došlo do pomaka u gospodarstvu. Taj pokušaj je, na sreću, kasnije ispravila izdvajanjem zdravstva iz državne riznice i vraćanjem stope doprinosa za zdravstvo na 15%. Taj korak jasno ukazuje kako put za oporavak gospodarstva nisu rezovi u zdravstvu, nego neka druga rješenja, kao npr. deregulacija hipernormirane zemlje u sferi poduzetništva, revizija prostornih planova koji priječe svaki, pa najzad i turistički razvoj, uvođenje paušalne naplate poreza, umjesto fiskalizacije za male poduzetnike, smanjenje birokracije prilikom pokretanja poslova građanima koji se žele baviti privatnim poslom, parcelacija i davanje turističkog zemljišta (kojim gospodare, ili bolje rečeno ne gospodare Hrvatske šume) u koncesiju ili najam hrvatskim građanima i malim poduzetnicima za proširenje turističke ponude, borba protiv korupcije, učinkovitije pravosuđe. Moguća rješenja bi se mogla nabrajati unedogled, a to se sve, uz malo kreativnosti i odvažnosti, treba i može napraviti za pokretanje gospodarstva, umjesto rezova u zdravstvu.
Naravno, u svakom sustavu postoji prostor za racionalizaciju i veću efikasnost. Stoga, držimo da su neke početne najave koalicije Mosta i HDZ-a, u tom smislu ohrabrujuće. Najava decentralizacije zdravstvenog sustava, obrane javnog zdravstva, zadržavanje dosadašnje socijalne osjetljivosti i dostupnosti sustava svim građanima, racionalizacija i prenamjena nekih bolničkih kapaciteta, korekcija sadašnjih cijena te uspostava realnih cijena zdravstvenih usluga, smanjenje cijena lijekova te revizija osnovne liste lijekova HZZO-a, koje su najavljene, uz poštivanje zakonskih odrednica u smislu financiranja zdravstvenog sustava, dizanje standarda liječnika i medicinskih sestara, koje Hrvatska ima na vrhunskoj svjetskoj razini, uglavnom su na tragu 16 teza Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu. Smatramo da je to realan pristup, te se nadamo da je strah koji se plasira u javnost od posvemašnje privatizacije zdravstvenog sustava neutemeljen.
Prema našem mišljenju, važno je ostvariti pravnu i financijsku stabilnost zdravstvenog sustava kroz donošenje novih ili izmjene postojećih organskih zdravstvenih zakona na način da se u proces uključe svi relevantni faktori u zdravstvenom sustavu (zdravstvena administracija, poslodavci, sindikati, komore, pacijenti …) težeći donošenju rješenja koja su prihvaćena konsenzusom. S obzirom na kontinuiranu neodgovarajuću financijsku valorizaciju potreba zdravstvenog sustava s financijskog aspekta tijekom godina, nužno je osigurati 24 milijarde kuna za financijsku samoodrživost sustava (upravo toliko koliko je i sad predviđeno namjenskim doprinosima za zdravstvo te postojećim zakonskim rješenjima) i to kroz zadržavanje HZZO-a izvan sustava Državne riznice te zahtijevajući poštivanje svih zakonskih odrednica koje definiraju obveze Državnog proračuna prema HZZO-u u punom opsegu (cca 4.8 milijardi kuna).
