Kako je objavljeno na stranicama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, sud nije našao postojanje povreda prava i sloboda na koje se bivši hrvatski nogometni reprezentativac Josip Šimunić pozvao u svojoj tužbi.
Pročitajte i ovo
U obrazloženju odluke stoji kako je 8. prosinca 2015. godine Prekršajni sud u Zagrebu utvrdio da je Šimunić kriv za uzvikivanje "pozdrava čiji sadržaj potiče na mržnju na temelju rase, nacionalnosti i vjere", a prema Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Tom presudom je Šimunić kažnjen iznosom od 5000 kuna.
To se dogodilo na utakmici između hrvatske i islandske nogometne reprezentacije. 19. studenoga 2013., Šimunić je nakon utakmice prema gledateljima uzvikivao "Za dom", a iz publike mu je odgovoreno "Spremni". Na taj način se Šimunić triput obratio publici.
Visoki prekršajni sud potvrdio presudu
Šimunić se na presudu Prekršajnog suda žalio Visokom prekršajnom sudu koji je potvrdio presudu prvostupanjskog suda 27. siječnja 2016. godine te Šimuniću odredio kaznu u iznosu od 25.000 kuna. Visoki prekršajni sud nije uzeo u obzir Šimunićevu tvrdnju da je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav niti je razmatrao u dokaznom postupku priloženo izlaganje profesora Josipa Jurčevića na tu temu.
Prema odlukama hrvatskih sudova, Šimunić je osuđen zbog pozdrava koji simbolizira totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske, predstavlja manifestaciju rasizma, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i otničke pripadnosti.
Ustavni sud odbio tužbu
Nakon odluke Visokog prekršajnog suda Šimunić je podnio tužbu Ustavnom sudu RH u kojoj se pozvao na kršenje ljudskih prava navodeći odluke drugih sudova koji su u istoj situaciji oslobodili optuženike. Pozvao se na odluku kninskog Prekršajnog suda od 22. prosinca 2011. i odluku Prekršajnog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2008. godine.
Kako je naveo u svojoj tužbi - smatrao je da je diskriminiran u odnosu na optužene u ta dva slučaja. Josip Šimunić je u tužbi Ustavnom sudu naveo i da mu je povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. Ustavni sud je 8. studenoga 2016. godine odbio njegovu tužbu.
Sloboda izražavanja ne odnosi se na govor mržnje
Iako je Šimunić u svojoj tužbi protiv Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu naveo kako sporni pozdrav nije niti jednim hrvatskim zakonom zabranjen te da smatra kako mu je povrijeđeno pravo na slobodno izražavanje i da je diskriminiran na hrvatskim sudovima, Europski sud za ljudska prava u presudi hrvatskih sudova nije vidio razlog za pokretanje postupka protiv Hrvatske.
Europski sud je zaključio i kako Šimunić nije na hrvatskim sudovima imao argument o nekažnjavanju ustaškog pozdrava "Za dom spremni" pa je Šimuniću uskraćeno pravo rasprave na taj dio tužbe. O slobodi izražavanja, Europski sud je bio jasan - sloboda izražavanja ne odnosi se na govor koji potiče na mržnju i nasilje.
Europski sud za ljudska prava navodi da je Šimunić u Hrvatskoj kažnjen prema Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima u čemu vidi legitimno utemljenje u borbi protiv nereda na stadionima s obzirom na to da je poznati nogometaš i idol mnogih, Josip Šimunić, morao biti svjestan negativnog utjecaja ustaškog pozdrava "i morao se od toga suzdržati".