Za uspješan i samoodrživ zdravstveni sustav nužno je osigurati i veću samostalnost zdravstvenih ustanova, kao nositelja zdravstvene zaštite i to na način da se u sljedećem ugovornom razdoblju s HZZO-om počne pregovarački proces utemeljen na ravnopravnosti obje ugovorne strane u definiranju svih determinanti ugovora za pružanje zdravstvene zaštite. Cijene zdravstvenih usluga jedne su od ključnih determinanti spomenutog ugovornog odnosa, stoga ih je potrebno definirati na ekonomskoj osnovi uvažavajući sve troškovne aspekte njihovog pružanja (povratak priznavanja troška amortizacije u zdravstvenom sustavu) te ih kontinuirano revidirati s ciljem stvaranja što povoljnih uvjeta poslovanja za zdravstvene ustanove. S obzirom na dinamičnu promjenjivost poslovne okoline, ustanovama je potrebno omogućiti dostupniji pristup tržištu rada kroz 'smanjenje administriranja', odnosno liberaliziranja procesa zapošljavanja (Zakon o zabrani zapošljavanja) što će u konačnici omogućiti racionaliziranje poslovanja zdravstvenih ustanove, jer iste sada provode 'tihi outsourcing', što povećava ukupne troškove rada do 15% po pojedinom zaposlenom zbog plaćanja raznih provizija agencijama za posredovanje pri zapošljavanju.
U velikom broju slučajeva, menadžment zdravstvene ustanove s nekoliko stotina pa i tisuća zaposlenika, mora donositi odluke od strateške važnosti za zdravstvenu ustanovu i preuzeti apsolutnu odgovornost za sve procese i rezultate rada ustanove kojom upravlja, te je nužno da taj menadžment bude profesionalan, educiran, uspješan i politički što manje ovisan. U organizacijskom smislu, nužno je nastaviti početu reformu primarne zdravstvene zaštite sa zadržavanjem doma zdravlja kao temeljnog nositelja primarne zdravstvene zaštite na svom području te koordinatora svih pružatelja ('domskih timova' i koncesionara) u organizaciji načina i oblika rada (dežurstvo i pripravnost) prema odrednicama sklopljenih ugovora, a poglavito onih o koncesiji za privatne pružatelje. Nastavak reforme primarne zdravstvene zaštite potrebno je nadograditi daljnjim nastavkom reforme hitne medicine, funkcionalnim povezivanjem Zavoda za hitnu medicinu s objedinjenim bolničkim hitnim prijemima (OHBP) i pružateljima primarne zdravstvene zaštite (domovi zdravlja i koncesionari) kako bi se otklonili postojeći organizacijski problemi opterećenja OHBP-ova te ostvarila bolja iskoristivost i puni potencijal Zavoda za hitnu medicinu.
Spomenutu funkcionalnu integraciju potrebno je provesti i na razini bolničke zdravstvene zaštite, u okviru 'Nacionalnog plana razvoja bolnica u RH - Masterplana' i to na način da se primijeni funkcionalna integracija djelatnosti, jer će isto polučiti stvaranje centara izvrsnosti i to u vremenskom razdoblju od 10-15 godina. Gubitak pravne osobnosti ili gašenje određenih bolničkih ustanova neće dati nikakve financijske učinke zbog specifične strukture ukupnih rashoda (70% trošak rada) već je potrebno u svakoj bolničkoj ustanovi zadržati 4 temeljne djelatnosti + OHBP dok ostale djelatnosti trebaju biti predmet funkcionalnog integriranja. Proces funkcionalnih integracija djelatnosti bolničkih ustanova potrebno je početi u bolničkim ustanovama s najvećim proračunima.
Sveprisutni problem odljeva zdravstvenog kadra izvan Republike Hrvatske treba anulirati uspostavljanjem sustava dodatnog financijskog nagrađivanja rada te uspostavom mnogo fleksibilnijeg sustava plaća u zdravstvu. Nužno je uključiti liječnike, kao nositelje djelatnosti te Hrvatsku udrugu poslodavaca u zdravstvu, kao reprezentativnu poslodavačku stranu s gotovo 95% javnih ustanova u dobrovoljnom članstvu, u proces kolektivnog pregovaranja te sva radna tijela koja prate aktualnu problematiku zdravstva.
Sustav javne nabave vječita je točka sporenja mnogih u sustavu zdravstva te se samim time postavlja kao jedna od ključnih točki razmatranja pri sagledavanju cjelokupnog zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu smatra kako je posve irelevantan način provedbe određenih natječaja (objedinjena ili decentralizirana nabava) već je ključno da su oni provedeni korektno i transparentno, bez stvaranja koruptivnih podloga. Nužno je provesti standardizaciju i katalogizaciju roba i usluga jer to predstavlja nužni preduvjet za efikasne postupke javne nabave.
Nakon svega navedenog, još jedanput vrijedi istaknuti da je dugoročna kontinuiranost (10-15 godina) u provedbi određenih strateških projekata (Masterplan, informatizacija bolnica, reforma primarne zdravstvene zaštite, reforma hitne medicine, e-recept i e-zdravstveni karton, e-naručivanje i e-registar lijekova) nužnost za ostvarivanje boljeg zdravstvenog sustava Republike Hrvatske.
Privatizacija postojećeg sustava značila bi i kraj zdravstva za sve naše građane, kakvo već desetljećima poznaju i žele. To ne znači da se Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu zalaže za isključivo javni sustav, dapače, uvijek naglašavamo da je hrvatski zdravstveni sustav komplementaran, sinergijski model privatnog i javnog pod istim uvjetima, ali smo za strogo odvajanje privatnog od javnog, te rezolutno protiv privatizacije javnog sustava u zdravstvu na dosadašnji način.
Poštovani gospodine mandataru nove hrvatske Vlade, ovim pismom želimo, kao Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu koja postoji već 65 godina, doprinijeti očuvanju kvalitete i dostupnosti hrvatskog zdravstvenog sustava za sve naše građane, te upozoriti na zamke koje mogu predstavljati interesi i pritisci različitih interesnih skupina, koje u zdravstvu vide isključivo profit, a na štetu hrvatskih građana u konačnici.
U nastavku Vam prilažemo 16 prijedloga/teza Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu za bolje zdravstvo:
16 TEZA HRVATSKE UDRUGE POSLODAVACA U ZDRAVSTVU ZA BOLJE ZDRAVSTVO
1. Pravna stabilnost sustava – konsenzus u donošenju i promjenama organskih zdravstvenih zakona.
2. Financijska stabilnost zdravstvenog sustava – HZZO izvan Državne riznice i poštivanje zakonskih odrednica koji definiraju obveze Državnog proračuna prema HZZO-u.
3. Politika realnih cijena zdravstvenih usluga.
4. Revizija DTS-a.
5. Veća samostalnost zdravstvenih ustanova.
6. Profesionalizacija, neovisnost te adekvatno vrednovanje menadžmenta u zdravstvu.
7. Nastavak reforme primarne zdravstvene zaštite.
8. Nastavak reforme hitne medicine kroz funkcionalnu integraciju zavoda za hitnu medicinu s pružateljima primarne zdravstvene zaštite i objedinjenim hitnim bolničkim prijemom.
9. Nacionalni plan razvoj bolnica u RH (Masterplan) – dugotrajan projekt funkcionalnog povezivanja djelatnosti, a ne ustanova kao pravnih subjekata u dugoročnom razdoblju (10-15 godina).
10. Rješavanje problema nedostatka zdravstvenog kadra u RH.
11. Adekvatno vrednovanje rada – uključivanje liječnika kao nositelja djelatnosti te Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu u proces kolektivnog pregovaranja.
12. Smanjenje administriranja – olakšati zdravstvenim ustanovama proces zapošljavanja.
13. Outsourcing – realno sagledati sve ekonomsko-organizacijske opasnosti.
14. Javna nabava u zdravstvu – provesti otvorene i korektne natječaje bez stvaranja koruptivne podloge.
15. Jasno definirati odnos privatnog i javnog u zdravstvu uz transparentno praćenje potrošnje sredstava za zdravstvenu zaštitu u privatnim zdravstvenim ustanovama.
16. Osigurati nastavak započetih strateških projekata te realizaciju u dugoročnom vremenskom razdoblju.
S poštovanjem,
Hrvatska udruga poslodavaca u zdravstvu
Direktor
Mr. Dražen Jurković, dr.med.!"
